Simbol i arhetip

Simbol se uvijek temelji na arhetipu ali njegov sadržaj je određen sadržajem svijesti. Možemo reći kako svjesni sadržaj koji izražava nešto nesvjesno. Kao npr. pjesma pjesnika koja se sastoji od slika i izraza koji su sami po sebi svjesni ali cjelokupna pjesma izražava nešto što je zapravo nesvjesno. Arhetipovi su nabijeni energijom i imaju mogućnost da privuku određeni sadržaj svijesti koji najbolje odgovara da se izrazi i uspostavi kontakt sa sviješću tako da možemo reći kako zidar sanja ciglu, pekar kruh a fizičar atome ali bez obzira na to što sanjamo, značenje simbola je često sakriveno iza fasade svakodnevnih iskustava. Nadalje, snovi i motivi koji se u njima javljaju, predstavljaju simbole najjednostavnijem obliku gdje se arhetip utjelovi i postaje nešto sa čime možemo baratati.

Možemo reći kako je simbol „slika“ koje iza vidljivog značenja prezentiraju nevidljivo, dublje i sakriveno značenja. Simbol je zapravo skup svjesnih asocijacija koje izražavaju određeno nesvjesno značenje.

Koja je razlika između simbola i znaka? Svaki pristup koji razumije simbolički izražaj kao analogiju nečega što je znano je semiotički. Pristup koji interpretira simbolički izražaj kao najbolju moguću ekspresiju nečega što je nepoznato je simbolički. Iz toga možemo zaključiti kako nije moguće da svojom odlukom kreiramo pravi simbol sa točno određenim značenjem budući da stvaranje simbola pretpostavlja djelovanje nesvjesnog nad kojim nemamo nikakvu kontrolu.

Nadalje, simbol može degenerirati u znak. Ako je simbol izražaj nečega živoga, tada je on i izražaj nečega što se ne može karakterizirati na bolji način. Križ, znak kršćanstva ili simbol patnje i dr. Kada simboli vjere postanu znakovi, to je prvi signal da zapravo više ne izražava nesvjesno i ne pomaže ljudima da uspostave kontakt sa arhetipskim tendencijama unutar sebe.

Možemo reći kako u nama postoji snažna potreba uspostavljanja kontakta sa simbolima u nama. Kada nismo kontaktu sa simbolima u nama, ostajemo ranjivi prema neurozama, konfliktima i simptomima. Kako to možemo ostvariti? Pokušati uspostaviti kontakt sa značenjem simbola revitalizira cijelo biće, mišljenje, taktilnost, intuicija i osjećanje.

Simbol je medijator između arhetipske psihe (kolektivnog nesvjesnog) i svijesti. Proces stvaranja simbola Jung naziva transcendentalna funkcija. Funkcija koja omogućuje prijelaz iz jednog psihološkog stava  u drugi. Simbol omogućuje da energija koja je bila zarobljena u instinktivnoj i nesvjesnoj radnji se približi svijesti i njenom kooperacijom postaje, barem djelomično, na njezinom raspolaganju.

Arhetipovi su nešto nesvjesno i problem njihovog razumijevanja je sličan situaciji kada nam osoba koja govori jezik koji ne razumijemo pokušava objasniti nešto na tom jeziku. I kao što ta osoba pokušava komunicirati željenu misao općeprihvaćenim pokretima, zvukovima i sl., tako nam i nesvjesno tu zdravu tendenciju može približiti samo simbolima. Psihoterapija i psihoanaliza mogu biti nevjerojatno obogaćene upotrebom simbola jer omogućuju da klijent uspostavi kontakt sa zdravim tendencijama u sebi.

Osim u psihoterapiji, simboli imaju važnu ulogu i u umjetnosti i religiji. Plemensko znanje, bajke, mitologija, religija i religijski obredi imali su zadatak da zadrže kontakt ljudske svijesti s arhetipovima i omoguće nam da oni na nas djeluju i da nas mijenjaju. Moderan čovjek osjeća da nema korijena i nesvjesne razvojne tendencije više nemaju načina da se izraze. Analitička psihologija i psihoterapija imaju mogućnost da modernom čovjeku olakšaju uspostavljanje izgubljenog kontakta s tim razvojnim, arhetipskim tendencijama i da kroz taj kontakt pronađe svoje korijene i smisao. Simbol je jedan od putova da to i ostvarimo.

Ako želite saznati kako sa simbolima radimo u analitičkoj psihologiji, preporučam posjet ARAS arhivi.

VIše o arhetipovima, kompleksima i simbolima možete saznati ukoliko pratite slijedeći link – 7. Priroda i struktura psihe.