Individuacija

Edukacija

Bibliografija – Marie-Louise von Franz i dr.

April 21, 2024 Dragutin Vučković

Marie-Louise von Franz

Ako vam je Jung teško razumljiv, Marie-Louise von Franz i ostali ovdje navedeni autori njegove ideje često prenose jednostavnijim jezikom i uz velik broj primjera iz prakse.

Alchemical Active Imagination
Alchemy: An Introduction To The Symbolism And The Psychology
Animus and Anima in Fairy Tale
Archetypal Dimensions of the Psyche
Archetypal Patterns in Fairy Tales
Aurora Consurgens: A Document Attributed to Thomas Aquinas on the Problem of Opposites in Alchemy
C. G. Jung: His Myth in Our Time
Creation Myths
Dreams
Feminine in Fairy Tales
Individuation in Fairy Tales
Interpretation of Fairytales
Light from the Darkness: The Paintings of Peter Birkhäuser
Number and Time
On Divination and Synchronicity
On Dreams & Death: A Jungian Interpretation
Projection and Re-Collection in Jungian Psychology: Reflections of the Soul
Psyche and Matter
Psychological Meaning of Redemption Motif in Fairytales
Puer Aeternus: A Psychological Study of the Adult Struggle With the Paradise of Childhood
The Cat: A Tale of Feminine Redemption
The Golden Ass of Apuleius: The Liberation of the Feminine in Man
The Interpretation of Fairy Tales
The Passion of Perpetua: A Psychological Interpretation of Her Visions
The Problem of the Puer Aeternus
The Shadow and Evil in Fairy Tales
The Way of the Dream
Time Rhythm and Repose

Jedan od izdavača knjiga Marie-Louise von Franz je i http://www.innercitybooks.net/

Edward F. Edinger

Ego and Archetype
Ego and Self: The Old Testament Prophets
Encounter with the Self: A Jungian Commentary on William Blake’s Illustrations of the Book of Job
Eternal Drama: The Inner Meaning of Greek Mythology
Goethe’s Faust: Notes for a Jungian Commentary
Melville’s Moby-Dick: An American Nekyia
Science of the Soul: A Jungian Perspective
The Aion Lectures: Exploring the Self in C.G. Jung’s Aion
The Bible and the Psyche: Individuation Symbolism in the Old Testament
The Christian Archetype: A Jungian Commentary on the Life of Christ
The Creation of Consciousness: Jung’s Myth for Modern Man
The Mysterium Lectures: A Journey through C. G. Jung’s Mysterium Coniunctionis
The Mystery of the Coniunctio: Alchemical Image of Individuation
The New God-Image: A Study of Jung’s Key Letters Concerning the Evolution of the Western God Image
The Psyche in Antiquity, Book One: Early Greek Philosophy
The Psyche in Antiquity, Book Two: Gnosticism and Early Christianity
The Psyche on Stage: Individuation Motifs in Shakespeare and Sophocles
The Sacred Psyche: A Psychological Approach to the Psalms
Transformation of Libido: Seminar on C.G. Jung’s Symbols of Transformation

Jedan od izdavača knjiga Edwarda F. Edingera je i http://www.shambhala.com/

Barbara Hannah

The Archetypal Symbolism of Animals
Encounters with the Soul
Jung, His Life and Work: A Biographical Memoir
Striving Toward Wholeness

Jedan od izdavača knjiga Barbare Hannah je i http://chironpublications.com/

Jolande Jacobi

The Psychology of C.G. Jung: An Introduction
Complex, Archetype and Symbol in the Psychology of C.G. Jung
Masks of the Soul

Jedan od izdavača knjiga Jolande Jacobi je i http://press.princeton.edu/

Ostale tekstove i eseje iz područja analitičke psihologije i simbolizma možete pronaći na stranici Analitička psihologija.

Edukacija, Psihoterapija

Aktivna imaginacija

September 9, 2019 Dragutin Vučković

Tekst “Aktivna imaginacija ” deveti od deset tekstova obavezne literature za sudionike edukacije “Analitička psihologija – teorija i praksa”.

Tekstove mogu pročitati i oni koji ne planiraju započeti edukaciju i u njima saznati što je analitička psihologija, koja su područja njenog istraživanja i kako se primjenjuje u psihoterapiji.

Aktivna imaginacija

Uvod

Puno toga o sebi i o vanjskom svijetu u kojemu živimo znamo ali kao što smo pokazali u ovih nekoliko seminara, postoji još više toga što o sebi ne znamo. Kada postanemo svjesni da u nama postoji nešto nepoznato tada upoznavanje toga nepoznatoga postaje nešto izuzetno važno. Razlog za to je što to nepoznato utječe na naš život, pozitivno i negativno. Utječe na naše odluke, vrijednosti, odnose, na naše emocionalno stanje i reagira na naše stavove ali je i izvor naše kreativnosti, nagona i razvojnih tendencija.

Dok je Jung radio na upoznavanju toga nepoznatoga u sebi, otkrio je tehniku aktivne imaginacije. Zapravo tu „tehniku“ je čovjek koristio od kada zna za sebe, između ostaloga kao način da sazna nešto o svojim bogovima tj. o nečemu što mu je nepoznato. Snovi su jedan od načina da to nepoznato upoznamo, ali s druge strane, snove je teško razumjeti, posebno naše snove. Kada uvidimo koliko je to doista teško, tek onda možemo dobiti ideju kako je zapravo tehnika interpretacije snova nešto što nije lagano primjenjivo.

Jung opisuje svoj susret sa nesvjesnim kao nešto opasno i postavlja se pitanje zašto je susret sa nesvjesnim nešto opasno. Zamislite da ostavite ovaj svoj sadašnji život i otputujete u Afriku i nastavite svoj život u nekoj savani ili džungli. Otprilike slično iskustvo je zaputiti se u potpuno nesvjesni unutrašnji svijet. Kako je Jung krenuo istraživati taj unutarnji svijet kroz vizije i fantazije, otkrio je koliko su one zapravo slične fantazijama ljudi sa teškim psihičkim poremećajima s kojima je radio tijekom svoje karijere kao psihijatar i zapravo je bio u velikom strahu da i njega ne čeka slična sudbina. Jedna od vizija koju je često percipirao je more krvi koja prekriva Europu. To je bilo 1913. godine.

Kada je rat izbio, mogao je razumjeti svoju viziju i sa stajališta društva u kojemu je živio tj. sa objektivnog stajališta, a time se i smanjio strah od potencijalne psihoze za koju je mislio da mu prijeti. Kroz iskustvo svojih fantazija, vizija, vizija i fantazija svojih klijenta i proučavanje mitologije, otkrio je kako postoji nešto što se djelomično razlikuje od osobnog nesvjesnog i što stoji iza njega kao nešto što dijelimo sa cijelim ljudskim rodom, tj. kolektivno nesvjesno. Osim toga, shvatio je kako je unutarnji svijet jednako tako postojan i realan kao i vanjski, možda i više budući da se ne mijenja i ne umire kao i vanjski svijet.

Nadalje, Jung je znao reći kako nesvjesno samo po sebi nije opasno i kako zapravo postoji samo jedna velika opasnost; panika. Povezana je sa strahom koji osjećamo kada naiđemo na nešto što je vrlo neočekivano ili sa mogućnošću da izgubimo tlo pod nogama što nas može toliko uznemiriti da nije niti čudno što ljudi izbjegavaju susret sa nepoznatim. Protiv takve panike, jedina obrana je stvarni život i životne obaveze koje u takvim trenucima moramo uzeti kao nešto najvažnije, što djeluje kao sidro koje nas drži u kontaktu sa realnošću. Jung je u vrijeme kada se susretao sa nesvjesnim bio oženjen, imao je djecu i uspješnu privatnu praksu tj. životne obaveze koje su bile protuteža promjenjivom svijetu nesvjesnog u kojega je uronio. Strah zbog kojega se bojimo započeti takvo putovanje je strah da nas nesvjesno odnese što samo po sebi nije ništa opasnije od opasnosti vanjskog svijeta.

Ako se ispravno koristi, aktivna imaginacija nam može neizmjerno pomoć da održimo ravnotežu kada istražujemo to nepoznato u nama. Ali ako ju krivo razumijemo ili zamijenimo za nešto ugodno, umjesto za težak i iscrpljujući znanstveni rad, može osloboditi nesvjesno u obliku koje nas može preplaviti i dovesti do aktivacije teške neuroze ili čak psihoze. Aktivna imaginacija je težak rad, možda i najteži koji možemo raditi. Započinjemo ju kako bi otvorili pregovore sa svime onime što je nepoznato u našoj psihi. Bez obzira da li smo toga svjesni, ali sve ovisi o tim pregovorima jer nešto u nama će uvijek biti na drugoj strani od nas samih.

Aktivan imaginacija i nesvjesno

Lice koje nam nesvjesno prikazuje nije kruto. Ono reflektira lice koje mi pokažemo njemu. Neprijateljstvo aktivira prijeteće lice a prijateljstvo omekšava njegove crte.

U tom kontekstu, jako je dobro ako osjećamo kako nismo svjesni velikog dijela naše psihologije (osobne i one koju dijelimo sa svim pripadnicima vrste). Kada iz osobnog iskustva postanemo toga svjesni, zapravo nema potrebe da budemo neprijateljski nastrojeni prema nesvjesnom. Ako nam sudbina odredi životne suputnike koje sami ne bi odabrali, život će biti puno bolji ako ih susretnemo sa prijateljskim licem umjesto neprijateljskim.

Barbara Hannah priča o putovanju brodom kojemu se njena poznanica jako radovala. Kada je krenula, otkrila je kako kabinu dijeli sa osobom koju nije voljela i s kojom se nije slagala. Umjesto da joj putovanje ne bude ugodno, odlučila je da će toj želi pokazati toplo i prijateljsko lice i putovanje je bilo puno ugodnije nego je u prvi tren očekivala. Zapravo su se tijekom putovanja zbližile i razvile odnos koji do tada nisu imale.

Prva figura koju često susretnemo kada nađemo oči u oči sa nesvjesnim je osobna sjenka. Budući da često sadrži upravo one karakteristike koje nam se ne sviđaju, često jako podsjeća na ženu iz primjera. Ako smo negativni prema njoj, ona će postajati nepodnošljiva, ali ako joj pokažemo prijateljsko lice nesvjesno će pokazati svoju prijateljsku stranu. B. Hannah priča kako joj je Jung rekao koliko je veliki dobitak da, kao izrazito poštena žena, bude svjesna da je jednako tako spremna da bude i nepoštena. Zbog čega se čovjek osjeća loše ali u isto vrijeme prihvaćanje te činjenice predstavlja veliki korak ka cjelovitosti. Svaki problem koji imamo sa nesvjesnim je zapravo rezultat preuskog svjetonazora koji nam onemogućava da mu se približimo. Najbolji način da takve probleme riješimo je zapravo aktivna imaginacija.

Bez upoznavanja svoje sjenke rad u aktivnoj imaginaciji je gotovo nemoguć. Ako uživamo u iluzijama o nama samima, tada nemamo mogućnosti da uistinu vidimo i slike iz nesvjesnog i da čujemo njihov glas.

Već sam spomenuo primjer Rabina koji je na učenikovo pitanje o tome zašto se bog prije obraćao ljudima direktno a danas to više ne čini. Odgovor Rabina je bio kako se danas čovjek ne može pognuti dovoljno nisko kako bi ga čuo. Tako i mi, možemo čuti što nam nesvjesno govori samo ako ga dovoljno pažljivo ne osluškujemo. To podrazumijeva izniman napor, budući da je vrlo lako preuzeti glas nesvjesnog kao naš osbni stav ili želju.

Aktivna imaginacija u svom izvornom obliku nije nešto što treba raditi prije nego se upoznamo sa određenim aspektima nesvjesne psihologije nas samih. Iako postoje situacija kada je aktivna imaginacija indivirana i na početku. Kada god čovjek pokušava doći na čistac sa takvim nesvjesnim tendencijama, na jedan ili drugi način, otkriva nešto kao aktivna imaginacija. Religije su pune takvih primjera gdje bog savjetuje ili govori kako bi trebali živjeti svoj život

Primjer o kojemu ću danas govoriti se dogodio prije 4200. godina u Egiptu. U Egiptu je tada bilo vrijeme velike nestabilnosti a osoba čija aktivna imaginacija je prikazana se nalazio na rubu samoubojstva kada se ona dogodila. Osoba u pitanju se nalazila razdvojena od boga i otkrio je nešto novo što još nije bilo poznato u Egiptu tj. kako je njegova Ba-duša nešto što se ne manifestira samo poslije smrti već ima utjecaj i za njegovog života. Iz Knjige mrtvih možemo zaključiti kako je osobnost nešto što su Egipćani projicirali u život poslije smrti, što je kao rezultat imalo pridavanje velike važnosti ritualima i obredima povezanim uz smrt.

Taj tekst je vjerojatno napisan kada se Egipat nalazio u sličnoj situaciji kao i mi danas. Bilo je to vrijeme raspada starog kraljevstva i prve revolucije u povijesti. Svećenici su napadani i često ubijeni, hramovi su bili srušeni, siromašni su pljačkali bogate, svaki princ je spletkario kako bi bio faraon i suicid je bio svakodnevnica.

U aktivnoj imaginaciji, osoba u pitanju je šokirana da mu se obraća njegova Ba duša i napada ga jer zbog njegovog plana da učini suicid. Tijekom aktivne imaginacije ona mu govori o važnosti preuzimanja odgovornosti za život na zemlji i prije smrti, što je u bilo u velikoj suprotnosti sa prevladavajućim stavom svijesti toga vremena budući da pravi počinje nakon smrti.

„Da li jesi čovjek? Da li si uopće živ?“

Možete li zamisliti šok u kojemu se taj čovjek nalazio kada mu se obratila njegova Ba-duša?

Koliko nas upita boga kako dalje kada se nađemo u velikim teškoćama? Još manje nas bez predrasuda posluša što nam on ima za reći. U vrijeme koje opisuje stari zavjet, ljudi su još uvijek imali mogućnost da zapitaju boga kako dalje i da dobiju odgovor. Izgleda da smo danas zaboravili kako se to radi. Psihološki gledano, aktivna imaginacija nam omogućuje nešto slično. Omogućuje nam da uspostavimo kontakt sa psihološkim aspektima koje smo projicirali u bogove i ostala mitska i religijska bića.

U svojem susretu sa nesvjesnim, Jung je pokušavao pronaći način kako da razumije sebe, svoje snove i svoje pacijente. Bilo mu je potrebno nekoliko godina da doista shvati kako je potrebno pristupiti fantazijama i imaginaciji koje je radio. Tek kada je uspio učiniti najvažniji korak a to je da pokuša pronaći smisao i svrhu tih fantazija u svom svakidašnjem životu, osjetio je određeno olakšanje.

Slike nesvjesnog ostavljaju čovjeku veliku odgovornost. Ako ih ne uspijemo razumjeti ili ako nismo spremni preuzeti etičku odgovornost za njih, ostavljaju nas bez naše cjelovitosti i u stanju bolne podijeljenosti.

Opasnosti i uloga analitičara

Istraživanje nesvjesnog kao aktivna imaginacije nije nešto što trebamo započeti samo tako. Taj nagon mora dolaziti od dubokog osjećaja poziva i zapravo ne bi trebali s time započeti ako taj poziv i ne osjećamo. Aktivna imaginacija nas može odvesti jako duboko i može na nas utjecati i promijeniti naš život u temelju. Ali, aktivna imaginacija nije nešto što bi trebali pokušati sami, bez potpore nekoga tko će razumjeti ili barem pokušati razumjeti put na koji smo se zaputili. Bez povratne informacije što se događa sa nama za vrijeme dok ju pokušavamo raditi, možemo se doista izgubiti u svijetu nesvjesnog što direktno utječe i na naš svakodnevni život i odnose.

To se može manifestirati tako da na odjednom na obuzme određena ideja ili nagon koji pratimo jer smatramo da je to baš ono što želimo. Npr. partner nas uvrijedi i radimo imaginaciju koju razumijemo na način da moramo uvesti promjenu u odnos ili ga prekinuti. Sigurni smo kako je to upravo ono što nam imaginacija govori. Ali, kroz razgovor sa osobom koja nas prati na našem putu, otkrijemo kako je to pretjerana reakcija. To nam postaje jasno tek nakon razgovora s njom, ne i prije.

Nadalje, u aktivnoj imaginaciji nikad ne smijemo razgovarati sa živim osobama. Ako imamo želju da to učinimo, trebamo stati i ozbiljno se upitati za razloge zašto to želimo. Vrlo je lako moguće da motivacija dolazi zbog regresije na primitivan način razmišljanja tj. sa nadom u magično djelovanje na osobu u pitanju. Glavno pitanje je zašto radimo aktivnu imaginaciju? Da li ju radimo da bi otkrili svoju cjelovitost ili zbog određene egoističke želje. Ako ju radimo zbog egoističke želje (makar bila ona i nesvjesna), nakon početnog uspjeha takav pristup uvijek vodi prema katastrofi.

Na poslu otkrijemo kako nas određeni aspekt naše osobnosti sputava u daljnjem napretku, npr. kompleks manje vrijednosti. Zbog toga odlučimo da radimo aktivnu imaginaciju kako bi radili na tom kompleksu. Prije početka, trebamo se upitati da li nam je cilj individuacija ili napredak na poslu. Ukoliko je to individuacija, tada smo spremni i na mogućnost da nikada ne napredujemo na poslu. Napredak postaje sporedna stvar u odnosu na individuaciju. Ponekad je napredak nuspojava individuacija, a ponekad zbog nje moramo promijeniti posao. Ukoliko ju radimo zbog napretka na poslu, tada krajnji rezultat dovodi do još veće podijeljenosti tj. postanemo žrtva naše kompleksa moći sa posljedicama na naš osobni život, iako na početku možda osjećamo kao da smo na dobitku, krajnji rezultat je uvijek negativan.

Ako je naš osobni razvoj i postajanje osobom kakva smo stvoreni da budemo glavni cilj našeg rada, tada nam ništa ne može više pomoći od aktivne imaginacije. Ona može dovesti do nevjerojatne neovisnosti od tuđe pomoći (bilo ona od strane analitičara ili nekog drugog autoriteta). Ali, za to je potreban doista ogroman rad i trud. Zapravo u praksi, ako netko poželi raditi aktivnu imaginaciju, to je jedan od pokazatelja da on doista i želi postati neovisan.

Aktivna imaginacija je nešto što radimo paralelno sa našim svakidašnjim životom i nema smisla srljati u njoj, prije nego se dogodila paralelna promjena i u našim svakidašnjim životima.

Muškarac se nalazio pod velikim utjecajem svojih žudnji (prehrana, seks, i sl.) koje su utjecale na njegov svakodnevni život i životne obaveze. U aktivnoj imaginaciji je vidio dva reda golih i zavodljivih djevojaka između kojih je trebao proći i ne podlegnuti žudnji koju je osjećao (djevojke predstavljaju gore spomenute tendencije). Bilo mu je potrebno puno vremena da izađe na kraj sa spomenutim tendencijama i uklopi ih u svoj život na način da one ne preuzimaju kontrolu ali tek kada je to uspio, uspio je i u aktivnoj imaginaciji proći između tih djevojaka. Poanta je da je to učinio sam, bez tuđe pomoći.

Za razliku od drugih tehnika imaginacije, u analitičkoj psihologiji, utjecaj analitičara na aktivnu imaginaciju klijenta mora biti minimalan. Ono što je Jung radio je da je samo ukazao na dijelove gdje se aktivna imaginacija radila nepravilno. Nakon toga, Jung bi upitao za snove i na njima je radio izrazito pažljivo i detaljno. Što je često jako teško za klijenta jer se mora sam nositi sa problemima nastalim u aktivnoj imaginaciji.

Ženska osoba je radila aktivnu imaginaciju sa negativnim animusom. Negativni animus predstavlja sva ona uvjerenja koja djeluju negativno na njen život i na neki način ju zlostavljaju (npr. kompleks manje vrijednosti), dok pozitivni animus predstavlja onu muškost koja joj omogućuje da se emancipira i uspije u životu.

Budući da osjeća povezanost sa negativnim animusom, u imaginaciji ga je pozvala da živi sa njom. Nije mi se činilo kako bi to učinila i u realnosti te sam o tome s njom razgovarao. Nakon razgovora, klijentica je prekinula vezu sa negativnim animusom u imaginaciji. Ali, paralelno sa tim postupkom, i u realnosti je morala postaviti određeno odstojanje između nje i njezinog kompleksa manje vrijednosti. Aktivna imaginacija i njena korekcija joj je pomogla da prepozna dinamiku iz imaginacije, u realnosti. A promjena koju je uvela joj je omogućila da promjenu uvede i u realan život, tj. prestala je uzimati u obzir negativne misli i glasove koji su je opstruirali u njenoj emancipaciji.

Efekti aktivne imaginacije

Aktivna imaginacija je izrazito moćna ali i opasna. Stvara puno sinkronističkih događaja koji se lagano krivo razumiju i možemo dobiti osjećaj da smo mi odgovorni za njih te ih počnemo zlorabiti. Uzbuđenje zbog sinkronističkih događaja zamuti nam sud i dovesti do ideje kako smo mi odgovorni za njih tj. do inflacije. Ispravan pristup možemo prepoznati u priči o kineskom mudracu koju je ispričao Richard Wilhelm i koju je Jung bezbroj puta ponovio na svojim seminarima i predavanjima.

Richard WIlhelm je bio poznati sinolog i proveo je više od 25. Godina u Kini. Jedna od priča koju je doživio je bila u siromašnom selu gdje je zavladala velika suša. Nakon nekog vremena seoski starješine su odlučili pozvati mudraca iz udaljenog sela koji je znao kako se nositi sa takvim situacijama. Kada je mudrac došao, tražio je malu kolibu gdje može biti sam i nakon tri dana dogodila se ogromna oluja sa snijegom i kišom. Wilhelm, zapadnjak, je naravno bio impresioniran mogućnosti da jedna osoba utječe na vrijeme te ga je upitao kako je to postigao. Mudrac je odgovorio kako on nije ništa učinio ali kada je došao u selo, primijetio je kako situacija nije u skladu s Tao-m. I nakon nekog vremena i on je osjećao kako nije u skladu sa Tao-m te je tražio mjesto gdje može biti sam. Kada je ostao sam, pokušao se vratiti u Tao i kada je uspio, naravno da je pala i kiša.

Najvažnija svrha aktivne imaginacije je da nas dovede u Tao-u, kao i kineskog mudraca tako da nam se događaju smislene stvari umjesto besmislenih. Te dvije suprotnosti, možda nabolje možemo vidjeti u razlici između molitve i crne magije.

Kod molitve, možemo reći, cilj je da se volja ega zamjeni sa voljom boga. Mistici i sveci su išli toliko daleko da je ego zamijenjen sa Self-om. Postoji puno priča koje opisuju djelovanje takvih osoba na okolinu kao izlječenja ili djelovanje na vrijeme.

Za Sv. Gertrude kažu mogla je utjecati na vrijeme. Postoje brojne priče koje govore o tome kako je zaustavila nevrijeme ili spasila urod od smrzavanja i sl. Kada opisuje taj proces, nikada ne govori kako je pokušala utjecati na boga svojim željama već samo kako je skrenula njegovu pažnju na činjenice i kako pokušava ostvariti harmoničan odnos s njim, bez obzira da li će uslišiti njezine molitve ili ne.

„Vještice“ iz narodnih priča djeluju na drugačiji način. One pokušavaju unijeti nered u svoj život ili život ljudi oko njih a samim time i npr. vrijeme postaje negativno. Mi ne znamo da li je moguće utjecati na vrijeme ili druge događaje oko nas. Ali, da li će događaji oko nas biti povoljni ili nepovoljan ovisi o tome da li smo u ravnoteži i harmoniji sa svojim nesvjesnim ili ne. Tako je i u psihoterapiji, često dovoljno da osoba kreira kvalitetniji odnos sa svojim nesvjesnim, sami simptom nakon toga nestane.

I molitva svetaca i vještičji dogovor sa vragom su u bliskoj vezi sa aktivnom imaginacijom. Tj. oboje predstavljaju aktivni pokušaj da ostvarimo odnos sa nevidljivom silom. Djelovanje svetaca je povoljnije zbog toga jer oni pokušavaju odustati od svakog zahtijeva ega tj. mistik ili svetac žrtvuje jednostranost ega za cjelovitost, a “vještica” pokušava koristiti sile koje pripadaju cjelovitosti u egoistične svrhe.

Tehnika aktivne imaginacije

Aktivna imaginacija nam daje mogućnost otvorenih pregovora sa nesvjesnim. U tom kontekstu se razlikuje od snova budući da u snovima nemamo kontrolu nad našim ponašanjem. U praksi, snovi su dovoljni da se uspostavi kontakt između svijesti i nesvjesnog kod velike većine ljudi i aktivna imaginacija je potrebna u samo nekim slučajevima.

Sada ćemo opisati kako se aktivna imaginacija „radi“.

Potrebno je isprazniti um od „ego misli“.

U praksi, to znači da moramo biti sami i da ne postoji mogućnost da nas netko smeta. Nakon toga potrebno je da se koncentriramo da čujemo ili vidimo ono što dolazi iz nesvjesnog. Aktivnu imaginaciju možemo koristiti i kada ne razumijemo značenje određenog motiva ili osobe iz snova. Tada umjesto da percipiramo određenu sliku koja sama nastaje, koncentriramo se na motiv iz sna i započnemo razgovor sa njim.

2. Dopustiti da slika iz fantazije bude percipirana.

a) slikanje i igra s pijeskom

Razlika između aktivne imaginacije, slikanja i igre s pijeskom je u tome što kod aktivne imaginacije nesvjesno nije ograničeno bojom ili figuricama već ima potpunu slobodu da se izrazi.

b)Mediji i beletristika

Čitanje knjiga, gledanje filmova ili serija, igranje igrica na kompjuteru ili VR su određena paralela aktivnoj imaginaciji. Ovdje slika dolazi izvana. Ali, paralelno sa događanjima kreiranim od strane umjetnika, i naša imaginacija radi. U kolikoj mjeri se ta dva svijeta poklapaju možemo zaključiti na osnovi emocionalne reakcije gledatelja ili sudionika. Tu se možete zapitati koji vam je najbolji film, velika je vjerojatnost da upravo taj film na određeni način izražava i vašu nesvjesnu psiho-dinamiku.

U prva dva primjera (TV= nedostaje aktivni ego, koji je izrazito važan aspekt aktivne imaginacije, budući da smo mi samo pasivni promatrač. U igricama i VR, ego je prisutan ali je ograničen dizajnom programa i ego nema slobodu kao u realnom svijetu ili aktivnoj imaginaciji.

Kao što smo rekli, ponekad se dogodi da tijekom sudjelovanja u takvom obliku imaginacije osjetimo snažne emocionalne reakcije. To je naznaka kako medij jako dobro izražava i našu nesvjesnu dinamiku. Ili, nakon što pogledamo film ili seriju u kojoj smo se povezali sa likovima ili kada pročitamo knjigu kao Lord of the Rings), osjetimo tugu što se odvajamo od odvajamo od svijeta u kojemu smo proveli toliko vremena. Neugodna emocionalna reakcija dolazi od propuštene prilike. Film ili serija, knjiga ili igrica su na neki način bili izražaj naših nesvjesnih procesa, a sam uvid u njih je određena prilika da ih prepoznamo i saznamo nešto o sebi. Ukoliko pasivno pogledamo film, seriju, pročitamo knjigu ili odigramo igricu i ne pronađemo paralelu u našim osobnim životima, tada smo tu priliku propustili.

Ukoliko prepoznamo da smo doživjeli aspekt naše psihe i pokušamo ga prepoznati i razumjeti, (kada prepoznamo što Frodo iz TLOTR predstavlja nešto u nama), to saznanje nam daje ideju što učiniti sa svojim životom. Ako to i učinimo, tuga i nelagoda popušta a mi smo bogatiji za jedno saznanje ili korak u našoj individuaciji. Ta emocionalna reakcija se javlja zbog toga jer smo određeni aspekt imaginacije odradili na pola i nedostaje nekoliko koraka kako bi naš ulaz u svijet imaginacije bio svrsishodan. Takva vrsta imaginacije može vitalizira, ukoliko uspijemo povezati nesvjesno i svijest na konstruktivan načina, ali opet to ne čini aktivnu imaginaciju koja je daleko produktivnija, ukoliko se radi ispravno.

c) tehnike istoka

Ako promatramo istočnjačke vještine imaginacije i usporedimo ih sa aktivnom imaginacijom, vidimo kako npr., u odnosu na aktivnu imaginaciju možemo reći kako Zen meditacija ide predaleko jer teži da se zaustave fantazije koje dolaze iz nesvjesnog. Vježbe mirnog sjedenja su simbolički izražaj imobilizacije ega.

Za razliku od istočnjačkih vještina, aktivna imaginacija uzima sliku kao dobrodošlu i fokusiramo se na nju. Tu su moguće dvije pogreške: fokusiramo se previše i ostanemo na toj jednoj slici, ili premalo i slika se mijenja prebrzo i dobijemo unutarnje kino (to se često događa kod intuitivnih osoba), bez da ostvare odnos sa time što se događa.

Kada je grč svijesti toliko jak da ne možemo doprijeti do fantazije, ponekad se preporuča indirektan pristup. Često su jedino ruke u mogućnosti da nam pomognu i one mogu fantaziju modelirati u glini, u slici, riječi ili pokretu. Takav pristup treba nastaviti dok osoba nije spremna dopustiti da se stvari dogode i u samoj imaginaciji.

Ženska osoba nije mogla nikako započeti klasičnu aktivnu imaginaciju. Analitičar je preporučio pisanje. Klijentica je počela sa ključem koji je davno dobila od bake za koji nije znala što otvara. Oko toga ključa je napisala cijelu priču. U priči je taj ključ bio poklon baki od jednog zanimljivog muškarca s kojim je kasnije ušla u brak i preselila ko njega. S vremenom je otkrila kako je on zapravo zao i kako je vlasnik javne kuće. S vremenom, baka je uspjela sa ostalim ženama koje su za njega radile da se oslobodi njegovog utjecaja i u samoobrani su ga ubile, naslijedile kuću i imanje i nastavile život u ženskoj zajednici …

Takvoj priči možemo pristupiti kao snu razumjeti ju i „preslikati“ na osobni život osobe koja je aktivnu imaginaciju radila. U slučaju slike ili skulpture u glini, pristup je sličan interpretaciji slika o kojoj smo govorili, iako uvijek pokušavamo otkriti i priču koja stoji iza slike ili skulpture u glini.

Ženska osoba je spontano pokušavala u glini učiniti neku figuru i polako su se otkrivale konture prekrasnog labuda. Umjesto da u jednom trenutku stane, nastavila je mijesiti glinu u na kraju je izradila jednu bezličnu masu čije konture nisu podsjećale na ništa poznato.

Cijeli postupak je bio paralela njenom pristupu kreativnim idejama.

Posljednji i možda najteži oblik aktivne imaginacije je kroz ples. Važno je naglasiti kako je prikladnije da se osobama, čija je profesija usko povezana s određenim načinom umjetničkog izražavanja, preporuča korištenje izražaja koji nije povezan sa njihovom profesijom. Razlog za to je što profesija zahtijeva diferencijaciju svijesti i zbog toga je ego već istreniran da radi sa svojom primarnom funkcijom i samim time djeluje ograničavajuće na nesvjesno. Tako da je za slikara bolje da aktivnu imaginaciju radu pišući, a za pisca da slika.

d) razgovor sa sadržajem nesvjesnog

Možda najvažnija tehnika koja je zapravo sinonim sa aktivnom imaginacijom u klasičnom smislu je razgovor sa sadržajem nesvjesnog koji je personificiran. Jako je bitno da uzmemo u obzir s kime razgovaramo i da ne uzimamo svako rečenicu kao da dolazi od duha svetoga. Kod vizualizacije je relativno lako prepoznati s kime imamo posla i donijeti sud na toj osnovi. Ali čak i kada se ne događa vizualizacija, možemo prepoznati glas s kojim razgovaramo. Figure nesvjesnog su često ambivalentne i imaju i pozitivne i negativne strane.

e) snažne emocije i AI

Snažne emocije i afekti su često prepreka u aktivnoj imaginaciji. U tom slučaju prvo je potrebno da ih stavimo pod kontrolu kako bi mogli ostvariti odnos sa slikom u samoj imaginaciji. Tj. aktivnu imaginaciju je moguće raditi i sa određenom snažnom emocijom. Npr. kada osjetimo strašnu ljutnju zbog koje gubimo kontrolu ili žudnju za nečim ili nekim. Ponekad je prije početka aktivne imaginacije potrebno da na određeni način dovedemo tu emociju do razine kada s njom možemo raditi. Jung je koristio tehnike Joge i meditacije da to i učini. Kada je emocija dovedena na razinu da više nismo u opasnosti od identifikacije, tada s njom možemo raditi u aktivnoj imaginaciji.

Aktivnu imaginaciju, osim sa afektom, moguće je raditi i sa dijelovima tijela u slučaju somatskog simptoma ali i u slučaju ovisnosti.

Muškarac koji nije imao kontrolu nad svojim porivom za masturbacijom je započeo aktivnu imaginaciju sa svojim spolovilom. Odgovor koji je dobio je slijedeći. „Ti ćeš meni govoriti što ću ja raditi! Ako želim svršiti onda ću i svršiti i tko si ti da mi govoriš što ću ja raditi. Ako ja želim, ti ćeš me pratiti i to je to.“. Iskustvo ove imaginacije je na njega djelovalo na način da je prihvatio taj nagon kao nešto objektivno, nešto s čime se može razgovarati i čemu se može reći ne.

f) ego u AI

U aktivnoj imaginaciji potrebno je da budemo potpuno svjesni svoje osobnosti i da reagiramo u skladu sa njom.

Jung upozorava na grešku koja može upropastiti cijeli proces tj. da uđemo u proces sa fiktivnim egom a ne sa našim pravim egom. Kada ulazimo u nesvjesno kroz aktivnu imaginaciju, potrebno je da damo potpunu pažnju tome što radimo i govorimo kao i u važnoj situaciji koja nam se događa u vanjskom svijetu. To sprječava da aktivna imaginacija postane pasivna imaginacija. Ali, kada smo to učinili, potrebno je da ispraznimo um kako bi druga strana mogla učiniti svoje. Takvu pogrešku je moguće uvidjeti ukoliko emocija koja se događa u aktivnoj imaginaciji ne odgovara emociji koju bi imali u istoj situaciji u realnosti.

Npr. što bi se dogodilo ukoliko bi sreli lava u aktivnoj imaginaciji? Moja prva reakcija je da bih pobjegao, jer to bih učinio i kada bi se lav pojavio u realnosti. Ali, ukoliko bi lav progovorio i rekao „Stani, ne boj se, neću te povrijediti!“, tada se postavlja pitanje što bih učinio. Tada je potrebno da se zapitamo i pokušamo otkriti koja bi bila naša prava reakcija. Ja osobno bih vjerojatno zastao, udaljio se na sigurnu udaljenost ili na neki način zaštitio i započeo razgovor.

Muškarac je u imao dugotrajnu ljubavni odnos sa animom u aktivnoj imaginaciji ali joj nikada nije rekao kako je oženjen. Kada ga je analitičarka pitala da li bi to učinio u stvarnosti, odgovorio se to nikada ne bi dogodilo u stvarnosti. Dakle ego u aktivnoj imaginaciji nije bio jednak ego u stvarnosti. Cijela imaginacija nije bila stvarna, više kao pisanje romana.

Slijedeći primjer govori o osobi koja je u životu uvijek zaglavila i u imaginaciji se našla ispred velikog zida. Jung ju je pitao što bi učinila u realnosti i stao na tome. Kako nije mogla preko a zid je bio beskonačno dugačak i bez prolaza, trebalo joj je tri tjedna da se sjeti kako bi mogla probiti prolaz sa čekićem. Kada je to učinila i u stvarnosti je pronašla rješenje za situacije u kojima je do sada zaglavila. U takvim situacijama je važno da se paralelno radi na oba problema, problem zida u aktivnoj imaginaciji i problem u stvarnosti.

3. Slijedeći korak sastoji se od toga da svojoj fantaziji damo određeni izražaj. Zapisujući, slikanjem, kiparenjem, zapisivanjem glazbe koju smo čuli ili čak plesanjem. Plesanjem uvodimo i tijelo u igru što je često potrebno pogotovo ako su emocije i inferiorna funkcija toliko potisnute da su „zakopane u tijelu“. Ponekad je dobro imati određeni ritual prije nego počnemo (Jung kaže da je tako efikasnije iako nije siguran zašto). Važno je da razumijemo razliku između pisanja kao aktivne imaginacije i zapisivanja aktivne imaginacije. Kod zapisivanja, cilj je da zabilježimo sve događaje i reakcije koje su se dogodile u aktivnoj imaginaciji. Kod pisanja kao aktivna imaginacija, dopuštamo ruci da piše što želi. Mi kasnije možemo pokušati opisati naše subjektivno stanje.

Kada dajemo izražaj aktivnoj imaginaciji u obliku slikanja, pisanja i sl., moguće su dvije pogreške. Prva je da damo preveliki naglasak na estetskom elementu (npr. kod slikanja) i zbog toga naglaska gubimo pravo značenje i poruku aktivne imaginacije. Prenaglašena forma uništava sadržaj. Ne smijemo zaboraviti kako je ta kreacija samo kopija unutrašnje realnosti. S druge strane ako samo skiciramo sadržaj fantazije nedostaje ljubav i trud i odmah se skače na smisao cijelog pothvata i gubi doživljaj i iskustvo koji su jednako tako važni.

U sličnoj situaciji se naša Jung kada je radio na svojoj aktivnoj imaginaciji. Možda ste čuli za Crvenu knjigu koja je izdana prije nekoliko godina. On sadrži puno prekrasnih slika koje je Jung naslikao. Na početku njegove imaginacije, njegova anima je rekla kako je cijeli proces kroz koji prolazi zapravo umjetnost. Ta izjava skriva zamku, budući da je u tom slučaju Jung umjetnik, a ne osoba koja pokušava pronaći smisao u svom život. Ako je Jung umjetnik, tada je cilj umjetničko djelo a ne individuacija, što bi bilo pogrešno.

U današnjem liječenju u psihijatrijskim bolnicama, cijeli proces stane na trećem koraku. Treći korak je zapravo veliko olakšanje. Ali, još uvijek ne čini aktivnu imaginaciju

4. Četvrti korak je ono gdje ostale tehnike imaginacije prestaju a to je etička konfrontacija sa onim što je kreirano. „Što ta fantazija znači za mene i moj život?“ i „Što imaginacija traži od mene da promijenim u realnom životu?“. Kada to utvrdimo, ostaje nam još samo jedan korak.

5. Zadnji korak je možda najteži od svih. A to je primjena naučenog svega što je obećano, traženo ili rečeno, u aktivnoj imaginaciji, u stvarnosti.

VAŽNO UPOZORENJE!!!

Za kraj, jedno važno upozorenje. Ukoliko aktivnu imaginaciju shvatimo kao igru, istraživanje ili samo pokušaj da doživimo nešto nesvakidašnje, tada možemo očekivati negativne popratne simptome, aktivaciju neuroze ili u najtežim slučajevima psihoze. Aktivnu imagiaciju nesmijemo pokušavati raditi sami, bez vodstva iskusnog psihoanalitičara i bez prethodnog “blagoslova” nesvjesnog. Aktivna imaginacija je kao iznimno jak lijek, koji može spasiti, ali jednako tako i uništiti nuspojavama ukoliko se koristi uz kontraindikacije, koje su najčešće nesvjesne i možemo za njih saznati samo nakon dugotrajne i temeljite osobne psihoanalize.

Bibliografija

Barbara Hannah – Encounters with the Soul

C. G. Jung – Visions Seminar

Ian F. Baker (editor) – Methods of treatment in Analytical Psychology

Ostali tekstovi edukacije “Analitička psihologija – teorija i praksa”

Edukacija, Psihoterapija

Psihološka interpretacija slika

September 8, 2019 Dragutin Vučković

Tekst “Psihološka interpretacija slikai” je osmi od deset tekstova obavezne literature za sudionike edukacije “Analitička psihologija – teorija, praksa i individuacija“.

Tekstove mogu pročitati i oni koji ne planiraju započeti edukaciju i u njima saznati što je analitička psihologija, koja su područja njenog istraživanja i kako se primjenjuje u psihoterapiji.

Psihološka interpretacija slika

Zašto je slika važna? Ako promatramo naša osjetila, tada je slika ono što im omogućuje funkcioniranje. Zapravo kao da postoje dva svijeta, realan svijet i svijet slika u nama i kontinuiranim uspoređivanjem ta dva svijeta, rađa se naša svijest. Npr. da li je nešto toplije ili hladnije od slike u nama koja nam služi kao referenca toploga i hladnoga.

Važnost slike možda možemo dočarati i na slijedećem primjeru. Jedna vrsta Yucca moljca je kukac koji živi godinu dana, a Yucca cvijet je biljka koja cvjeta jednom godišnje. Yucca moljac, pri kraju svog života, polaže jajašca u Yocca cvijet i nakon toga umire. On taj cvijet nije nikada vidio, budući da se taj cvijet osuši prije nego se moljac izlegne. Kako je moguće da Yucca moljac prepozna Yucca cvijet ako ga nikada nije vidio. Jedino objašnjenje je da Yucca moljac u sebi posjeduje sliku Yucca cvijeta i kada percipira cvijet čija slika odgovara unutarnjoj slici, pokrene se instinktivna reakcija koja omogućava polaganje jajašca u svijet. I u nama postoje slike koje odgovaraju arhetipovima i na neki način, oni se manifestiraju na svakoj slici koju naslikamo.

Sve čega smo svjesni zapravo je slika ili reprezentacija stvari iz realnosti. Određeni psihički sadržaj se može reprezentirati i možemo ga postati svjesni samo ako ima karakteristiku slike. Tako da možemo reći kako su slike iznimno važne za proces postajanja svjesnim. Ako promatramo slike u pećinama, već tada možemo vidjeti kako one nisu samo reprezentacija vanjskih događaja već izražavaju i određeni sadržaj unutarnjeg svijeta koji je trenutačno aktiviran. Na taj način proces postajanja svjesnim takvoga nesvjesnog sadržaja je olakšan. Iz svega rečenog, možemo zaključiti zašto su slika toliko važne za analitičku psihologiju i psihoterapiju.

Kako pristupiti slici

Kao i kod bajki, naša tipologija u velikoj mjeri određuje kako pristupamo slici. Kada pokušavamo razumjeti sliku, važno je da pokušamo koristiti svaku funkciju. Na taj način izbjegavamo jednostranost. Razlog za to je što osjetilna funkcija može dovesti do toga da ostanemo zarobljeni u detaljima i beživotnim činjenicama bez određenog psihološkog zaključka i stajališta. Osjećajna funkcija može dovesti do toga da ostanemo pri vrijednosnim izjavama koje nemaju međusobnih poveznica. Misaona funkcija može dovesti do toga da se izgubimo u beživotnoj analizi u kojoj nema osjećaja. Intuicija može dovesti do pretpostavki koje nemaju uporišta u jednostavnim činjenicama.

Ovisno o našoj tipologiji, više naglaska možemo staviti na sliku kao objekt ili na subjektivan sadržaj u vezi sa samom slikom. Introvert prvo postaje svjestan svojih unutrašnjih reakcija na sliku, ekstrovert same slike. Bez obzira da li smo introvert ili ekstrovert, bitno je da pazimo na prvu subjektivnu reakciju kada vidimo određenu sliku, kao i kada radimo sa bajkama. Možemo se pitati da li nam slika daje zdravi osjećaj ili imamo osjećaj da tu nešto ne štima. Nadalje možda osjetimo i određenu tjelesnu reakciju, osjećaj u trbuhu, glavi i sl.

S objektivne strane registriramo činjenice o samoj slici; medij na kojemu i s kojim je slika naslikana,, okvir slike, format, boje i elementi slike. Osjećanjem možemo odrediti koji elementi su važniji a koji manje bitni za autora. Mišljenjem možemo odrediti odnose između elemenata slike i autora (proporcije, organizacija, pokreti te prostor i boje). Intuicija nam govori konstelaciji iz koje je slika proizašla i smjeru budućeg razvoja.

Kao što ćete primijetiti, svaka interpretacija uzima u obzir višeznačnost određenog simboličkog izražaja. Ovisno o kontekstu životne situacije osobe koja je sliku naslikala, uzimamo više u obzir jednu ili drugu stranu interpretacije. Nadalje, kao i kod snova asocijacije i amplifikacije imaju veliku važnost kod određivanja smisla slike.

Interpretacija

Pristup interpretaciji slike je sličan pristupu interpretaciji sna. Ono što trebamo uzeti u obzir su; opis trenutne situacije, opis događaja koji su prethodili slici, istraživanje subjektivnog sadržaja (asocijacije), usporedba sa mitološkim motivima (amplifikacija), asocijacije analitičara i objektivne informacije trećih osoba (kada je moguće). Kako bi došli do zadovoljavajućeg objašnjenja i poveznice sa realnosti, moramo uzeti u obzir i razlike u interpretaciji snova i slika, koja se sastoji u tome što se kod slike direktno percipira njen materijalni aspekt, formalni aspekti, simbolizam prostora i boje te simbolizam brojeva. Naravno ti aspekti se javljaju i kod snova ali za razliku od slika, kod analize snova tim aspektima često ne možemo pristupiti sistematično zbog vremena potrebnog da se ti aspekti opišu. Kod slike ih možemo percipirati direktno, bez potrebe za objašnjenjima od strane klijenta.

Nadalje, kod sna imamo opisanu radnju, kod slike toga nema, iako uvijek možemo tražiti od klijenta da pokuša opisati kako je došlo do stanja opisanog na slici i kako će se stvari razvijati nakon trenutka opisanog na slici.

Neki od primjera iz ovog predavanja su iz knjige Theodor Abt – Introduction to Picture Interpretation. Ukoliko radite sa slikama, toplo ju preporučam.

Prvi aspekt slike o kojemu ćemo govoriti je njezin materijalni aspekt.

Materijalni aspekti

Papir

Kvaliteta lista na kojoj je slika naslikana govori o vrijednosti slike koja dolazi iz unutrašnjosti. Kod interpretacije, uvijek moramo uzeti u obzir dvije suprotnosti koje opisuju određenu kvalitetu. Npr. stare novine ili toalet papir kao podloga za sliku – mala vrijednost onoga što je naslikano ili mogućnost da od nečega bezvrijednog stvorimo nešto vrijedno.

Slika 1. – Konj – T. Abt, Introduction to Picture Interpretation, pg. 61.

(žena, 51. godina, novinski papir –može ukazivati na spontanu odluku da emociji, koju naziva crvenim konjem, da formu. Ali jednako tako malu vrijednost koju daje životinjskom nagonu)

Medij

Olovka – može se brisati. Autor nije previše emocionalno posvećen onome što je prikazano na slici i želi imati stvari pod kontrolom ali jednako tako olovka može biti izraz potrebe da se autor koncentrira na glavne ideje koje želi potpuno precizno izraziti kako bi odgovarala unutarnjoj slici.

Slika 2. – Kuća, litica, grad, žena – ibid, pg. 63.

(muškarac, 38. godina, olovka – Slika ukazuje na strah od gubitka kontrole ukoliko pokaže svoje emocije. Ali, jednako tako, može ukazivati potrebu da naslika što precizniju sliku emocija, sa mogućnosti da izbriše prve pokušaje)

Tinta – nije ju lako izbrisati ili promijeniti. Kontrast sa pozadinom omogućuje da se lakše izraze emocionalne nijanse. Slikar ne izražava boje (emocije) ali jednako tako, tinta pokazuje spremnost da dopusti stvarima da teku (japanske zen slike od tinte).

Slika 3. – Japanska tintom naslikana slika – ibid, pg. 118.

Drvene bojice – vide se boje ali jednako tako slika može biti „suha“ a bojice krhke. S jedne strane emocije postaju vidljive i prisutne ali kao da ih autor u isto vrijeme pokušava na određeni način kontrolirati.

Slika 4. – Prijateljstvo – ibid, pg. 63.

(žena, 45. godina, bojice – Slika prikazuje spontani izražaj snažnih osjećaja prema nepoznatom u njenoj duši. Kontinuiran i vjeran odnos prema tome drugome svijetu je dovelo do nenadanih otkrića unutarnjeg blaga.)

Slikanje prstom – omiljen način crtanja djece, pokazuje određenu spontanost. Nemogućnost diferenciranja. Takvo slikanje je povezano sa spontanim izražavanjem emocija ali jednako tako može pokazivati i određenu nediferenciranost emocija.

Slike 5. i 6. – Miš i Emocija – ibid, pg. 64.

(Miš – žena, 24. godine sa fobijom miševa – prvi spontani pokušaj da izrazi jako nabijene emocije vezane uz njenu fobiju)

(Emocije – isti autor kao i slika br. 2 – Prvi pokušaj korištenja boje. Spontani izražaj emocija u sklopu izrazito strukturirane mreže crnih linija)

Vodene bojice – boja teče na neočekivani način. Teško ih je ispraviti i pozadina igra veliku ulogu. Omogućuje izražavanje emocionalnih nijansi i otvorenost prema nesvjesnom (pozadina) ali jednako tako može biti povezano sa sanjarenjem i egom koji je pod prevelikim utjecajem nesvjesnog.

Slike 7. i 8. Krajolik i Zmija – ibid, pg. 65.

(Krajolik – muškarac, 27. godina, problem spolnog identiteta – Suprotnosti zemlje, vode i neba, na slici su nediferencirane, što ukazuje na istu dinamiku i u realnom životu.)

(Zmija – žena, 28. godina – Trud uložen u sliku ukazuje na veliku brigu i trud da se iskaže emocionalni utisak koji je zmija i ono što ona simbolizira, ostavila na autora.)

Uljane boje – potreban je veliki trud ali omogućuju diferencijaciju boja i obrisa i relativno se lako isprave. Psihološki gledano, uljana boja pokazuje duboku investiranost u to što se prikazuje ali jednako tako mogu ukazivati na stav koji teži da sakrije ili potisne.

Miješanje i kombiniranje više vrsta medija možemo razumjeti na način da amplificiramo oba. Npr. kombinacija olovke i vodenih bojica može ukazati na nesigurnost između kontrole i kada dopustimo da stvari teku ali jednako tako, takva kombinacija može izražavati harmoniju između ta dva načina funkcioniranje.

Okvir

Okvir je element reda koji može ukazivati na bojažljiv ili ograničavajući stav prema sadržaju psihe koje slika prikazuje ali jednako tako može ukazivati na vrijednost koja je sadržana unutar tog okvira ili nečega što je potrebno zaštititi.

Nedostatak okvira može ukazivati na opasnost da nas sadržaj slike obuzme. To se posebno odnosi na motive koji su odrezani rubom slike. Takva slika može ukazivati da ego svijesti više nije centar koji je oblikovao sliku (u tom slučaju centar može biti kompleks ili arhetip). Jednako tako nedostatak okvira može ukazivati kako je prikazani sadržaj prevažan ili prevelik da bi se trenutačno mogao asimilirati od strane svijesti autora.

Slika 9. – Jarac – osobna kolekcija

(muškarac, 35. godina, oženjen – Započeo je terapiju jer se zaljubio u kolegicu s posla. Okvir ukazuje na kruti stav koji pokušava ograničiti utjecaj instinkta na svijest.)

Format

Slika velikog formata može ukazivati na vrijednost i važnost motiva koji je naslikan ali jednako tako može pokazivati težnju grandioznosti, pretjerivanju i inflaciju. Mala slika može ukazivati na odbojnost, prezir, strah ili skromnost prema onome što je naslikano ali jednako tako može ukazivati na intenzitet i vrijednost onoga što je naslikano.

U seriji slika, promjena veličine može ukazivati na nemirnu i nesigurnu osobu npr. kada se nalazimo između osjećaja velike i male vrijednosti ili može ukazivati na potrebu za fokusiranjem i proširenjem određenih aspekta ličnosti u nadi da ćemo dobiti, razumjeti i ne izgubiti perspektivu šireg konteksta.

Portrait ili landscape formate možemo razumjeti u kontekstu arhetipske simbolike njihovog razlikovanja od kvadrata. Kvadrat predstavlja ravnotežu između svih suprotnosti: tijela i duha, zemlje i neba, vremena i prostora i sl. Landscape ili portrait formati ukazuju na odstupanje od takvog reda.

Portrait možemo razumjeti kao težnju duhovnosti i većoj dubini kada tražimo smisao određene konkretne situacije ali jednako tako možemo ga razumjeti kao pokušaj bijega od realnosti i u tom kontekstu prikazuje gubljenje kontakta sa tlom pod nogama. Landscape format ukazuje na snažnu vezu sa tlom tj. realnosti s druge strane takva orijentacija može ukazivati na preveliku zaokupljenost materijalnim i ego – sviješću uopće.

Slika 9. i 10. – Jarac i Vatrena žena – osobna kolekcija

(Promjena orijentacije iz landscape u portrait ukazuje na određenu sublimaciju instinkta simboliziranih motivom jarca. Rješenje nije u tome da se klijent prepusti nagonima koje ima, već da u njima pronađe dublji smisao. Takav uvid često podrazumijeva patnju, simboliziranu položajem križa.)

Promjena orijentacije iz landscape u portrait format (u seriji slika) može ukazivati na asimilaciju simboličkog ili duhovnog pogleda na određenu konkretnu situaciju ali jednako tako i pokušaj da se pobjegne činjenicama svakodnevnog života. Promjena orijentacije iz portrait u landscape format (u seriji slika) može ukazivati na promjenu stava ili nove karakteristike toga što je naslikano. Takvu promjenu možemo razumjeti kao transformacije iz duhovnog stava prema činjenicama svakodnevnog života ali jednako tako može ukazivati na gubitak duhovnog stava i konkretizaciju.

Formalni aspekti

Organizacija

Organizacija ili red je suprotnost kaosa i nereda. Različiti elementi mogu stvoriti red na slici; simetrije, centralna perspektiva i mreže. Ovisno o odnosu elemenata slike i onoga što onoga što stvara red na slici, možemo saznati da li je taj red u skladu ili u suprotnosti sa nesvjesnim. U kontekstu interpretacije slika u analitičkoj psihologiji, postoje dva načina na koji su stvari na slici uređene: u skladu sa nesvjesnom ili u neskladu sa nesvjesnim.

Red u skladu sa nesvjesnim daje dojam koherentnosti budući da se elementi nalaze u smislenom odnosu jedan sa drugim. Slika zrcali ego svijest koja nema potrebe da se brani i vrši represiju nad nečim što dolazi iz nesvjesnog. Ali, jednako tako, takva organizacija slike može biti kompenzacija iz nesvjesnog za kaotično stanje svijesti (npr. mandala).

Slika 11. – Mandala – osobna kolekcija

(autor kao i slika 9. i 10. – Kaotično psihološko stanje je kompenzirano mandalom koja ukazuje na skladan odnos jarca, Krista, vraga, svijesti i nesvjesnog)

Red koji nije u skladu sa nesvjesnim – takvim redom podrazumijevamo strukturu slike koja daje dojam da je potrebno održati takav kruti i kontrolirajući red zbog straha, opsesije ili prisile. Ograde, mreže i rešetke mogu ukazivati na red koji izražava strah od nesvjesnog. Psihološki gledano takav red ukazuje na ego svijest kojoj je potrebna promjena. S druge strane takav red može biti prikaz, potrebne kontrole koja je iznimno važna kako bi zaštitila ego od presnažnog sadržaja nesvjesnog.

Slika 6. – Emocije – T. Abt, Introduction to Picture Interpretation, pg. 64.

(Iznimno snažna organizacija je potrebna kako bi se pojavile boje/emocije. U suprotnom postoji opasnost da emocije preplave ego.)

Slika sa malo ili bez ikakve organizacije – može ukazivati na prepuštanje ega onome što dolazi iz nesvjesnog ali i na nedostatak stabilnog ega tj. može ukazivati na stanje stvari kada postoji ozbiljna opasnost od disocijacije (nastanak neuroze ili psihoze).

Slika 7. – Krajolik – ibid, pg. 65.

(muškarac, 27. godina, problem spolnog identiteta – Slaba organizacija koja ukazuje na relativno slabu ego strukturu koja nije u mogućnosti da se brani od utjecaja nesvjesnog koje se može manifestirati kao osjećaji, ideje, osjeti ili intuicije koje mogu preplaviti ego i onemogućiti adekvatnu adaptaciju.)

Proporcije

Proporcije motiva na slici nam govore gdje leži energija slikara i o odnosu motiva na slici. Npr. u arhitekturi, crkva ili hram su bile najviše građevine u gradu. Danas to više nije slučaj što govori i o vremenu u kojemu živimo.

Možemo promatrati omjer proporcija u kontekstu podloge i medija, motiva i formata (landsape/ portrait), jednog motiva u odnosu na drugi, boje i prostora. Možemo reći kako je veliko važno, iritantno ili nešto zastrašujuće.

Pokret

Pokret na slici nam daje ideju kako i u kojem smjeru ide energija i interes autora. Jednako tako pokret je izraz emocija, linije, forme, motivi i boje mogu nam dati ideju moguće, smjeru razvojnog procesa jer je pokret uvijek povezan sa vremenom.

Pokret ulijevo ukazuje na razvoj koji ide prema introverziji ili je izraz regresije a pokret koji teži udesno ukazuje na razvoj u vanjskom svijetu ili ekstraverziju.

Kretanje u smjeru kazaljke na satu – ukazuje na stvaranje „centra“ ili na progresiju svijesti, ali jednako tako može ukazivati i na rutinu ili okamenjenje onoga što je u centru.

Kretanje suprotno smjeru kazaljke na satu – možemo povezati sa okretanjem nesvjesnom, smrt, uskrsnuće i stvaranje novog simbola ali jednako tako može ukazati na opasnost gubljenja u nesvjesnom i nemogućnosti da se pronađe potreban simbol.

Prostorni simbolizam

Položaj

Lijevo je zlokobno, tamno i povezano sa prošlošću. Desno je povezano sa svijetlom i budućnosti. Gore je povezano sa odrastanjem i duhovnošću. Dolje sa zemljom i uzemljenjem. Pokret s lijeva na desno je povezan sa tokom vremena. Na sjevernoj polutki, sunce i sva nebeska tijela putuju od lijeva na desno. Jednako tako rast je povezan sa pokretom od dolje prema gore. To je osnova razumijevanja arhetipske dimenzije položaja motiva na slici.

Perspektiva

Perspektiva nam govori kako autor (ego) vidi ono što je prikazano na slici.

Kada se u seriji slika počinje nazirati nešto kao centralna perspektiva, možemo zaključiti kako se dešava određeno osnaženje ega koje omogućuje daljnji kontakt sa nesvjesnim ali jednako tako može ukazivati na jačanje kontrole nad onim što je prikazano. Smanjenje perspektive u seriji slika može ukazivati na smanjenje kontrole nesvjesnog i stvaranje spremnosti da prihvatimo ono što se uzdiže iz nesvjesnog ali jednako tako može ukazivati na gubitak sposobnosti ega da unese red u ono što slika prikazuje.

Perspektiva koja je određena igrom svijetla i sjene – može ukazivati na ego koji je preslab da uzima u obzir suprotnosti ali jednako tako može ukazivati na stanje gdje suprotnosti nisu podijeljene, što omogućuje da se rodi simbol koji ih sadrži u smislenoj vezi.

Centralna i linearna perspektiva – potrebno ju je konstruirati, što je lakše misaonim tipovima ali i osobama koje razvijaju misaonu funkciju. Ukazuje na dobar osjećaj za stvarnost ali i na reduciranje na konkretno.

Nekonzistentnosti u perspektivi – nešto kao rascjep u perspektivi može ukazivati na graničnu ili psihotičnu strukturu ali i na veliku unutarnju podjelu.

Slika bez perspektive – može ukazivati na nedostatak dubine i svjesnosti tamne strane života (npr. nesvjesnost sjenke). Ali jednako tako može ukazati na određenu apstrakciju „trodimenzionalne“ stvarnosti u svrhu da dobijemo ideju o suštini stvari, kao u mandali.

Simbolizam boja

Crvena

Neizražajni primjer crvene je krv i vatra. Psihološki gledano, krv je povezana sa životom, nagonima, emocijama, osjećajima ljubavi i mržnje, strasti, senzualnosti i seksom. Nadalje crvena boja vatre povezana je sa toplinom ali i sa destruktivnom vrućinom.

U životinjskom svijetu, crvena signalizira i privlači pažnju, posebno kod sisavaca gdje crveni dijelovi tijela pozivaju na parenje. I za ljude, crvena boja povlači za sobom emocije ljubavi ali jednako tako i agresije.

Sa crvenom bojom je povezan i vrag kao gospodar vatre, strasti i žudnje koja nas odvaja od boga, ali u isto vrijeme crvena je boja ljubavi, sile koja nas tjera da pomirimo suprotnosti u nama. I Venera i Mars su povezani sa crvenom bojom.

Psihološki gledano, crveno možemo razumjeti kao vitalizirajući boju koja donosi život ili uništenje.

Slika 10. – Vatrena žena – osobna kolekcija (vidi gore)

(Ukazuje na emocijama nabijeni sadržaj koji izranja iz nesvjesnog i unose red kroz strukturu križa.. Žudnja kao faktor koji omogućuje veću svjesnost)

Slika 12. – Božica – T. Abt, Introduction to Picture Interpretation, pg. 91.

(žena, 37. godina – Žena sa više ruku koja izranja od dolje. Intenzitet crvene boje ukazuje na emocionalni sadržaj. Kali ili Durga koja daje život ili smrt. Zelena boja oko prstiju ukazuje na životni aspekt. Ona predstavlja dualnost emocionalnog, tjelesnog i instinktivnog života koji se budi u njoj i želi da postane svjestan u svojoj dualnosti.)

Plava

Najjednostavnije iskustvo plave u prirodi dolazi od boje neba. Daje osjećaj kontinuiranosti (svakim danom ju možemo nanovo iskusiti), smirenosti, dubine i širine. Marijin plašt je često plave boje što plavo povezuje sa zaštitom. Ali, jednako tako sa plavom su povezani zrak, duh, led i hladnoća. Nadalje, plavo je more i jezera, ocean i rijeka što je povezuju sa dubinom i težnjom da se vratimo odakle smo došli.

U engleskom blue je povezano sa depresijom (blues) a „plava čarapa“ je izraz kojim opisujemo ženu koja je previše intelektualna. U alkemiji i bajkama se spominje plavi cvijet ili plava svijetlost koju treba pronaći a povezana je sa duhovnim.

Za plavu možemo reći kako psihološki predstavlja smisleni red, duhovnost i otvorenost ali s druge strane predstavlja gubitak stvarnosti, hladnoći, kruti i nefleksibilni red, opsjednutost duhom i posesivnost.

Slika 13. – Auto portret – ibid, pg. 93.

(žena, 27. godina – Glava pokazuje nezaštićenu otvorenost prema plavoj boji neba tj. prema duhovnim utjecajima i uvjerenjima koja „plutaju“ u okolini. Sve je uređeno ali i hladno. Tople boje su odvojene od hladnih koje su povezane sa licem.)

Žuta

Najbliže iskustvo žute je sunce koje se pojavljuje svaki dan obnovljeno. Misterij sunčevog „ponovnog rođenja“ je bila inspiracija svim narodima u povijesti i možemo reći kako sunce predstavlja simbol svijesti. Tijekom noći i zvijezde i mjesec su žuti tako da je žuta povezana sa svjetlom svijesti. Ali jednako tako, previše sunce postaje destruktivno kao i pustinja.

Iskustvo žute je nadalje povezano sa bojom urina ili bolesne kože tako da je povezana sa bolešću i sa kukavičlukom. Nadalje, žuta je povezana sa zlatom koje sjaji i neuništivo je kao i sunce a psihološki često predstavlja unutarnji centar psihe.

Psihološki gledano žuta predstavlja svijetlo svijesti koje može spasiti, rasvijetliti i razjasniti ali u isto vrijeme može biti i destruktivno prema nesvjesnom, npr. kada težimo da sve razjasnimo.

Slika 9. – Jarac – osobna kolekcija

(Suprotnost žutog sunca i jarca koji utječu jedno na drugo. Kolektivna svijest, njene vrijednosti i prirodni nagoni koji stoje jedan nasuprot drugome.)

Zelena

Zelena je povezana sa vegetacijom, rastom, proljećem ali u isto vrijeme sa gušenjem u obraslom raslinju i nezrelim voćem. Zeleno predstavlja nadu ali i zavist.

U mitologiji, bogovi vegetacije i ponovnog rođenja su zeleni (Osiris, Hermes-Toth, Chidr – Mojsijev vodič). Zelena je boja toka života, kao i zeleno na semaforu.

Psihološki, zelena simbolizira obnovljivi tok života iz nesvjesnog ali jednako tako i energija koja nas hrani ali u isto vrijeme nas čini blaženo nesvjesnim.

Narančasta

Narančasta kombinira svjetleću moć žute i životnu energiju crvene. Vatrena, životna, puna radosti i uzbudljiva ali jednako tako i iritirajuća. Vatra je također povezana sa narančastom bojom dakle toplinom ali i upozorenjem. Mars je također bio povezan sa narančastom bojom.

Nadalje narančasta je crvena koja je produhovljena žutom što je razlog zašto budistički redovnici nose narančasto koja izražava mudrost produhovljene strasti (vidi calcinatio). Narančasta je boja radosti i prosvjetljenja ali i demonske agresivnosti i posesivnosti.

Ljubičasta

Predstavlja ujedinjenje crvene i plave, krajnjih suprotnosti. Psihološki gledano, ona može ukazivati na ujedinjenje suprotnosti, može biti medijator između njih ali jednako tako može ukazivati ili na nezdravo miješanje suprotnosti ili gubitak kontakta sa stvarnosti.

Slika 14. – Demonska vještica – T. Abt, Introduction to Picture Interpretation, pg. 101.

(muškarac, 24. godine – Invazija krajolika sa crvenom rijekom od strane ljubičaste, demonske vještice koja je u ovom slučaju ukazuje na miješanje suprotnosti i gubitak kontakta sa stvarnosti. Slika je naslikana u zatvoru. Muškarac je očekivao moguću smrtnu kaznu za ubojstvo cijele obitelji.)

Smeđa

Iskustvo smeđe dolazi od zemlje, drva, kore i korijenja i u tom kontekstu je povezana sa hranjivom, zaštitnom i stabilizirajućom ulogom nesvjesnog kao majke zemlje. Ali u isto vrijeme smeđa je povezana sa truleži biljaka i lišća i izmetom što nas podsjeća na izreku alkemičara In stercore invenitur aurum nostrum – u trulim i odbačenim dijelovima duše, zlato mudraca (svijest) se može pronaći. Ona može ukazivati na tvar alkemičara zvanu massa confusa koja se javlja na početku procesa u kojemu ego svijest može zapeti i ne biti u mogućnosti da se razvije na jedinstveni i neovisan način.

Smeđa može ukazivati na plodno tlo, tvar i tijelo kao temeljem individualne svijest. Dok sa druge strane kada je povezana sa blatom i smradom izmeta.

Psihološki možemo reći kako smeđa ukazuje ukorijenjenost u realnosti ali jednako tako na ideju povezanosti sa mjestom odakle smo došli, ovisnosti o tome da nas hrane i truleži i smradu svakodnevnice.

Crna

Iskustvo je povezano sa tamom, trenutkom kada ništa ne vidimo i ne možemo se orijentirati. Crna u tom kontekstu upućuje na gubitak svijesti, strah, zlo i depresiju. Crna boja može ukazivati na destruktivnost prirode (noć) ali i na obnovu i ponovno rođenje (jutro).

Ugljen, olovo i katran su potpuno crne boje koja je boja rimskog boga Saturna kojeg možemo povezati sa robovanjem, ograničenjima i depresijom. Ali ugljen je i izvor energije, olovo je u alkemiji prima materija od koje nastaje zlato mudraca a katran i čađa su jednako tako često bili simboli kamena mudraca. Psihološki gledano depresija ili neki drugi simptom može predstavljati maternicu iz koje se ego može roditi obnovljen.

Izida ima crni plašt ispod kojega skriva sve boje što psihološki govori o procesu umiranja ali jednako tako i rođenja koje dolazi nakon smrti. Nadalje u alkemiji, nigredo tj. crnilo je preduvjet za albedo i rubedo kao paralele procesima razvoja svijesti.

Možemo reći kako je crna boja povezana sa povratkom u „maternicu“, pripremom za ponovno rođenje i obnovu ali jednako tako sa depresijom, smrću i uništenjem.

Slika 15. – Had i Atena – osobna kolekcija

(autor, kao i sl. 9., 10. i 11. – Iz crnila podzemlja koje predstavlja stanje patnje i nesvjesnosti, zbog razapetosti između osjećaja dužnosti i seksualne privlačnosti se javlja vatreni, kreativni falus koji je glavni faktor kreiranja svijetlosti tj. svijesti. Had je bog podzemlja i nagona (ukoliko su nesvjesni) a Atena božica kulture. Slika prikazuje spoj kulture i nagona i njihov smislen odnos koji dovodi do individuacije.)

Siva

Možemo je percipirati u sivim oblacima, magli, kamenju i planinama, pepelu i kosi staraca. Kao spoj crne i bijele predstavlja spoj suprotnosti. Naglašava spoj života i smrti i u tom kontekstu djeluje kao inspiracija i omogućuje ljudima da osjete mogućnost nedostatka boja tj. njihov odmak od emocija. Dok s druge strane, siva vremena i sive teorije predstavljaju nedostatak emocija i beživotnu apstrakciju. Siva predstavlja stanje bez života i smrti, samo nezdrava mješavina jednog i drugog.

Psihološki gledano siva može predstavljati mudro odvajanje od života ali jednako tako i nedostatak života. Siva je s jedne strane mogućnost apstrakcije, emocionalne odvojenosti i mudrosti a s druge previše teoretska, bez emocija i simbol starenja.

Bijela

Povezana je sa bijelim tijelima, osušenim kostima, snijegom i ledom. Često se povezuje sa čistoćom, nedostatkom osjećaja i smrti (u Indiji i Kini je često povezana sa tugovanjem) S druge strane, mlijeko, tekućina koja daje život i sol, koja daje hrani okus i esencijalna je za život, su također bijeli, što je povezuje sa životom.

Lagano se oboji i s te strane je povezana sa čistoćom i nevinošću. Latinski candidus znači bijelo i temelj je riječi kandidat tj. onaj koji se lagano oboji. Bijelo nosimo na rođenje, svetu pričest, vjenčanje i kada umremo. U tom kontekstu bijela predstavlja spremnost da budemo obojani, tj. da preuzmemo drugačiji psihološki stav.

U tom kontekstu bijela predstavlja aspekt nesvjesnog koji daje život ali i onaj kojemu život nedostaje. Bijeli prostor je nešto što ne možemo dotaknuti (kompleks) ali jednako tako i prozor u vječnost kroz koji neočekivani život može ući.

Možemo reći kako bijela predstavlja nešto novo, besmrtnost, svjetlo i čistoću ali jednako tako i smrt, rastanak, nestanak i hladnu emocionalnu udaljenost.

Simbolizam brojeva

Simbolizam brojeva

Kada govorimo o brojevima obično je prvo što nam padne na pamet su brojevi kao kvantiteta; broj na novčanici, broj godina, broj računa i sl. Ali osim njihove kvantiteta, brojevi su za stare narode imali i kvalitetu tj. određena svojstva. U tom kontekstu, broj je zapravo pridjev i ako u snovima ili na slici imamo dva ili više nečega, tada jednako tako možemo reći kako imam samo jedan ali sa svojstvom broja dva. Npr. broj dva je povezan sa polarnošću budući da su suprotnosti samo dvije, gore i dolje, muškarac i žena, lijevo i desno. Broj četiri je povezan sa kompletnom orijentacijom; strane svijeta. Prirodni brojevi sa stajališta nesvjesnog su još uvijek zadržali takva svojstva i nesvjesno ih koristi kada na taj način želi izraziti određenu činjenicu. Ako želim otkriti što nam pokušava reći, potrebno je da razumijemo i kvalitativna svojstva brojeva.

Brojevi kao uređujući faktor

Brojevi unose red. Npr. u fizici, pomoću brojeva, od svih mogućih načina na koji se određeni sustav može razviti, možemo odrediti na koji točno će se i razviti. Pomoću brojeva možemo prebrojati dijelove nečega i dati im ime. U tom kontekstu, broj je prvotna manifestacija duha. Jedan od načina da uvedemo red u sliku i bolje je razumijemo je da prebrojimo broj određenih motiva na njoj. Npr. pet životinja, četiri muškarca, tri cvijeta, 10 zvijezda ili 7 kamenčića.

Jedan predstavlja stanje stvari prije njihove diferencijacije ali, s druge strane, jedan dolazi kada se mnogo diferenciranih jedinica i ujedini. Npr. jedan je povezano sa stanjem bez svijesti (djetinjstvo) ali jednako tako i sa stanjem kada se psiha razdijeljena među kompleksima ujedini u jednu cjelinu (individuacija).

S druge strane jedan povezuje jer dodavanjem broja jedan dobivamo sve ostale brojeve koji teže u beskonačnost. Jedan je početak ali i krajnji cilj.

Ako broj jedan dominira slikom, tada je broj jedan može ukazivati ili na cjelokupnost koja je nesvjesna ili na cjelokupnost na višem nivou. Kada fantazija, depresija ili neki drugi problem dolaze do izražaja u nečijem životu, često tada taj „jedinstven problem“ je prvi i nacrtan.

Slika 1. – Konj – T. Abt, Introduction to Picture Interpretation, pg. 119.

(žena, 51. godina, neudana – Prva slika u analizi. Patila je zbog neriješenog ljubavnog problema. Slika je izraz njenog arhaičnog i nerazumljivog pogleda na životinjsku stranu čovjeka. Slika ukazuje na jedan/centralan problem koji izranja iz kolektivne pozadine (novine) i predstavlja simbol njene neutažene erotske težnje. Ali, konj ukazuje i na životinju koja ju može nositi kroz dugu i duboku analizu koja vodi do drugačijeg gledanja na problema ljubavi. Kroz nju je postala svjesna kako ju njeni tjelesni nagoni vode do toga da postane svjesnija osoba)

Broj dva postaje aktualan kada se pojavi određena podjela.

Sa brojem dva, javlja se ideja simetrije, polarnosti i diskriminacije.

Dva se javlja u kontekstu procesa osvještavanja. Kada postanemo svjesni sebe, tada uvidimo da postoji i nešto što nismo mi. Ja i svijet ili ja i emocija postaju odvojeni. Isti proces se dešava pri osviještenju anime ili animusa. Kada postanemo svjesni jednog, odmah za njim dolazi i suprotni spol. Nadalje broj dva je povezan sa sumnjama, suprotnostima, napetostima i svađama.

Psihološki gledano, kada se pojavi u slici, može biti povezana sa stanjem kada nismo jedno sami sa sobom ali jednako tako i sa stanjem postajanja svjesnim, ovisno o kontekstu.

U dva, tri unosi element smjera i u mitologijama broj tri je često povezan sa procesom tijeka vremena; prošlost, sadašnjost i budućnost. Nadalje uz broj tri se veže i ideja sudbine (tri Moire). Tri predstavlja i uniju onoga što smo dobili kada smo jedan podijelili na dva, dakle uniju suprotnosti, novu kreaciju.

Kada se u slici pojavi broj tri, on može biti povezan sa nečim što aktivno utječe ili čak opsjeda ego, nešto što traži našu punu pažnju, novi početak, razvoj ili psihološki stav.

Slika 16. Kobra, cvijet i štapić – ibid, pg. 126.

(muškarac, 24. godine, početak analize – Dominacija broja tri ukazuje na posebnu pažnju koju trebamo posvetiti motivima na slici. Kobra, čarobni štapić i ruža su simboli koji pripadaju carstvu božica zemlje. To je područje koje je bilo zapostavljeno u kršćanstvu. Ruža pripada Veneri, božici ljubavi, Kobra i njen otrov je povezan sa smrti a štapić sa magijom koja je u mitologiji također povezana sa božicama zemlje, kao Izida. Tri simbola na početku analize ukazuju na konstelaciju potisnute, tamne strane ženstvenosti koja želi da bude promatrana, prihvaćena i spašena.)

Broj četiri je povezan sa kompletnom orijentacijom; četiri strane svijeta, četiri funkcije ali jednako tako i arhetipska pozadina na kojoj se bazira naša svijest.

Kada je broj četiri izražen na slici, on ukazuje na uređenje koje dolazi iz nesvjesnog a ego ima mogućnost da ga objektivno prepozna i asimilira. Ukazuje na aktivaciju centralnog arhetipa psihe, Self-a i mogućnost realizacije urođene unije suprotnosti.

Slika 17. – Mandala – ibid, pg. 130.

(muškarac, 39. godina – Četiri ukazuje na mogućnost i potrebu da postane svjestan podijeljenosti u svojoj psihologiji i shvati ih kao dio cjeline.)

Pet je povezano sa rukom (prsti), tijelom (ekstremiteti i čula) i često je simbolički izraz za prirodnog čovjeka sa svojom žudnjom, nagonima i grijehom. Broj pet možemo razumjeti i kao centar koji ujedinjuje broj 4. U alkemiji broj pet je ono što ujedinjuje četiri elementa i kao broj koji ujedinjuje ima posebnu erotsku notu, zapravo broj pet je povezan sa Venerom i pentagramom.

Ako se na slici pojavljuje, tada može ukazivati na potrebu i mogućnost određenih odnosa i njihovu realizaciju u životu ovisno o motivu koji je s njim povezan.

Slika 18. – Pet muškaraca – ibid, pg. 137.

(žena, 21. godina – Pet muškaraca pokušava održati ženu na zemlji i spriječiti da se izgubi u plavetnilu drugog svijeta sa nepoznatim muškarcem/duhom/animusom. Pet muškaraca simbolizira konkretan odnos u realnosti. Ljubav je ono što ju može uzemljiti i spriječiti da se izgubi u fantazijama koje su simbolizirane njenom bujnom kosom. Ali, u isto vrijeme je ostavljena je mogućnost da sa animusom ostvari kontakt kroz tragove cvijeća koje on ostavlja.)

Broj šest u mitologiji i sl. je povezan sa nebom(3), zemljom(2) i njihovim početnim jedinstvo. Ako ga promatramo kao (5+1) tada broj šest predstavlja jedinstvo prirodnog i prvog čovjeka. Nadalje, broj šest je povezan sa dva trokuta, muško i žensko, vatra i voda, Davidova zvijezda. Povezan je sa vremenom 6+6=12. Cijeli I Ching se temelji na broju 6.

U slici, motiv koji je u odnosu sa brojem šest je često povezan sa potrebom za kreativnim ujedinjenjem aktiviranih suprotnosti u stvarnom životu. Možemo pretpostaviti da je aktiviran određeni životno važni sadržaj kojeg možemo i moramo postati svjesni.

Sedam dana u tjednu. Kada dolazimo na isto mjesto ali ipak nekako drugačije. Sedam stupnjeva razvoja. Sedam je povezan sa nepromjenjivim razvojem u vremenu (3) i četiri elementa (4). Nadalje sedam planeta (kompletna ličnost sa svim karakternim crtama). Sedam je povezan i sa plodnosti (28 dana u mjesecu) i u tom kontekstu sa unutarnjim satom i prirodnim razvojem. Povezan je sa rastom, plodnosti i transformacijom koja vodi dalje u razvoju ili prema inflaciji.

U slici ili u snu ukazuje na mogućnost ili potrebu za duhovnim razvojem ili transformacijom koja je aktivirana tj. mogućnost razvoja svijesti i individuacije.

Slika 19. i 20. – Sedam koraka – ibid, pg. 145. i 146.

(žena, 32. godine – Sedam koraka u nepoznato kojima ostvaruje kontakt sa ženstvenosti u sebi, koja je simbolizirana zelenom božicom. Slika jako podsjeća na ilustraciju iz alkemijske knjige, što ju je iznenadili i dalo sigurnost kako je proces kroz koji prolazi stvaran i smislen.)

Osam je povezan sa mogućnosti asimilacije psihološke cjelokupnosti. U mitologiji, 7+1 je povezano sa završetkom sedam stupnjeva razvoja i nadilaženjem ovisnosti o sedam planeta tj. emocionalnim tendencijama psihe. Osam je simbol mogućnosti ili potrebe za višom razinom svijesti koja je produkt unutrašnjeg psihološkog razvoja. Cjelokupnost u obliku broja osam u sebi sadrži i svijetli i tamni aspekt, dobro i zlo, svijetlo i sjenu.

U slikama ili snovima, broj osam je povezan sa ciljem ljudskog života, razvojem svijesti koja treba i mora biti prepoznata i kultivirana i u tom kontekstu je često dio nacrtane mandale.

Slika 21. – Mandala – C. G. Jung – Archetypes of the Collective Unconscious, par. 525-626.

(Mandala sa osam krakova kao simbol Self-a koji ujedinjuje suprotnosti prirode i života u modernom gradu.)

Broj devet može ukazivati na novi početak (8+1), potenciranjem broja 3, svetim duhom i povezan je sa trudnoćom (9 mjeseci) i produhovljeni eros. Devet predstavlja kreativni, transformirajući i ujedinjavajući dinamizam koji je povezan sa razvojem ljudske svijesti.

U slici ili snu predstavlja potrebu za kreativnim diferenciranjem određenog aspekta ličnosti tako da mehanizam cjelovitosti postane svjestan i bude ukomponiran u svjestan život te osobe. Broj devet predstavlja mogućnost razvoja diferencirane osobnosti.

Ograničenje brojanja ali i ujedinjenje devet brojeva. Cjelokupnost kreacije. Simbol Self-a koji u sebi sadrži mnoge različite arhetipove. Broj 10 je često povezan sa kamenom mudraca u alkemiji i predstavlja zajedništvo svih koraka (1+2+3+4). Lagano se množi, kao i kamen mudraca koji pretvara bezvrijedne stvari u kamen mudraca.

U slici ili snu predstavlja mogućnost ujedinjenja različitih aspekata života (1 – zemlja, 2 – vatra, 3 – zrak, 4 – voda)

Slika 22. – Smrt kralja – D. S. von Stolzenberg, Viridarium Chymicum, LXXXVIII

(Alkemijska ilustracija prikazuje starog kralja, koji je simbol stava svijesti koji više ne funksionira i nije prikladan za kvalitetnu adaptaciju na unutarnje i vanjske faktore. Kralj je napadnut i uništen od strane seljaka, koji predstavljaju stav koji je u skladu sa prirodom. U alkemiji, broj 10 predstavlja zemlju, Self u realnosti i njeno ujedinjenje sa ostalim elementima: 4-vatra, 3-zrak, 2-voda.)

Slike kao dijagnostički alat

Kod interpretacije, važno je uzeti u obzir slijedeće kriterije koji mogu ukazivati na slabi ili nestabilni ego ali jednako tako i na situacije u kojima se dešavaju velike promjene u strukturi osobnosti gdje je potrebno da ego bude pod utjecajem tendencija nesvjesnog u svrhu adaptacije. Da li slika govori o prvom ili drugom slučaju ovisi o kontekstu, kako motiva u slici tako i životnoj situaciji osobe koja ju je nacrtala.

Nedostatak homogenosti u slici

Određena nekonzistentnost u stilu dijela slike može ukazivati na ego koji nije dovoljno snažan da održi konzistentan stav ali jednako tako može ukazivati na aktivaciju određenog aspekta psihe za koji je drugačiji stil prikladan način izražaja.

Ruptura ili rascjep u perspektivi može ukazivati na ego koji nije u mogućnosti da održi konzistentno stajalište kroz sve motive na slici (tj. kroz životne situacije u kojima se nalazi). Jedan dio je prikazan sa jednog a drugi sa drugog stajališta. Ali jednako tako, može ukazivati na potrebu za psihičkim preokretom, tj. promjenom stajališta koja je od esencijalne važnosti.

Nedostatak čvrstog stajališta

Visoki horizont može ukazivati na nedostatak ravnoteže između gornjeg dijela i donjeg (duha i materije, uma i tijela) ili se može razumjeti kao nesposobnost ega da se uzdigne iz konkretne situacije. S druge strane visoki horizont može ukazivati na potrebu za boljim pregledom situacije.

Motivi koji su odrezani mogu ukazivati na slabi ego koji nije u mogućnosti da stvori red unutar određenog okvira (psihološkog stava). Ali jednako tako može ukazivati i na određeni psihički element ili tendenciju koju nije moguće prikladno asimilirati unutar određenog psihičkog stava.

Nedostatak centra

Oscilacija mogu ukazivati na ego koji se nalazi između dvije suprotnosti koje ga bacaju iz jedne krajnosti u drugu. Ali jednako tako može ukazivati na rođenje nečega novog, stajališta unutar kojega se suprotnosti mogu u potpunosti iskusiti.

Ukratko toliko za danas o interpretaciji slika. Više možete pročitati u preporučenoj literaturi.

Bibliografija

Adolf Portmann – Color Symbolism

Theodor Abt – Introduction to Picture Interpretation

Ami Ronnberg (urednik) – The Book of Symbols (aras.org)

Susan Bach – Life Paints its own Span

M. L. von Franz – Light from Darkness, The Paintings of Peter Birkhauser

Ostali tekstovi edukacije “Analitička psihologija – teorija i praksa”

Edukacija, Snovi

Psihologija snova

September 6, 2019 Dragutin Vučković

Tekst “Psihologija snova” je sedmi od deset tekstova obavezne literature za sudionike edukacije “Analitička psihologija – teorija, praksa i individuacija“.

Tekstove mogu pročitati i oni koji ne planiraju započeti edukaciju i u njima saznati što je analitička psihologija, koja su područja njenog istraživanja i kako se primjenjuje u psihoterapiji.

Psihologija snova

Uvod

Snovi predstavljaju najlakši i najefektivniji način istraživanja sadržaja i dinamike nesvjesnog.

Ako promatramo sjećanje sna, možemo reći kako se san sastoji od svjesnih i nesvjesnih elemenata. Svjesni elementi su radnja sna, likovi, dinamika, boje, oblici, osjećaji i sl. dok su nesvjesni elementi nešto što pokušavamo otkriti kroz rad na snu. Jezik snova je simboličan. Simboli su određeni motivi koji koriste sadržaj svijesti kako bi izrazili određenu činjenicu, ideju, osjećaj ili intuiciju koja je nesvjesna.

Zašto sanjamo samo po noći? Zapravo, ne sanjamo samo po noći i možemo reći kako se snovi događaju cijelo vrijeme, ali dok smo budni, zbog intenziteta onoga što se događa oko nas i emocija koje osjećamo, naša svijest je zaokupljena i takvu dinamiku nismo u mogućnosti percipirati. Istoga trenutka kada naša svijest izgubi malo na intenzitetu zbog umora, alkohola i sl., fantazije i slike koje dolaze iz nesvjesnog lakše percipiramo. Da li ste ikada bili u tramvaju ili na predavanju i uhvatili ste se u određenom razmišljanju koje je s vremenom postalo dio sna. U jednom trenutku, čovjek se probudi iz takvog polusna i bude začuđen kako su misli otišle svojim tokom. Jedan učenik je pitao svoga učitelja rabina koji je razlog da danas više ne čujemo što nam bog želi reći. Odgovor je bio kako se danas ne znamo dovoljno ponizno pokloniti. Jednako možemo reći i za snove, tak kada našoj svijesti oduzmemo objekt, tada objekt postaje nesvjesno.

Psihološki gledano, možemo reći kako kroz snove djeluje nešto što zovemo samo-regulirajućim psihičkim mehanizmom. Postoji nešto kao kompenzacija, proces kojim psihološke suprotnosti djeluju jedna na drugu. Kompenzacija je često povezana sa situacijama za koje nemamo mehanizme adaptacije ili je ta adaptacija neadekvatna. Tada snovi, svojim emocionalnim djelovanjem, konkretnom radnjom, mogućnostima i idejama djeluje na našu svijest sa svrhom da nam omogući drugačije gledanje, pristup i snalaženje situaciji u kojoj se nalazimo. Snovi, kao izraz nesvjesnog kompenziraju neadekvatnosti naše svijesti. Ali to nije sve što snovi rade.

Osim kompenzacijske uloge, snovi imaju i komplementarnu ulogu u odnosu na svijest. Komplementarno djelovanje snova se događa prije od njihovog kompenzacijskog djelovanja. Te dvije ideje su povezane sa dvije vrste kompleksa o kojima smo govorili. Dakle, postoje patološki kompleksi nastali represijom i kao takvi su izraz jednostranosti naše svijesti. U takvom slučaju nesvjesno pokazuje kompenzacijske tendencije. Ali jednako tako, u nesvjesnom postoje i razvojni kompleksi koji teže da obogate našu svijest sadržajem koji nikada nije bio svjestan. U tom slučaju možemo govoriti o komplementarnim tendencijama snova.

Povučen i sramežljiv mladić sanja:

Iz vulkana izlazi lava i transformira se u biće koje neodoljivo podsjeća na ženu.

Psihološki gledano, vulkan predstavlja oslobođenje emocija koje su dugo bile ispod površine. Te emocije se transformiraju iz neljudskog, od svijesti udaljenog, otopljenog kamena u ljudsku figuru sa kojom može ostvariti ljudski kontakt. Kao da san govori: „Emocije koje osjećaš nisu toliko opasne, već predstavljaju nešto sa čime možeš uspostaviti odnos. U ovom slučaju san ima komplementarnu ulogu jer prikazuju mogućnost obogaćenja svijesti sa emocijama koje su do sada bile potisnute (sramežljivost predstavlja neuspješan pokušaj represije emocija koje unatoč tome ipak izbijaju na površinu – npr. crvenilo lica).

Mladić je zaljubljen u djevojku koja baš i nije prikladna za njega i preuveličava važnost djevojke i odnosa sa njom. U tom kontekstu je sanjao:

Ispred mene je djevojka u koju sam zaljubljen. Neprivlačna je, ponaša se glupo i govori primitivnim jezikom.

San djevojku prikazuje u potpuno drugačijem svjetlu. Ako taj mladić uzme svoj san ozbiljno, pitati će se da li se možda prevario u pogledu djevojke u koju je zaljubljen. Cijela dinamika sna je usmjerena prema promjeni neadekvatnog stava svijesti, kompenzacijom.

Bez obzira da li govorimo o komplementarnom ili kompenzacijskim tendencijama snova, uzimanje u obzir takvih tendencija (tj. promatranje svojih snova i razgovor o njima) može nam pomoći da izbjegnemo dinamiku koja je nezdrava za našu psihologiju. Ne uzimanje u obzir takvih tendencija može dovesti do problema kao stres, anksioznost, depresija i dr. U tom kontekstu, važnost snova za psihoterapiju, individuaciju i osobni razvoj se ne može previše naglasiti.

Vrste snova

Kada razmišljamo o snovima, možemo pristupiti otkrivanju njihovog smisla na više načina. Jedan od načina je da pokušamo klasificirati vrste snova koje postoje. Podjela snova na one koji imaju komplementarnu ili kompenzacijsku ulogu je dobar početak tj. snove možemo podijeliti ovisno o stavu svijesti u odnosu na tendencije nesvjesnog.

1) San kao nesvjesna reakcija na svjesnu situaciju.

Elementi sna su u komplementarnom odnosu sa utiscima dana. San ne bi nastao bez određenog utiska i našeg stava (ili nedostatka utiska ili stava). Što je naša svijest više jednostrana, veća je mogućnost da će se pojaviti snažni i kontrastni ali smisleni snovi kao posljedica funkcioniranja samo-regulirajućeg psihičkog sistema.

Prije puta u Bihać sam osjećao veliku nelagodu i skoro sam odustao od puta. Te noći sam sanjao rat između Srba i Muslimana u BiH.

San kao da me pripremao na ideju kako je rana rata još uvijek živa i sa tom idejom sam dobio uvidu u nesvjesnu dinamiku koja još uvijek postoji u mjestu gdje odlazim i sa tim uvidom sam bio bolje pripremljen za odlazak u Bihać.

Komplementarnost nesvjesnog je karakteristika koja se često javlja u kontekstu razvoja kada iz nesvjesnog dolaze ideje, osjećaji, emocije i afekti koje imaju svrhu da nas pripreme na buduće pothvate i događaje. Npr. razvoj seksualnosti u mladenaštvu ili razvoj nesvjesnih funkcija (vidi primjer br. 1.). Možemo reći kako je komplementarnost povezana sa razvojnim tendencijama nesvjesnog koje teže da se razvijemo u smjeru koji nam omogućuje kvalitetnu adaptaciju na vanjske ili unutarnje čimbenike. Npr. Inicijacijski obredi, o kojima smo govorili, imaju svrhu da omoguće lakše komplementarno djelovanje nesvjesnog tj. da omoguće lakšu asimilaciju razvojnih tendencija. Kada takve tendencije ne prihvatimo, znači da postoji određeni psihološki stav koji nam stoji na putu i snovi prelaze u opoziciju i djeluju kompenzacijski.

2) San opisuje situaciju koja je nastala zbog potrebe za promjenom svjesnog stava.

Kompenzacija je povezana sa ispravljanjem određenog stava koji nam onemogućuje ispravnu adaptaciju na vanjske ili unutarnje čimbenike. Snovi mogu kompenzirati tako da nas usmjeravaju na našu vezu sa instinktima ili ako smo previše samokritični, snovi nam ukazuju na naše pozitivne strane i sl.

Ženska osoba sanja kako se posvađala sa suprugom, koji odlazi i ima aferu sa financijskom savjetnicom.

Kontekst: Osoba koja je san sanjala, dan prije samog sna je donijela nekoliko financijskih odluka.

Asocijacije: Prijatelja opisuje kao osobu koja se brine o sebi i svojim potrebama. Financijska savjetnica je osoba koja je napravila veliku grešku vezanu uz njen posao.

Ako niti takav san nije dovoljan da dovede do promjene svijesti, energija se nakuplja u nesvjesnom (budući da svijest djeluje kao brana na rijeci) i događaju se snovi iz treće grupe.

3) San predstavlja tendenciju nesvjesnog koja teži direktnoj promjeni svjesnog stava.

Dakle ako utjecaj kompenzacije ne dovede do potrebne promjene svjesnog stava, tada nesvjesno prelazi u opoziciju i ometa funkcioniranje svijesti. Stav nesvjesnog je jači od svjesnog i san predstavlja određeni gradijent od strane nesvjesnog koji djeluje na svijest. Ovakvi snovi su vrlo važni i mogu u temelju promijeniti osobu koja ih sanja.

Intelektualac srednjih godina koji godinama nije uzimao u obzir svoje emocije je sanjao:

U sukobu sam sa suprugom i za vrijeme svađe joj ironično kažem kako sam ja Vrag i izjavu začinim sa sličnim osmjehom. U isto vrijeme pomislim kako to ne bih trebao raditi ali u svojoj prepotentnosti nastavim. U jednom trenutku osjetim kako nemam kontrole i kako se moje lice mijenja. Osjetim bol u čelu zbog rogova počinju probijati kožu na njemu. Sa zadnjim atomom snage spriječim transformaciju i uspijevam zadržati razum.

Ovaj san prikazuje situaciju u kojemu su tendencije nesvjesnog utjelovljene u liku Vraga, gospodara vatre (emocija) koje preuzimaju negativno lice zbog dugoročnog negativnog stava svijesti prema njima (loš odnos sa osjećajima i emocijama možemo vidjeti i iz motiva sukoba sa suprugom). Nesvjesno je u direktnoj opoziciji sa svijesti ali u isto vrijeme pokušava ukazati u kojem smjeru mora ići promjena; asimilacija emocionalnih tendencija.

4) San prikazuje nesvjesno koje nije u relaciji sa svijesti.

Kada u svijesti ne postoje alati kojima bio mogli asimilirati potreban nesvjesni stav (bilo zbog neznanja ili tvrdoglavosti), događaju se snovi iz četvrte skupine. Takvi snovi su vrlo čudni i jako ih je teško interpretirati. Osoba koja sanja je često začuđena njihovim sadržajem jer ga ne može sa ničim povezati. Takvi snovi predstavljaju spontanu aktivnost nesvjesnog i sadrže važan smisao i često smo preplavljeni njihovom prirodom. To su arhetipski snovi, tzv. Veliki snovi kako ih zovu primitivni narodi ili Somnia a deo misa (snovi poslani od boga) i ako ih razumijemo, osjećamo ih kao prosvjetljenje. Snovi ovakve vrste se događaju kod važnih životnih primjena (odrastanje, brak, dijete, kriza srednjih godina, bolest opasna po život ili kraj života) ali jednako tako se ponekad javljaju i prije velike neuroze ili psihoze.

Ispred mene je prijestolje i na njemu je žena, u kraljevskoj odjeći izvezenoj zlatom. U jednom trenutku otvori usta i začujem snažan krik koji ledi krv u žilama. Ona je ili Bogorodica Marija ili Krvava Mary.

Ono što je karakteristično za takve snove je da u sebi sadrže puno mitoloških, alkemijskih, etnoloških ili religioznih motiva.

Odabir motiva

Ovo su neki od mogućih uzroka ili stanja zbog kojih nastaje san u određenom obliku. Kada kažemo uzrok, mislimo na sadržaj koji je omogućio da se san izrazi baš na način na koji se izrazio, ne i psihološki smisao koji san ima. Snovi su kao slikar koji nema boje i kad mu netko ponudi bilo kakvu boju, uzme ju i odmah iskoristi. Boja ne određuje ono što će slika izraziti već je samo alat kojim slikar na najbolji mogući način izražava određenu ideju ili inspiraciju.

1) Snovi mogu dolaziti od somatskih uzroka ili stanja.

Tjelesni osjet, stanje bolesti, neudoban položaj tijela mogu biti povod da sanjamo određeni motiv u snu. U psihoterapiji sam često čuo slična objašnjenja zašto je netko sanjao san. Previše je jeo ili je bio gladan i zbog toga je sanjao hranu. Takva objašnjenja često padaju u vodu kada postavimo pitanje „s kojom svrhom je taj san nastao?“. Tada možemo otkriti kako je osoba koja je previše jela i to sanjala želi i traži previše, od sebe, od svoje obitelji i prijatelja i sl.

2) Ostali fizički podražaji koji nisu uzrokovani našim tijelom već okolinom.

Podražaj svijetla, hladnoće ili topline može biti povezan sa motivima u snu.

Hladno mi je u snu, budim se i otkrivam kako sam doista otkriven i kako je hladno u sobi.

Psihološki gledano, takav san može govoriti o emotivnom životu osobe u pitanju, koji je hlada, a o tome trenutačno ne vodi preveliku brigu. San kao da upozorava o važnosti obraćanja pažnje i na emotivni aspekt života.

3) Snovi, osim fizičkih, mogu imati svoj uzrok i u psihičkim događajima.

Mladi muškarac je dobio novu kolegicu s kojom će trebati usko surađivati u nadolazećem razdoblju. U isto vrijeme, u realnosti, priprema drva za zimu. U tom kontekstu je sanjao slijedeći san.

Slažem drva. Drva nisu ravna već su puna kvrga i čvorova zbog kojih ih je jako teško lijepo složiti.

Iz asocijacija se moglo zaključiti kako drva predstavljaju osobnosti kolegice i njega samog. Psihički događaj koji san opisuje je susret dvije osobe koje su predstavljene kao drva sa kvrgama koje je teško lijepo složiti (slaganje dvije osobe). San se pokazao istinit i mladić i kolegica su prekinuli poslovni odnos.

4) Prošli događaji i stanja kao uzrok snova.

Spomenuli smo somatske, fizičke i psihičke događaje u okolini kao uzroke snove. Prošli događaji jednako tako mogu biti dio sna. Takve događaje moramo uzeti ozbiljno u obzir, ne samo kada se osoba koja sanja sjeća prošlog događaja. Npr. važna povijesna osoba se može pojaviti u snu i često je potrebno da pogledamo tko je ona bila u stvarnosti i u kakvim se životnim situacijama nalazila.

Nezaposleni mladić, bez stalne veze, koji se nalazio na u poziciji da mora ozbiljno uzeti u obzir adaptaciju na društvene norme (posao, odnosi i sl.). U trenutku kada se nalazio pred odlukom da to učini ili ne, sanjao je slijedeći san:

Na stolu je lovina i trebamo ju pojesti. Lovac koji je ulovio plijen se zove Eneja.

Mladić nije bio svjestan kako je Eneja legendarni trojanski junak koji je poslije rata, prema legendi, osnovao Rim. U tom kontekstu, u osobi koja je san sanjala postoji tendencija za „osnivanjem grada“ tj. prihvaćanjem društvenih normi kroz asimilaciju slobode (lovina je divlja životinja koja je do sada bila potpuno slobodna) koju je do sada imao.

5) Zaboravljeni sadržaj kao uzrok snova

Snovi mogu biti uzrokovani sadržajem, koji iako je bio povezan sa svijesti, ta veza je davno izgubljena. Npr. sanjamo neku osobu koja nam je u snu potpuno nepoznata ali kroz razgovor se prisjetimo kako je zapravo slična osobi koju smo poznavali kao dijete.

6) Snovi koji predviđaju buduće događaje ili aspekte osobnosti.

Sramežljivi mladić iz primjera br. 1 je sanjao:

U ruci mi je mač i borim se ali s nevjerojatnom spretnosti i vještinom.

Mačevanje može predstavljati određenu nesvjesnu muškost koju sramežljivi mladić tek treba otkriti.

S druge strane, ponekad možemo sanjati događaje koji se još nisu dogodili i to su tzv. proročanski snovi. Iako ne možemo znanstveno dokazati njihovo postojanje, kada ih sanjamo, uvijek smo impresionirani takvim događajem.

Kada sam bio u Zurich-u, sanjao sam:

Rođak kod mene kupuje vrata.

Atmosfera sna je bila pomalo čudna i misteriozna. Jedna od amplifikacija koja mi je pala na pamet je bila povezana sa običajem nekih naroda da mrtvace pokapaju na vratima. Nakon sat vremena, nazvala me je majka i rekla kako je te noći umro tetak, otac od rođaka iz sna.

Smisao snova

Višeznačnost snova

Smisao snova ili motiva je uvijek višeznačan i njihovo značenje ovisi o kontekstu života i iskustava osobe koja sanja. Kada sam bio u analizi, često bi u jednom trenutku stali sa interpretacijom, unatoč činjenici da nismo rasvijetlili svaki motiv sna. Moj analitičar bi rekao kako uvijek trebamo ostaviti neke dijelove sna nerazjašnjene. Sada i razumijem zašto. Jedan te isti san ima puno značenja, fiksiranje značenja u jednom smjeru zatvara mogućnost njegovog djelovanja iz drugih smjerova. Imamo osjećaj da znamo što san znači i time propuštamo priliku da san na nas djeluje.

Nadalje, isti snovi mogu značiti različite stvari za različite osobe.

Letim iznad grada

Ovaj san bi imao različito značenje za osobu koja nije usidrena u svakodnevnom životu i za osobu koja je zarobljena u blatu svakodnevnosti. U prvom slučaju on bi mogao predstavljati tendenciju za bijegom od stvarnosti, a u drugom, tendenciju za oslobođenjem od uzdi svakodnevnog života.

Značenje snova uvijek pokušavamo otkriti u kontekstu situacije osobe koja ga sanja tj. snovi su u uskoj vezi i odnosu sa životnom situacijom osobe koja ih sanja. Kontekst predstavlja sve one događaje koji su prethodili snu, životna situacija i svjesna psihologija osobe koja ih sanja, misli i razmišljanja i sl.

Značenje sna je potpuno drugačije od naših očekivanja i zbog toga moramo biti oprezni kada imamo ideju o značenju sna prije interpretacije. Ako imamo osjećaj da smo takvo značenje očekivali, ta možemo biti prilično sigurni da smo na krivom putu. Razlog za to je kako snovi uvijek izražavaju određenu nesvjesnu tendenciju o kojoj ne znamo puno, baš zato što je nesvjesna.

Redukcijska i konstrukcijska interpretacija

Snovi ne samo da imaju svoj uzrok (Freud i Adler), već sadrže i sve buduće mogućnosti razvoja i razvojne tendencije.

Ako promatramo san kroz osobne asocijacije, često ne dotaknemo smisao i svrhu sna, a ako idemo preduboko (arhetipski simbolizam i amplifikacije) san je teško razumjeti jer ga ne možemo uklopiti u osobni život osobe koja je san sanjala. Kada kroz asocijacije klijenta pokušavamo otkriti značenje određenog sna, u pravilu ostajemo na osobnim aspektima sna i u jednom trenutku dolazimo do točke kada se simbol sna više ne može reducirati na osobna sjećanja ili težnje. Dakle, kada u odnosu na određeni motiv imamo sve manje i manje osobnih asocijacija , tada tražimo kulturne asocijacije, tj. amplificiramo određenu sliku ili motiv iz sna. To se događa kada u snovima počinjemo prepoznavati slike kolektivnog nesvjesnog (tj. religiozni, alkemijski , etnološki ili mitološki motivi).

Ukratko, možemo reći kako redukcijski smisao sna teži prema odgovoru zašto i zbog čega se san dogodio (tu nam pomažu osobne asocijacije), dok konstruktivni smisao sna ide u smjeru odgovora na pitanje s kojom svrhom smo sanjali baš taj san (tu nam pomažu arhetipske amplifikacije).

Subjektivni i objektivni smisao sna

Interpretacija na subjektivnom nivou pretpostavlja kako su likovi, okolina, atmosfera i događaji u snu predstavljaju unutarnje psihičke faktore i situacije osobe koja sanja. Na objektivnom nivou, motive sna razumijemo konkretno, tj. san prikazuje odnos osobe koja je san sanjala sa osobom ili predmetom iz realnosti koja se pojavljuje u snu.

Bez obzira da li san promatramo na objektivnoj ili subjektivnoj razini, kompenzacija i komplementarnost vrijede u oba načina razumijevanja sna.

Mlada žena sanja san u kojemu se otac, inače miran i staložen, prikazuje kao dominantan i okrutan sadista.

Snu možemo pristupiti na objektivnoj razini i u tom slučaju san nam pokušava pokazati kakav je naš otac zaista. Na subjektivnoj razini, otac predstavlja aspekt naše osobnost, npr. ambiciju koju smatramo vrlinom ali san nam ju pokazuje kao dominantnu i sadističku karakteristiku zbog koje patimo. I u jednom i u drugom slučaju san kompenzira određeni neprilagođeni stav svijesti koji imamo.

U praksi, ako se osoba iz sna ima važnost u realnom životu osobe koja sanja, tada više uzimamo u obzir objektivno značenje sna. S druge strane ako sanjamo o osobi koja nema realno značenje za osobu koja sanja, tada san više govori ako ga promatramo na subjektivnom nivou. U snu žene u kojem se pojavljuje lik muškog prijatelja, možemo razumjeti kao da govori o samom prijatelju i njihovom odnosu ili kao muška karakteristika osobe koja sanja. U praksi snove promatramo više s jedne ili više s druge razine, iako i jedno i drugo stajalište ima dozu istine u sebi.

Osobni i kolektivni aspekt snova

San možemo promatrati kroz objektiv osobnih uvjerenja stavova, ideja i sjećanja osobe koja sanja. U tom slučaju govorimo o osobnom aspektu snova i često je takav pristup dovoljan da dobijemo ideju o značenju i smislu sna.

S druge strane, ako motiv sna promatramo kroz arhetipske paralele iz povijesti, mitova, religije i sl., tada govorimo o kolektivnoj važnosti motiva i on vrijedi ne samo za osobu koja sanja već i za sve ljude. Možemo reći kako takav san, na određenoj razini, dolazi iz kolektivnog nesvjesnog i osim osobnog ima i kolektivno značenje. Takvo značenje sna je važno za osobu koja sanja u tolikoj mjeri koliko pomaže ideja da su se ljudi susretali sa sličnim problemom beskonačno mnogo puta i rješavali ga. Kako mitološki motivi imaju beskonačno puno kontradiktornih značenja, osobni kontekst i asocijacije nam omogućuju da prepoznamo relevantno značenje. Bez osobnih asocijacija, možemo san interpretirati samo sa kolektivnog stajališta, ne i osobnog, što je možda važno kod interpretacije umjetničkih djela ali je nedostatno kod analize osobnog materijala.

S druge strane kolektivni aspekt snova dolazi do izražaja kod djece, bračnih parova ili usko povezane grupe. Djeca zapravo nemaju psiholoških problema, svi problemi psihološke prirode dolaze iz okoline tj. iz neadekvatnog odnosa roditelja ili drugih važnih osoba prema njima i ako promatramo snove djece, često možemo vidjeti kako problemi opisani u tim snovima nisu njihovi već njihovih roditelja. Nadalje, bračni drug može sanjati problem koji je važniji za psihologiju drugog bračnog druga. Puno više o ovoj temi ćemo govoriti na seminaru sa temom Grupnog rada na snovima gdje se često događa da jedna osoba sanja san koji je od iznimne važnosti ne samo za nju već i za cijelu grupu.

Jezik snova

Kompleksi

Govorili smo o kompleksima. Ono što je važno u odnosu snova i kompleksa je kako su kompleksi u snovima često prikazani u personificiranom obliku.

Žena sa kompleksom manje vrijednosti je sanjala:

Patuljak mi govori kako sam bezvrijedna. Kada bolje pogledam, zapravo je toliko malen da je beznačajan.

U ovom snu, kompleks manje vrijednosti je prikazan u obliku patuljka. Iz konteksta takvog sna možemo puno saznati o značenju i vrijednosti određenog kompleksa. Iz ovog sna možemo zaključiti kako kompleks manje vrijednosti više nije toliko bitan i uz malo volje, osoba koja je san sanjala može djelovati kao da on ne postoji. Tj., kada osjeća kako nije dovoljno dobra da nešto učini, velike su šanse da će to uspjeti učiniti ako ignorira taj glas u sebi i pokuša.

Arhaizacija

Nesvjesno već nam govori jezikom koji je prikladniji za čovjeka srednjeg vijeka, Rimljana, starog grka ili prethistorijskog lovca. Ova tendencija ide u smjeru određenog primitivizma u nama i kao da određeni dio naše ličnosti još uvijek živi sa pretpostavkama povijesnog čovjeka. Npr. životinje u snu govore ili mi ili netko vrši kompliciran obred koji je bio aktualan prije 10000 god. Smisao koji se iza toga skriva može biti asimilacija ili kontakt sa određenom instinktivnom tendencijom. Drugi primjer je kada san prikazuje komplicirani obred pogreba u slučaju kada tvrdoglavo ne prihvaćamo da je npr. određena veza završila. U tom slučaju etnologija nam može pomoći u razumijevanju smisla sna jer nam pokazuje što bi u našoj situaciji učinio arhaičan čovjek koji je u daleko boljoj vezi sa svojim instinktima. Takav izričaj nije za nas direktno razumljiv i kako bi taj problem riješili, jedan od postupaka je nešto što zovemo interpretacija snova. Jednostavnim jezikom rečeno, interpretacije je prevođenje takvog arhaičnog jezika u jezik koji je za nas razumljiv.

Kontaminacija

Riječ kontaminacija dolazi od latinske riječi contaminare koja znači „učiniti nečistim“. Diskriminacija (razlikovanje) je karakteristika svijesti i kao takva nije prisutna u nesvjesnom. Možemo reći kako nesvjesni sadržaj nema određenih granica i ne može se odvojiti jedan od drugoga.

Ta tendencija nesvjesnog dolazi do izražaja i kada smo pod utjecajem kompleksa te naša moć rasuđivanja drastično opada i nemamo mogućnost razdvojiti osobne pretpostavke od objektivnih činjenica. Npr. prigovaramo partneru jer nas situacija podsjeća na odnos sa ocem ili majkom. Snovi i određeni motivi u snovima imaju sličnu karakteristiku, tj. kao da govore o dvije teme odjednom. Npr. o problemu odnosa sa ocem i problemu emancipacije u isto vrijeme.

Konkretizacija i dramatizacija

Konkretizacija je proces u kojemu nesvjesno koristi „pjesničke slike“ u konkretnom obliku. Npr. kada u snu pokušavamo skinuti sa leđa određenu osobu kao da san govori „skini mi se“. Ili, kada nismo svjesni da nam je netko pomogao, u snu možemo sanjati da nas „grebe po leđima“. Poslovni čovjek je sanjao kako osoba s kojom treba započeti poslovni odnos ima prljave ruke. Prljave ruke su izreka kojom se ponekad izražava nepošten karakter određene osobe.

Gluma i dramatizacije su karakteristike arhaičnog čovjeka a time i svega primitivnoga u nama. Npr. određena psihička situacija u nama nije prikazana kao takva već u obliku određenih radnji i procedura. Npr. umjesto borbe protiv ovisnosti o alkoholu ili pornografiji, san se izražava kompliciranom avanturom borbe protiv zmaja.

Interpretacija snova

Jedan od načina na koji možemo pristupiti određivanju uzroka, svrhe i smisla sna je da san promatramo kao klasičnu dramu i podijelimo ga na dijelove koji je čine, ne zaboravljajući već spomenute ideje vezane uz određivanje smisla sna.

Muškarac od 40 godina je sanjao:

Na moru sam kao teenager. Prijatelj me pita kako mi je majka. Pokušavam se prisjetiti i u jednom trenutku se sjetim kako je umrla. Sada sam svojih godina i dolazi njegova žena i kaže kako je tako bolje jer nije niti živjela. Naljutim se te ju prodrmam obujmivši rukama njena ramena i budim se.

Struktura sna

1) Mjesto, vrijeme i likovi: ja kao teenager, ja kao odrasla osoba, prijatelj, majka i njegova žena.

Ekspozicija

Sadrži problem ili pitanje na koje ćemo dobiti odgovor ili rješenje u snu.

Teenager sam i prijatelj me pita kako mi je majka.

Peripetije

Sastoje se od uspona i padova radnje u snu.

Sjetim se kako je umrla i sada sam odrasla osoba.

Rasplet

Sadrži rješenje sna ili smisleni zaključak.

Naljutim se na njegovu ženu, prodrmam je i budim se.

Nakon što snu pristupimo kao klasičnoj drami i podijelimo ga na predložene dijelove, kroz razgovor sa osobom koja je san sanjala pokušavamo dobiti slijedeće informacije.

1) Opis trenutne situacije.

Trenutna situacija podrazumijeva vanjsku situaciju (posao, odnosi i sl. i) i unutarnju situaciju (osjećaji, razmišljanja i sl.) u tolikoj mjeri koliko su svjesne osobi koja sanja. U praksi, ponekad o takvim temama razgovaramo i prije nego krenemo na rad na snovima.

Osoba u pitanju je djelomično živjela kao „teenager“, posebno u kontekstu emocionalnih odnosa, gdje je očekivala da se osjeća potpuno ispunjeno i zadovoljno. Kao dijete u majčinom zagrljaju.

2) Opis događaja koji su prethodili snu.

Razmišljanja o mogućnosti ostvarivanja ozbiljne veze koja bi završila stvaranjem obitelji.

Poseban naglasak na događaje koji su bili važni za osobu koja sanja a dogodili su se neposredno prije ili poslije sna.

3) Istraživanje subjektivnog sadržaja (asocijacije).

Osoba koja je san sanjala govori o vezi između određenih elemenata sa psihičkim sadržajem kojega je svjesna tj. asociranje na motive sna.

Prijatelj: pomalo neozbiljan i ne u kontaktu sa realnosti. Nakon detaljnog asociranja, otkrili smo kako je prijatelj jednako tako i dobar otac.

Njegova žena: vrlo vrijedna osoba koja stoički podnosi njegove specifičnosti i nedostatak zarade.

Kroz razgovor smo zapravo otkrili kao njihova veza, iako ne idealna, zapravo predstavlja realan odnos muškarca i žene. Iako nesavršena, oni ostaju u njoj i na njoj rade.

4) Usporedba sa mitološkim motivima.

Nakon asocijacija (ili kao ih nema odmah) pokušavamo povući amplifikacijske paralele sa motivom iz sna. Iako ih u ovom slučaju nema puno, motiv smrti majke je možda najizraženiji. Paralelu možemo pronaći u bajci „Ivica i Marica“ gdje stara vještica završi u peći. Majka predstavlja sva nerealna očekivanja zadovoljstva u vezi. Takav stav je karakterističan za mladenaštvo, gdje najčešće naučimo da „to ne prolazi“ i zapravo odrastamo. Smrt majke predstavlja takvu dinamiku u našem primjeru. Protresti osobu u snu, možemo povezati sa motivom iz bajke „Princeza i žaba“, gdje princeza udarcem transformira žabu u princa. Jednako tako djeca koja udaraju svoje roditelje, kao da govore „kada te udarim, onda znam da si tu“.

Osoba je sanjala branu na rijeci.

Postoje dokazi kako su ljudi gradili brane i 7000 godina prije Krista. Kao i umjetnost i izumi nastaju djelovanjem nesvjesnog i često su simbolički povezani sa svijesti čovjeka koji ih je izumio. Brana je jedan od takvih izuma i kao takva psihološki predstavlja intelektualni alat. Stvaranje takve brane pretpostavlja visoki nivo svijesti i simbolički brana predstavlja utjecaj ljudi na prirodni tok libida (rijeka=libido ili psihička energija). Prirodni tok libida je instinkt i u tom kontekstu, brana je simbol kulture ali i represije.

Muškarac je sanjao kako je na plaži pronašao svoj desni testis. Uzeo ga je u ruku i bacio u more.

Prikladna amplifikacija bi bila rođenje Venere gdje je ona rođena iz pjene mora koja je nastala od testisa boga Urana. U tom kontekstu bacanje testisa u more (žrtvovanje muškosti) može predstavljati rođenje ženstvenosti. Tu ideju, najčešće, ne možemo dobiti iz osobnih asocijacija osobe koja je san sanjala.

5) Asocijacije analitičara.

Analitičar je slobodan da doda moguće svoje asocijacije na san. Jednako tako je važno uzeti u obzir pitanje transfera i kontra-transfera. Kolektivno nesvjesno je nešto što prožima osobe i ponekad se dogodi da jedna osoba sanja problem koji je važan za osobu s kojom je u kontaktu. Takve stvari se ponekad mogu prepoznati u kontekstu grupnog rada na snovima ali i u osobnoj analizi.

6) Objektivne informacije od trećih osoba.

Osoba u analizi često ne prikazuje svoju objektivnu situaciju, zbog toge je, ponekad, iznimno korisno imati mogućnost dobiti informacije iz objektivnih izvora (roditelji, partneri i sl.).

Ponekad, kada radim sa mladi osobama, dobije se dojam kako su zlostavljane od strane roditelja, ali kada razgovarate sa roditeljima, otkrijete kako su i oni jednako tako zlostavljani od strane djeteta. U tom kontekstu razgovor sa trećim osobama vam daje informacije o kontekstu u kojem je san sanjan a samim time pomažu u razjašnjavanju smisla sna.

7) Objašnjenje uzroka, svrhe i smisla sna.

Nakon procesa koji smo opisali, razgovaramo o mogućem smislu sna koji organski proizlazi iz cjelokupnog razgovora. Tj. razgovor o svim spomenutim temama i njihova usporedba sa životom osobe koja je san sanjala, često dovodi do razjašnjenja psihičke situacije i uvida u činjenicu da su se ljudi i prije susretali sa sličnim problemima i rješavali ih. Razgovor o snovima dovodi do različitih intelektualnih i emocionalnih reakcija kod osobe koja je san sanjala. One djeluju na njegovu svijest i dovode do potrebne promjene svjesnog stava sa ciljem bolje adaptacije na vanjske ili unutarnje čimbenike.

Na našem primjeru možemo zaključiti kako je pristup vezama, osobe koja je san sanjala, razmišlja o vezama na razini mladenaštva. Uzrok za to je majčinski kompleks, nerealno očekivanje sreće i zadovoljstva kroz odnos sa ženom. Kako bi prikazao potrebnu promjenu, san koristi motiv realnog odnosa njegovih prijatelja. Psihološki gledano on predstavlja njegovu sjenku sa aspektima puer aeternus psihologije, ali transformiranu ne kao teenager, već kao osoba koja ima jako dobar odnos sa svojom djecom tj potencijal roditeljstva. Njegova žena predstavlja aspekt anime osobe koja je san sanjala, koja je spremna prihvatiti nesavršenosti života u vezi u zamjenu za realnu vezu. Protresti svoju animu, znači dati joj energije. Tj. potruditi se i prihvatiti mogućnost da bude u odnosu koji nije idealan ali je realan.

Točnost interpretacije

Nakon razgovora o snu, osoba čiji san interpretiramo često ima osjećaj kako je otkrila nešto novo o sebi i to novo što je otkrila kao da klikne i ima smisla. Nadalje, ako se sa tom idejom živi, ona daje rezultate i snovi koji dolaze to potvrđuju. Ako nismo otkrili ono što je najvažnije za osobu koja je san sanjala, snovi se često ponavljaju dok se ne dogodi potrebna promjena. Ako smo pogriješili, nesvjesno to odmah pokaže u slijedećem snu. Npr. profesorica sa studija je imala slučaj kada je previše govorila za vrijeme interpretacije. Slijedeći san klijenta je govorio o toj situaciji kroz sliku upaljenog sušila za kosu koji se nalazio na stolcu analitičarke.

Svaka interpretacije je samo hipoteza, pokušaj da ga razumijemo i snovi se teško interpretiraju sami za sebe i relativnu sigurnost u njihovo značenje možemo imati samo ako ih interpretiramo u seriji. Iako kronologija ne igra preveliku ulogu u njihovoj interpretaciji jer zapravo svi oni kruže oko centralne teme i motiva. Psihoanalitičar tu nije ultimativni sudac značenju snova već samo pomagač, prevoditelj ili vodič na osobnom putu klijenta.

Bibliografija

A. Meier – The Meaning and Significance of Dreams
G. Jung – Children’s Dreams, Notes on Seminar
G. Jung – Dream Seminar
G. Jung – Man and His Symbols
Jolande Jacobi – Psychology of C. G. Jung

Ostali tekstovi edukacije “Analitička psihologija – teorija i praksa”

Edukacija

Psihologija i alkemija

July 12, 2019 Dragutin Vučković

Tekst “Psihologija i alkemija” je prvi dio šetog teksta obavezne literature za sudionike edukacije “Analitička psihologija – teorija, praksa i individuacija“.

Tekstove mogu pročitati i oni koji ne planiraju započeti edukaciju i u njima saznati što je analitička psihologija, koja su područja njenog istraživanja i kako se primjenjuje u psihoterapiji.

Psihologija i Alkemija

Jung u svojoj knjizi Psihologija i alkemija govori o vezi između snova mladog znanstvenika (snovi Wolfganga Paulija) i alkemije. Osim nje Jung je napisao Alkemijske studije i Mysterium Coniunctionis na istu temu. Jung je otkrio alkemiju kroz praksu tj. naišao je na simbole u snovima svojih klijenata koje nije razumio i nije mogao pronaći paralelu u religiji, etnologiji ili mitologiji. Igrom slučaja dobio je alkemijsku knjigu u kojoj je primijetio je sličnosti. Primjer o kojemu govorim je san žene o orlu koji polijeće i pojede svoja krila te padne na zemlju. Dugo se spremao da zaroni u temu, što je zahtijevalo da izbrusi svoj Latinski i Grčki ali s vremenom je shvatio da to ne može izbjeći zbog važnosti koju alkemija ima u razumijevanju produkata nesvjesne psihe modernih ljudi.

Iskustvo nesvjesnog

Bajke, mitovi i religijska učenja su materijal koji se formirao u društvu i prenosio tradicijom. Prošli puta smo spomenuli kršćanskog sveca i mistika St. Niklaus von der Flüe. On je sanjao kako prema njemu ide stranac sa svjetlećom medvjeđom kožom na leđima i kako pjeva tri riječi. Izvorno iskustvo je bilo skriveno puno godina i jedino što smo imali je prepričana vizija od strane osobe koja je pisala njegovu biografiju, gdje je cijelo iskustvo pojednostavljeno, a medvjeđa koža izostavljena. Sličan proces se dešava sa svakim izvornim iskustvom nesvjesnog koje je pod utjecajem određenih tradicionalnih učenja i vrijednosti. Tradicija pročisti originalno iskustvo od određenih nesvjesnih motiva i ideja. Npr. Crkva je „pročistila“ iskustva svetaca“ od svega što je smatrala osobnim materijalom i ostavila samo ono što je bilo u skladu sa tradicijom. Rezultat je da se individualno iskustvo kodificira u kontekstu društva čime postaje dio religioznog sistema i nešto što se može primijeniti na velik broj ljudi, ali sa posljedicom da cijela arhetipska slika gubi individualni karakter.

Sličan primjer su duhovne vježbe (Exercitia Spiritualia) St. Ignatius of Loyola ili forme istočnih meditacija. Što je karakteristično za njih je da sadrže određeni program pristupu nesvjesnom. Spontane erupcije nesvjesnog (npr. kada se pojavi cvijeće umjesto križa) se odbacuju i naglasak se stvara na praćenju programa.

Za razliku od takvog formaliziranog pristupa nesvjesnom, pristup alkemičara materiji je bio potpuno drugačiji. Alkemičari su pokušali, promatrajući fenomen materije kroz svoje eksperimente, pronaći neko objašnjenje za sve pojave koje su vidjeli ali bez određenog plana. U tom procesu, osim materije, iskusili su i svoje nesvjesno, projicirano u materiju s kojom su radili. I mi se nalazimo u sličnoj situaciji kada se susretnemo sa svojim nesvjesnim, budući da u većini slučajeva nemamo potporu određenog sistema.

Projekcija

Ako upoznamo nepoznatu osobu, bez projekcije nije moguće da ostvarimo kontakt tj. moramo nešto pretpostaviti o njoj da bi stvorili most za komunikaciju. Npr. kada ste sa mnom stupili u kontakt vezano uz ovu edukaciju. Na osnovi naše web-stranice, e-mailova koje smo izmijenili ili na osnovi telefonskog razgovora koji smo imali, dobili ste određenu ideju o meni ili ja vama. Ta ideja ne mora biti nužno nešto što je svjesno, to može biti samo nedefinirana intuicija ili osjećaj, ali stvorio se određeni most kojim možemo ostvariti kontakt. S vremenom kada se bolje upoznamo, ta hipoteza se može mijenjati i prilagoditi objektivnoj situaciji. Psihološki gledano, možemo reći kako prvo dolazi hipoteza o određenoj situaciji ili objektu koja je projekcija, a kasnije tu projekciju modificiramo prema potrebi. Projekcija je osnova svakog odnosa. Svaki odnos tako započinje ali projekcije postajemo svjesni samo kad ona prestane odgovarati činjenicama i u tom trenutku potrebno je da prepoznamo ono što smo projicirali. Kroz taj proces postajemo svjesni nesvjesnog sadržaja u nama samima i možemo reći kako je projekcija proces koji nam to omogućuje.

Isti proces se događa u prirodnim znanostima. Teorija da je materija sačinjena od čestica ili ideja energije se temelji na arhetipskoj ideji projiciranoj u materiju. Nemoguće je proučavati znanost bez takvih pretpostavki. Ali, u određenom trenutku uvidimo kako ta pretpostavka da je materija napravljena od čestica ne odgovara u potpunosti realnosti. Npr. taj problem možemo primijetiti kada promatramo ponašanje elektrona. Mi zapravo ne možemo sa beskonačnom točnosti pokazati da je specifični elektron na određenom mjestu u određeno vrijeme. Ali ako postoji nešto kao čestica, tada bi to trebalo biti moguće. Tada počinjemo razmišljati kako nismo bili potpuno u pravu i kako se radilo o projekciji te započinjemo potragu za novom hipotezom koja bi odgovarala prirodnoj pojavi koju promatramo. Razvoj znanosti je zapravo zamjena primitivne projekcije boljom. Prirodne znanosti su povezane sa modelima projekcije s kojima se prirodni fenomeni više ili manje poklapaju. Ako priroda klikne sa modelom, sve je ok, ako ne, trebamo promijeniti model. A model se uvijek bazira na arhetipskoj ideji tj. na određenom nivou je izraz i psihološke činjenice na kojoj se temelji i naša psihologija.

Budući da nam ideje o prirodi koju promatramo dolaze iz nesvjesnog, možemo se pitati, zna li nesvjesno o realnosti ili su nesvjesno i realnost na određeni način povezani i predstavljaju istu stvar. To je misterija za koju trenutačno nemamo odgovor.

Ako promatramo situacije u kojima su se nalazili stari alkemičari, ona je u velikom djelu slična situaciji u kojoj se nalaze moderni fizičari ali i sve osobe koje zbog nužnosti moraju pogledati u dubinu svoje psihe. Kemijske tvari, eksperimenti i transformacije predstavljaju nepoznato u koje je projicirana nesvjesna psiha. Ta psiha se izražava u alkemijskim slikama, motivima i djelima i proučavanjem njih dolazimo do ideja kakva je i naša psiha. U njima možemo prepoznati fenomene nesvjesnog koji se i danas događaju kada se mi susretnemo sa nepoznatim. Zapravo, izrazito nadareni alkemičari su bili svjesni kako se za vrijeme eksperimenta događa nešto kao projekcija i kako zapravo u transformaciji tvari promatraju svoju psihu. Poznata uzrečica „Aurum nostum non est aurum vulgi“ govori o tome. U psihoterapiji, to što je nepoznato za nas je naša psiha tj. kompleksi i arhetipovi i zbog toga naše nesvjesno producira slike slične slikama koje su stvarali alkemičari.

Recimo da je alkemičar kupio nepoznatu rudaču. Nakon toga, stavio ju je u peć i pomiješao sa sumporom ili nečim sličnim i ako je taj metal iz rudače bilo olovo, alkemičar bi se jako otrovao parama koje nastaju. Jedino što može zaključiti, na osnovu svojeg znanja, da se u tom metalu skriva demon koji ubija ljude, te je to i napisao u tekstu koji opisuje njegov rad. To je razumno i očito objašnjenje za nekoga iz srednjeg vijeka. Zašto baš demon? Zaključak određuje nesvjesno kroz projekciju. Olovo u tom kontekstu postaje objekt projekcije destruktivnih psiholoških faktora tj. Psihološki gledano, ako netko kaže da olovo sadrži demona, možemo reći da projicira svoju sjenku i demonske ljudske kvalitete u olovo. Transformacija olova u zlato predstavlja psihološku transformaciju od osobe opsjednute kompleksima u psihološki zrelu i razvijenu osobu.

Alkemija sadrži nevjerojatnu količinu materijala iz nesvjesnog. Oni su često bili samotnjaci, nisu pripadali određenoj grupi s kojom su mogli dijeliti i modificirati svoja iskustva nego su bili direktno izloženi utjecaju nesvjesnog. Budući da su radili na granici legalnog, bez učitelja i sl., svijest nije utjecala na nesvjesno u tolikoj mjeri kao kod religioznih učenja. I u terapiji razvijamo pristup nesvjesnom koji nema program. Npr. situacija izgleda loše i predstavlja za klijenta nepovoljno stanje koje možemo promatrati kroz nesvjesno (npr. snovi) i razmisliti zašto se to stanje događa i čemu teži. Takvo stanje odgovara početnom stanju alkemičara i postoji vjerojatnost da naše nesvjesno stvara slične slike kao i slike opisane u alkemijskim spisima i zbog toga je alkemija jako korisna kada pokušavamo razumjeti nesvjesni materijal modernog čovjeka.

Alkemija i znanost

Možemo reći kako postoje dvije grupe mitoloških slika kroz koje su ljudi iskusili postojanje boga: bog kao osoba i bog kao energija. Razlika je da u prvom slučaju s bogom možemo stvoriti odnos a u drugom ga možemo proučavati kao objektivni fenomen. Neke osobe su „opsjednute“ idejom da se bog manifestira kao osoba (tada govorimo o religioznom čovjeku) a neke bogom kao prirodnim fenomenom (tada govorimo o znanstvenicima iako znanstvenici to nikad ne bi priznali, Einstein je priznao i ne prihvaćajući kvantnu teoriju rekao kako se bog ne igra s kockicama).

Ako promatrate razvoj znanosti, vidite da znanstvenici nisu mogli izbjeći da baziraju svoje zaključke na određenoj nedokazivoj hipotezi, tj. ideji koje znanstvenici uzimaju zdravo za gotovo: trodimenzionalnost prostora do sredine 18. St. (Kepler bio siguran kako je prostor trodimenzionalan zbog toga jer je Bog presveto trojstvo), Decartes je bazirao svoju ideju kauzalnosti na doktrini nepromjenjivosti boga (unutar boga ne smije biti kontradiktornosti što je osnovna ideja kauzalnosti tj. uzročnosti).

Pauli je pokazao da se moderne ideje u fizici temelje se na arhetipskim idejama. Velika otkrića su uzrokovana novim arhetipskim modelom kojim opisuju realnost. Ideja Etera. 17 i 18 st. je u tom smislu vrlo edukativna. Kada je dokazano da ne postoji, jedan znanstveni je rekao: „Ako eter ne postoji, onda je sve gotovo“. Tu se dešava projekcija arhetipa boga u eter. I danas činimo isto: ako ne smršavim, sve je gotovo, ako ne odradim svoj posao, sve je gotovo, ako se ne oženim ili udam, sve je gotovo. Kada znanstvenici (zapravo i obični ljudi) postanu fanatični, onda znate da se razgovara o stvarima u koje su projicirali ideju boga. Sličan proces kroz koji su prolazili i prolaze znanstvenici, prolazili su i alkemičari: projekciju arhetipske psihe u materijalne fenomene.

Alkemijski simboli i procesi

Prava priroda materije nije bila poznata alkemičarima, poznao ju je samo djelomično. U svom istraživanju, projicirao je nesvjesno u tamu materije, da ju rasvijetli. . . Dok je radio na svojim eksperimentima, alkemičar je doživio određena psihološka iskustva koja su mu se činila kao nešto što je karakteristika kemijskog procesa. Budući da je u pitanju projekcija, nije bio svjestan da iskustvo nije dio materije i tvari s kojima radi. Iskusio je tu projekciju kao svojstvo tvari, ali što je doista iskusio je bilo njegovo nesvjesno. (Psychology and Alchemy, par 345.)

Cijela alkemijska procedura zapravo predstavlja individuacijski proces pojedinca. Motivi i slike koji se prikazuju u alkemiji predstavljaju iskustva transformacije koje se psihološki gledano događaju u psihoterapiji i osobnom razvoju pojedinca. Možemo reći kako je alkemija je u neku ruku anatomija individuacije.

Npr. jedna od ideja alkemije je „Što je gore to je i dolje“ tj. planeti na nebu odgovaraju metalima u zemlji. Sunce-zlato; Mjesec-srebro; Merkur-živa; Venera-bakar; Mars-željezo; Jupiter-kositar; Saturn-olovo. Kako se planeti vrte tako metali završavaju u zemlji. Psihološki gledano, planeti i metali predstavljaju arhetipsku osnovu ega ili psihološke karakteristike personificirane likovima bogova ili planeta (Mars i željezo – agresivnost i samoobrana, Venera i bakar – seksualnost i požuda i sl.) koji se „utjelovljuju“ u nama rođenjem i manifestiraju tijekom našeg života.

Opus

Slijedeći tekst iz djela „Ordinal of Alchemy“ je opis alkemijskog opusa.

„Svatko tko se upusti u tu potragu, može očekivati da se sretne sa frustracijom duha. Često će morati mjenjati smjer putovanja, ovisno o otkrićima koje učini … Vrag će dati sve od sebe da ometa vašu potragu sa jednim od tri kamena spoticanja; žurba, očaj i obmana … onaj tko žuri, neće završiti posao niti za mjesec, niti za godinu i u ovoj Umjetnosti će uvijek biti istina kako će čovjek koji žuri uvjek imati nešto za prigovoriti … Ako vas neprijatelj ne prevlada kroz žurbu, napasti će vas sa potištenošći i kontinuirano će vam u um stavljati obeshrabrujuće misli kako je mnogo onih koji traže, a malo onih koji nađu i kako su oni koji su pronašli često mudriji ljudi ona nas samih. Nakon toga će vas upitati, ima li nade da pronađete „grand arcanum“; nadalje, napadati će vas sa sumnjama da li i vaš učitelj uopće poznaje tajnu koju vama želi predati ili ne skriva li najvažnije tajne od vas.

… treći neprijatelj protiv kojega se morate braniti je obmana, i ta je možda najopasnija od sve tri. Sluge koje lože tvoje peći su često nepouzdani. Neki su bezbrižni i odu spavati kada bi tebali ložiti vatru, drugi su pokvareni i čine što više štete mogu; neki su ili glupi ili uobraženi ili presigurni u sebe i ne prate upute … ili su pjiani, nemarni i odsutni-duhom. Pazite na sve, ako želite da budete pošteđeni velikog gubitka.“

Alkemičari su smatrali da je njihov posao svet tj. potraga za najvećom vrijednosti. Takav rad pretpostavlja određene vrline kod alkemičara i neophodne su. Strpljivost, radišnost, posvećenost, hrabrost, i kontinuiranost. Možemo povući paralelu sa psihoterapijom i radom na sebi, bez ovakvih vrline psihoterapija ne može biti uspješna.

Strpljivost je važna jer proces traje i ponekad je potrebno vremena za rezultate. Klijenti često misle ako nema rezultata za kratko vrijeme da se proces ne događa. Hrabrost znači da smo spremni da se nosimo sa anksioznosti i nesigurnosti u rezultat cijelog procesa. Ponekad klijenti s kojima radim imaju osjećaj kako se zapravo nisu maknuli sa mjesta kada naiđu na prepreku koja se često ponavlja i ne mogu lako proći. Često je potrebno pola sada razgovora o uspjesima i usporedba sadašnje i prošle situacije da taj osjećaj anksioznosti i obeshrabrenosti prođe. Kontinuiranost znači da nastavljamo unatoč promjenjivim raspoloženjima i obeshrabrujućim osjećajima i ustrajemo sa željom da razumijemo što se događa.

Alkemijski spisi često govore o religioznom stavu potrebnom za rad. Da bi rad uspio potrebna je i milost boga. Psihološki ona predstavlja nadahnuća, događaje i sl. koje nismo zamislili svjesno već se samo dogode i često imaju iznimno važan utjecaj na psihoterapeutski rad. Npr. kolegica iz Meksika je željela studirati ali nije imala novaca i dobila je na lotu. Ja sam osobno u jednom trenutku ostao bez novca za daljnje studiranje kada sam na mail dobio ponudu za stipendiju koju sam i dobio 2 dana prije roka za uplatu školarine. S druge strane, tijekom terapije, ponekad kažem nešto što se meni ne čini kao nešto posebno ili važno, a opet ispadne da je to bilo iznimno važno za klijenta.

Opus je iznimno individualan rad. Alkemičari su bili samotnjaci sa možda jednim pomagačem. Često nema recepta za naš psihološki razvoj, već ga moramo pronaći kroz „religiozan stav“ tj. pažljivim promatranjem trans-personalnog faktora, npr. snova. Smatrali su kako alkemijski proces počinje prirodno ali je potreban svjesni trud kako bi se nastavio. Iako proces postajanja svjesnijim počinje sam od sebe, često taj impuls nije dovoljan da bi doveo do individuacije. Mladić može željeti da se osamostali od roditelja ali ako to sam i ne učini to se neće desiti. Želja je nešto trans-personalno što nam dolazi iz nesvjesnog , što dolazi od Self-a, dok je trud koji mladić učini nešto što dolazi od ega.

Cilj opusa je da se stvori čudnovata tvar koju nazivaju kamen mudraca, eliksir života ili grand arcanum. Fenomenologija tih tvari opisana u alkemijskim spisima je identična fenomenologiji Self-a u analitičkoj psihologiji.

Prima materia i masa confusa

Ideja Prima materija dolazi iz Sokratske filozofije. Ona kaže kako se svijet razvio iz jedne, primarne tvari. Primarna tvar je arhetipska ideja koja se u povijesti ljudske misli ponavlja (npr. ideja Velikog praska). Primarna tvar je prošla određene diferencijacije i razdvojena je u četiri elementa (vatra, voda, zrak i zemlja). Psihološki ta ideja odgovara razvoju četiri funkcije koje smo spomenuli a s njima i ega iz nediferencirane mase nesvjesnog.

Iz karakteristika prima materia-e prema opisu alkemičara, možemo dobiti ideju što ona predstavlja u psihoterapiji.

1) Sveprisutna je, ispred naših očiju. Tako je i materijal za psihoterapiju. Raspoloženja, svađe, svakodnevni događaji i sl. su često prikladni materijal.

2) Izvana izgleda odvratno, prezrena je, odbojna. Alkemičari su koristili izreku: „In stercore invenitur“ (pronaći ćeš u prljavštini). Često ju pronađemo tamo gdje najmanje želimo gledati tj. u našim kompleksima i inferiornostima

3) Pronalazimo je kao mnogostrukost. U psihoterapiji često moramo postati svjesni fragmentiranih dijelova naše ličnosti tj. kompleksa.

4) Nediferencirana, bez posebnih granica. To svojstvo prima materije je povezano sa osjećajem opasnosti da se izgubimo i istopimo u cijelom procesu. Strah od nesvjesnog je često potpuno opravdan. Rad sa nesvjesnim možemo usporediti sa ribarom koji lovi ribu. Količina ribe koju može uloviti je ograničena veličinom brodice. Ako je ulovi previše, brodica može potonuti.

Kada pronađemo prima materiju, moramo je izložiti različitim procesima. Takve procese možemo pronaći ne samo u alkemiji već i u mitovima, bajkama i folkloru, ako ih možemo prepoznati.

Calcinatio

Taj kemijski proces je povezan sa simbolizmom vatre i alkemičari su ga često opisivali na način koji je, sa znanstvenog stajališta, potpuno neprihvatljiv, ali ne smijemo zaboraviti da je to bilo najbolje što su mogli učiniti s obzirom na njihovo znanje kemije. Npr.

„Uzmi žestokog, sivog vuka, koji … se nalazi u planinama svijeta gdje luta potpuno divlji od gladi. Baci ga na tijelo kralja i on će ga prožderati. Spali ga u pepeo u velikoj vatri. Tim procesom kralj će se osloboditi i kada to ponoviš tri puta, lav će pobijediti vuka i više neće imati što da proždere. Na taj način kreirano je tijelo koje odgovara slijedećem koraku našeg rada.“^[1]

Kemijski gledano, vuk je identificiran sa Antimonom koji se spaja sa svim metalima osim zlata. Koristi se kao sredstvo kojim se čisti nečisto zlato. Antimon se zvao i kupkom kralja (koji odgovara zlatu). Čišćenje iz teksta odgovara čišćenju zlata od primjesa antimonom.

Psihološko značenje teksta bi bilo slijedeće. Smrt kralja je smrt vodećeg principa svijesti, to je vrijeme tranzicije i krize i odgovara regresivnim gubitkom svjesnih vrijednosti i načina funkcioniranja (napad panike, depresija, manija, trenutak velikog afekta i sl.). Ego je prožderan od strane žudnje, želje za moći li neke druge instinktivne tendencije. Ali, vuk je spaljen u vatri dakle žudnja proždire samu sebe (npr. kada osoba koja pati od napada panike kaže, e sad je dosta, neka ga imam, pa kud puklo da puklo, neće me spriječiti da živim). Psihološki cijeli proces odgovara spuštanjem ega u svijet instinkta čije vatrene energije mora izdržati. Vuk je osnovna žudnja, lav egocentrična želja za moći a kralj diskriminirajuća i objektivna svijest. Kažu da je vatra čistilišta uzrokovana frustracijom žudnje i požude. To znači da je psihološki razvoj promoviran frustracijom zadovoljenja užitka ili moći

„U toj transformaciji je izrazito važno da animi i animusu oduzmemo objekt. Oni se vežu uz objekte samo kada se prepustimo uživanju. Concupiscentia je crkveni pojam koji odgovara toj pojavi. … Sve svjetske religije se slažu po tom pitanju. Vatra požude je element s kojim se trebamo boriti u Brahmaizmu, Budizmu, Tantrizmu, Manicheizmu i u Kršćanstvu. Jednako tako je važan i za psihologiju. Kada si dopustimo da budemo požudni, bez obzira da li naša želja ide u smjeru pakla ili neba, dajemo svom animusu ili animi objekt, tada oni izlaze van umjesto da ostaju unutra gdje i trebaju biti .. Ali ako možemo reći: Da želim to i pokušati ću to i dobiti ali zapravo to i ne moram imati; ako se odlučim toga odreći, mogu se toga odreći; tada su anima i animus pod kontrolom.

Ali ako animu ili animus stavimo u bocu, slobodni smo od toga da budemo opsjednuti, iako im vjerojatno nije lako u boci jer ako našem vragu nije dobro, nije dobro niti nama … Naravno da će u toj boci raditi nered. Ali nakon nekog vremena uvidjeti ćemo da je bilo ispravno staviti ih u boci. S vremenom ćemo postati tiši i promijeniti ćemo se. Tada ćemo uvidjeti da kamen raste u boci … i ako je … samokontrola postala navika to i je kamen … kada takav stav postane nešto što je svakidašnje, taj kamen će biti dijamant.“^[2]

Solutio

Kao što je calcinatio povezan sa simbolizmom vatre, tako je i solutio povezan sa simbolizmom vode. U puno mitova postanka, voda je originalan materijal iz kojega je sve postalo.

Alkemičari su vjerovali da se određena tvar ne može transformirati ako nije reducirana na prima materia-u. Sličan proces se dešava u psihoterapiji. Fiksirani i kruti aspekti ličnosti ne dozvoljavaju potrebnu promjenu, oni su sigurni u svoju ispravnost (tj. mi smo sigurni kako je naš način ispravan). Da bi se transformacija nastavila, takvi kruti aspekti ličnosti moraju se prvo otopiti ili biti reducirani na prima materia-u. To se dešava tijekom analitičkog procesa kada promatramo produkte nesvjesnog i tim procesom preispitujemo stavove svijesti ali, jednako tako i kada se kruta svijest koja nije u kontaktu sa svojim instinktima prepusti njihovom djelovanju, sa pozitivnim ili negativnim rezultatom.

Jedan od alkemijskih recepata koji je povezan sa tim procesom je:

„Otopi Sol i Luna u vodi što otapa, ona je poznata i prijateljska, i po prirodi njima slična, i kao da je maternica, majka, original, početak i kraj života. I to je razlog zašto su poboljšani i ispravljeni u toj vodi, budući da slična priroda se raduje sebi sličnom … tako da ti odgovara da se priključiš takvoj sličnosti … I budući da Sol i Luna imaju svoje porijeklo u toj vodi, njihovoj majci; potrebno je da u nju ponovno uđu tj. u majčinu utrobu, tako da se mogu regenerirati ili ponovno roditi i kako bi postali zdraviji, plemenitiji i snažniji.“.[3]

Kemijski proces koji ovaj tekst opisuje je povezan sa mogućnošću žive (voda što otapa) da otopi zlato(Sol) i srebro (Luna) i da ih spoji. Kopači zlata su koristili sličan proces za odvajanje zlata od primjesa, budući da živa otopi zlato ali ne i primjese. Alkemičar koji je napisao ovaj tekst je u opisani kemijski proces projicirao određeni psihološki proces koji se događa i modernim ljudima. Sol i Luna predstavljaju muški i ženski psihološki princip o kojima smo govorili u jednom od prošlih seminara, u obliku u kojemu se manifestiraju u psihologije osobe koja je počela psihoterapiju (ili ima određeni simptom). U psihologiji muškarca, Sol predstavlja dominantni stav svijesti (zajedno sa svim neprilagođenim uvjerenjima) a Luna predstavlja animu u trenutačnom stanju (najvjerojatnije u negativnom obliku).

Ovaj proces, psihološki predstavlja ulazak u nesvjesno, koje je majka i maternica iz koje se sve rađa. Npr. kada se mladić koji nije u kontaktu sa svojom seksualnosti prepusti instinktu i dopusti da ga vodi. Novo stanje je dovelo do transformacije dominantnog stava svijesti ali i anime koji su oboje regenerirani i obnovljeni.

Ponekad je solutio nije iskustvo u kojemu se osjećamo udobno i koje dovodi do pozitivnog rezultata što je vidljivo iz mita o Actaeon-u gdje ga je Artemida pretvorila u jelena (jer ju je vidio golu). U obliku jelena su ga rastrgali njegovi vlastiti psi. Kako su psi životinje božice Artemide i ona predstavlja „majku“ tj. nesvjesno koje vrši solutio. Proces opisuje opasan susret svijesti sa instinktivnim tendencijama. Ako osoba iz primjera nije mladić nego oženjen muškarac, tada prepuštanje instinktima i zapostavljanje obaveza prema obitelji predstavlja „otapanje“ u požudi i u kontrastu je sa prvim primjerom koji je opisan kao ugodan i poticajan u kontekstu psihološkog razvoja.

Nadalje proces Solutio može biti povezan sa odnosom sa drugom osobom, ili grupom. Identifikacija sa političkim strankama religioznim grupama je jedan od primjera. S druge strane susret sa širim i općenitijim pogledom na svijet (npr. susret sa psihoterapeutom) može imati sličan efekt i može biti uzrok transfera. Slična dinamika je moguća i u braku.

Coagulatio

Coagulacijo je operacija koja je vezana uz zemlju i predstavlja proces kojim se nešto pretvara u zemlju. Psihološki gledano to znači da se određeni psihološki aspekt konkretizirao u određenoj formi i postao sastavni dio ego svijesti. Muškarac je sanjao:

Jutro je i sunce baš izlazi. Ja sam do struka u tvari koja je mješavina crnog blata, sluzi i izmeta. Nema nikoga oko mene i ta crna okolina se širi do horizonta. Sve je kao početak svijeta, prvi dan stvaranja. Počinjem da lamatam nogama i bućkam se u crnom blatu sa velikim naporom. Radim to satima i polako ta masa počinje da postaje tvrđa i čvrsta. Primijetim kako sunce isušuje tu vodu i kako ću uskoro moći hodati po tvrdoj zemlji.[4]

U knjizi Turba Philosophorum, možemo pročitati recept:

„Uzmi živo srebro, koaguliraj ga u tijelu Magnesie, u Kuhulu (olovo) ili u Sumporu koji ne gori …“

Ako se živa spoji sa velikom količinom drugog metala, kao olovo, smjesa očvrsne. Jednako tako živa kombinira sa sumporom i tvori kruti živin sulfid koji je krutina. Iz alkemijskih spisa možemo saznati kako je tvar koja se koagulira često živa ili Spirit Mercurius o kojemu je Jung pisao. Ona zapravo predstavlja duh arhetipske psihe tj. manifestaciju Self-a. Ideja da živa koagulira psihološki možemo razumjeti kao stvaranje odnosa sa Self-om, tj. realizaciju individuacije.

Magnesia nije imala isto značenje za alkemičare kao i za nas. Za njih je ona predstavljala različite metalne rudače ili nečiste mješavine. Psihološki ona bi predstavljala uniju trans-personalnih faktora (instinkti, arhetipske ideje i sl.) sa ljudskom svakodnevnicom.

Slijedeća tvar koja omogućuje koagulaciju je olovo. Olovo je teško i u vezi sa Saturnom s kojim je asocirana depresija, melankolija i bolna ograničenja. U tom kontekstu kolektivno nesvjesno se mora povezati sa teškom stvarnošću i ograničenjima individualne psihologije. Ta veza se u praksi ostvari kada klijent preuzme odgovornost za fantazije i ideje i izrazi ih analitičaru npr. kada se iluzije o veličini susretnu sa realnim mogućnostima.

Posljednja tvar koja koagulira je sumpor. On je žut i njegova mogućnost da gori je povezana sa suncem. S druge strane smrdi i može potamniti većinu metala tako da je povezan sa paklom.

„Sumpor reprezentira aktivnu tvar sunca, ili u psihološkom jeziku, motivirajući faktor u svijesti; u jednu ruku volju, koju možemo shvatiti kao dinamizam podređen svijesti i s druge strane prisilu, nenamjernu motivaciju ili impuls koji se nalazi između običnog interesa to opsjednutosti. Nesvjestan dinamizam odgovara sumporu, jer prisila je velika misterija ljudskog života. Ona je onemogućavanje naše svjesne volje i razuma zapaljivim elementom unutar nas, koju percipiramo kao vatru koja nas obuzima ili kao životnu toplina … kao ono što korumpira, sumpor je povezan sa vragom dok se s druge strane pojavljuje kao paralela Krista.[5]

Ako je značenje sumpora žudnja ili požuda – žudnja za moći ili zadovoljstvom – možemo zaključiti kako požuda koagulira.

Sublimatio

Sublimatio je operacija koja je povezana sa simbolizmom zraka. Kemijski proces koji je povezan sa tom operacijom odgovara procesu zagrijavanja čvrste tvari i njenom prelasku u plinovito stanje. Ono predstavlja proces uzdizanja gdje prizemna tvar preuzima viši oblik takvim uzdizanjem.

Sve slike koje javljaju u snovima ili slikama a povezane sa kretanjem prema gore, kao ljestve, stepenice, dizala, penjanje i planine, letenje i sl. povezane su sa sublimatio simbolizmom.

Duh, uz pomoć vode i duše, se izvlači iz tijela i tijelo postaje duhovno; jer u isto vrijeme, duh se uzdiže sa dušom tijela, što je usavršavanje kamena i zove se sublimacija.[6]

Prema tekstu, tijela se usavršavaju produhovljenijem. Psihološki gledano to odgovara načinu na koji se možemo nositi sa konkretnim problemom. Izdignemo se iznad njega i vidimo ga u perspektivi ili objektivno. Izvučemo opće značenje iz njega i vidimo ga samo kao poseban primjer općenitijeg problema. Ponekad je dovoljno pronaći odgovarajuće riječi ili konceptualizaciju za određeno stanje kako bi se izvukli iz njega. Npr. ako uspijemo identificirati odnos muškarca prema svojoj ženi kao manifestaciju majčinskog kompleksa (kada od žene očekujemo da nas njeguje i da nam bude utjeha u većoj mjeri nego je to realno za očekivati, što naravno, dovodi do reakcije s njene strane). Ili ako uspijemo identificirati naš odnos sa pretpostavljenim kao aspekt kompleksa oca. Npr. nevjerojatna pomoć u psihoterapiji može biti identifikacija anksioznosti kao simptoma PTSP-a. Sublimatio nas uzdiže iznad ograničavajućih aspekata konkretnog, osobnog problema i života. Što se više uzdignemo naša perspektiva je bolja ali u isto vrijeme to udaljeniji smo od realnog života i naš utjecaj na problem postaje sve manji i manji.

Budući da smo ograničeni vremenom, danas smo govorili samo o četiri alkemijske operacije ali postoji ih još mnogo (mortificatio, coniunctio, separatio i dr.). Jednako tako, morali smo ograničiti broj primjera gdje možemo prepoznati određenu alkemijsku simboliku u svakodnevnom psihološkom životu. Za kraj možemo reći kako je cilj svih tih operacija je stvaranje kamena mudraca, eliksira života ili dijamantnog tijela što psihološki predstavlja stvaranje cjelovite osobnosti i ostvarivanje skladne veze između svijesti i nesvjesnog. Centralni simbol takvog stanja često se simbolički izražava mandalom pa ćemo ukratko spomenuti mandale i njihovo značenje za psihologiju modernog čovjeka..

Bibliografija

C. G. Jung – Archetypes of the Collective Unconscious

C. G. Jung – Man and his Symbols

C. G. Jung – Psychology and alchemy

C. G. Jung – Visions Seminar

C. G Jung – Psychology and Alchemy

E. Erdinger – Anatomy of the Psyche

J. Jacobi – Psychology of C. G. Jung

M. L. von Franz – Alchemy

[1] Kalcinacija kralja. Vuk kao Prima materija. Proždiranje mrtvog kralja (Meier, Atalanta Fugiens 1618.)

[2] C. G. Jung – Visions Seminar

[3] Secret Book of Artephius.

[4] E. Erdinger, Anatomy of the Psyche, pg. 85.

[5] C. G. Jung, Mysterium Coniunctionis

[6] The Lives of the Alchemical Philosophers

Ostali tekstovi edukacije “Analitička psihologija – teorija i praksa”

10.

Edukacija

Psihologija, religija i etnologija

May 27, 2019 Dragutin Vučković

Tekst “Psihologija, religija i etnologija” je šesti od deset tekstova obavezne literature za sudionike edukacije “Analitička psihologija – teorija, praksa i individuacija“.

Tekstove mogu pročitati i oni koji ne planiraju započeti edukaciju i u njima saznati što je analitička psihologija, koja su područja njenog istraživanja i kako se primjenjuje u psihoterapiji.

Psihologija, religija i etnologija

Što je religija? Možemo reći ako je religija univerzalni fenomen ljudskog uma, to znači da se u nekom obliku pojavljuje u svim vremenima, civilizacijama i ljudskom rodu uopće. Kao univerzalni psihološki fenomen, može biti predmet proučavanja psihologije. Npr. ako promatramo dogmu o djevici Mariji. Psihologija se ne zanima s time da li postoji djevica Marija, već sa time da takva ideja postoji u ljudskom umu a ideja Bogorodice postoji, ne samo u kršćanstvu već i u grčkoj mitologiji i mnogim drugima. Možemo reći kako predmet psihologije nije da dokaže postojanje religijskih istina u vanjskom svijetu i zapravo ne polaže pravo na ikakav sud na tom planu. Predmet psihologije su ideje i drug psihički sadržaj, kao što su predmet zoologije različite životinjske vrste, pa čak i kada su te ideje dio religijskog sistema kao ideja boga ili bogorodice.

Autonomija nesvjesnog

Možemo reći kako je religija pažljivo i obzirno uzimanje u obzir nečega što Rudolf Otto naziva numinoznim, tj. uzimanje dinamičkog djelovanja ili efekta nečega što nije uzrokovano našom voljom u obzir. To je nešto što obuzme i kontrolira ljudsko biće koje je uvijek njegova žrtva a ne onaj koji to iskustvo stvara. Numinozno je karakteristika vidljivog objekta ili utjecaj nečega nevidljivog koji djeluje na čudan način na našu svijest.
Što je numinozno u povijesti a što danas?

Primjer 1. – Spuštanje sv. Duha na apostole je jedan od primjera gdje su apostoli bili nadahnuti od nečega numinoznog, snagom govora i znanjem jezika. Nadalje u nordijskim ratničkim narodima postojala je ideja Berserka. Oni su bili ratnici koji su imali sposobnost da uđu u ratnički trans kojime su dobili izrazitu hrabrost i snagu čime su postali zastrašujući prizor na bojištu. Možemo reći kako ih je obuzelo nešto numinozno i veće od njih. Nadalje u proročištu u Delphima, postojala je svećenica koja se zvala Pythia i ona je imala mogućnost da pod utjecajem para iz rupe u zemlji bude inspirirana i da izgovara proročanstva tj. uspostavi kontakt sa nečim numinoznim. Komedija u ritualima Dioniza je bilo događanje gdje bi sudionici u polu-transu ili opijenosti bili nadahnuti na izrazitu britkost i duhovitost u izražaju, kao da ih je obuzelo nešto numinozno. Još jedan primjer je opsjednutost u srednjem vijeku.

U današnje doba, to numinozno može poprimiti pomalo banalnije oblike ali zadržavši isti obrazac gdje smo nadahnuti (ili opsjednuti) nečim jačim i većim od sebe. Opsjednutost novcem, seksom, opijatima ili alkoholom, želja za kupovinom, uživanje u vožnji, ljutnja i agresija su samo neki od primjera.

Možemo reći kako takva nadahnuća i opsjednutosti, psihološkim jezikom govoreći, predstavljaju djelovanje nesvjesnog na svijest. Možemo razumjeti potrebu, korist ili strah koji proizlazi iz takvih iskustava. U tom kontekstu, postaje razumljivo zašto su ljudi kroz razne obrede i rituale pokušavali izazvati ili ograničiti takvo numinozno iskustvo sa određenom svrhom i prema potrebi. Inkantacije, prizivanja, žrtve, vježbe joge, samoranjavanja, sakramenti i inicijacije su samo neki od njih.

Dakle, možemo reći kako je religija određeni stav svijesti (religio) koji pažljivo uzima u obzir dinamičke faktore kao; duhovi, demoni, bogovi, zakoni, ideje i ideali tj. sve one faktore koje nazivamo moćnima, opasnima ili korisnima dovoljno da ih uzimamo u obzir sa spremnošću da taj isti stav promijenimo ako takve moći to i traže. Ona jednako tako podrazumijeva aktivne korake kako bi se takvi dinamički faktori udobrovoljili ili iskoristili za osobnu ili društvenu korist.

Psihološki gledano, jedino što mi možemo učiniti je djelovati na naš svjesni stav i prema potrebi ga prilagoditi. Ako to ne učinimo, u nesvjesnom se stvara protuteža jednako snažnih tendencija koje su određene arhetipovima i kompleksima kojih se sa pravom bojimo i koje mogu biti bezobzirno okrutne bez razumijevanja za naša svjesna ograničenja. Simptomi, kompleksi i arhetipovi predstavljaju manifestaciju moći koja je često daleko veća od snage naše svijesti i u neku ruku predstavlja nešto numinozno u nama.

U povijesno doba, svijest je bila nepouzdani fenomen i u primitivnim društvima možemo primijetiti kako se lagano svijest izgubi. Takav gubitak svijesti često dovodi do destruktivnog rezultata, kako u društvu tako i u osobnom životu osobe. Najobičnije emocija ako nije pod kontrolom može po tom pitanju učiniti čuda. (otac ubije sina u naletu afekta). Život arhaičnog čovjeka obilježen kontinuiranom brigom za psihičkim opasnostima zajedno sa procedurama koje omogućuju da se one ne ostvare. Tabui (incest) i drugi magični rituali postoje u tu svrhu. U zadnjih 2000 god, crkva je preuzela ulogu posrednika između takovih utjecaja i čovjeka. I svaka se religija temelji na iskustvu numinoznog i vjeri ili samopouzdanju da će određeno iskustvo dovesti, psihološki gledano, do potrebne promjene svijesti. Vjera je dogmatizirani i kodificirani oblik originalnog religioznog iskustva. I to nije nužno beživotno okamenjenje prvobitnog iskustva jer ona može biti kvalitetan oblik religijskog iskustva za milione ljudi i za tisuće godina, što i jest.

Religija

Religija u tom kontekstu predstavlja alat koji nam omogućuje stav otvoren prema djelovanju arhetipske psihe (numinoznog) i naš kontakt s njom. U tom kontekstu dogma ima sličnu strukturu kao bajke i mitovi. Možemo reći kako, psihološki gledano, vjera ima jednaku svrhu kao i rad na snovima, ali ponekad vjera ne izražava sve bogatstvo psihe i individualnih razlika. S druge strane neke osobe jednostavno nisu vjernici, tada rad na snovima može omogućiti da uspostavimo kontakt sa „religijskim“ tendencijama u nama samima. Psihološki gledano, religiozni stav predstavlja pažljivo uzimanje u obzir nesvjesnih faktora.

Sv. Pavao govori o ljudima čiji je bog u njihovim trbusima. Zapravo, svaka despotska ili neizbježna tendencija u nama u tom smislu djeluje kao „bog“ (npr. kompleks) i postaje apsolutna ako ne uspijemo da joj se odupremo jednako snažnim uvjerenjem. U sebi imamo mogućnost da odaberemo da li će bog biti dobročinitelj ili destruktivna sila. Ta sila, psihološki gledano, predstavlja arhetip.

“Religija je odnos sa najsnažnijom vrijednosti, bila ona pozitivna ili negativna. Takav odnos može biti dobrovoljan ili prisilan tj. tu vrijednost s kojom smo opsjednuti nesvjesno, možemo prihvatiti i svjesno. Ona psihološka činjenica koja ima najveću moć u našem psihološkom sistemu funkcionira kao bog, budući da je uvijek onaj snažan i neodoljiv faktor ono što nazivamo Bogom …“ (C.G. Jung, Psychology and Religion, Princeton University Press, 1958, par.137)

Možemo reći kako je Religija nešto što se tiče našeg odnosa sa Bogom. Psihološkom terminologijom, Religija se tiče odnosa ega i određene više sile koja je veća, jača i mudrija od našeg ega. U analitičkoj psihologiji ta viša sila se naziva Self. Dakle postoji nešto kao odnos ega i Self-a i ako želimo proučavati taj odnos (budući da ga danas najčešće nismo svjesni), tada su svjetske religije i mitologije vrlo edukativne.

“…duše mora u sebi sadržavati mogućnost odnosa sa Bogom … u suprotnom, takva veza ne bi niti postojala. Taj odnos je, u psihološkim terminima, arhetip božje slike … ” (C.G. Jung, Psychology and Alchemy, Princeton University Press, 1953, par.11)

Ako proučavamo slike boga i svjetskim mitologijama i religijama, možemo pronaći paralele u produktima nesvjesnog naših pacijenata. To znači da u njima postoji određena tendencija koja je jednako moćna kao i biće opisano u njima.

“Najjači a time i određujući faktor u individualnoj psihi, tjera nas na vjeru ili strah, podređivanje ili odanost koju bi i bog od nas zahtijevao. Sve tiransko ili neizbježno je u tom kontekstu Bog i postaje apsolutno, osim ako zbog etičke odluke koju smo slobodno odabrali, uspijemo u izgradnji, u suprotnosti sa tom prirodnom pojavom, položaja koji je jednako snažan i nepobjediv. Ako se to psihičko stanje pokaže apsolutno iskoristivo, i ono ima potpuno pravo da se zove Bogom, nadalje to je duhovni Bog, budući da se izrodio iz slobodne etičke odluke tj. iz uma. Čovjek je slobodan da odluči da li će Bog biti duh ili prirodni fenomen kao žudnja ovisnika o heroinu, i zbog toga da li će Bog djelovati kao blagotvorna ili destruktivna sila.” (C.G. Jung, Psychology and Religion, Princeton University Press, 1958, par.142)

Jung je često govorio kako su osnovni ljudski problemi, sami po sebi nerješivi. Jedino što možemo učiniti je određeni problem prerasti. U psihoterapiji zapravo nikad ne riješimo problem napada panike ali što učinimo je orijentiramo se na razvojne tendencije koje su u njemu skrivene i ako osoba uspije ostvariti kontakt s njima i prihvatiti ih kao dio svog života, tada napadi panike sami od sebe prestanu. Kao u primjeru mladića koji je imalo napade panike kada bi se nalazio u situaciji da treba preuzeti odgovornost u svom životu. Kada je tu odgovornost i preuzeo, napadi panike su prestali (i vratili se kada je zapostavio istu odgovornost).

Krist i Self

Što je cjelovitost (wholeness)? Kako se razvijamo, htjeli mi to ili ne, kompleksi se stvaraju u našoj psihi. Ako ne radimo na njihovoj asimilaciji, tada oni postaju žarišta iz kojih, osim našeg ega, djelujemo, razmišljamo i osjećamo. Funkcioniramo kao loša kompanija koja niti nema dovoljno kvalitetnu komunikaciju između svojih odjeljenja niti ima voditelja. U jednom trenutku beskrajno volimo svog partnera ili supružnika, a u drugom želimo rastavu braka, jednom trenutku želimo novi posao a u drugom osjećamo kako nismo dovoljno dobri za njega i sl. Budući da je takva osoba u nepovoljnijoj situaciji od osobe koja ne funkcionira na takav način, naša mogućnost adaptacije je smanjena. Kao što smo rekli, naše nesvjesno se aktivira i kompenzira svaku našu jednostranost, pa tako i našu podijeljenost i to čini stvarajući u nama sliku cjelovitosti, bila ona mandala ili slika Boga.

“Self… je slika Boga, ili se barem ne može razlikovati od nje…” (C.G. Jung, Aion, Princeton University Press, 1959, par.42)

Ako je ta slika boga Krist, što nam to govori o nama samima?

“Simbol Krista je od najveće važnosti za psihologiju budući da je možda najrazvijeniji i najdiferenciraniji simbol Self-a, osim lika Bude. To možemo vidjeti iz svih izreka koje su o njemu bile izrečene: one se slažu sa psihološkom fenomenologijom Self-a u velikoj mjeri, iako ne sadrže sve aspekte arhetipa.” (C.G. Jung, Psychology and Alchemy, Princeton University Press, 1953, par.22)

Proučavajući što religija kaže o Kristu, možemo pronaći informacije koje mogu pomoći u radu sa našim pacijentima. Evo nekoliko primjera:

“Nema sumnje da osnovna kršćanska koncepcija imago Dei, utjelovljena u Kristu, podrazumijeva sveobuhvatnu cjelovitost koja čak uključuje i životinjsku stranu čovjeka.” (C.G. Jung, Aion, Princeton University Press, 1959, par.74)

“Kao što se trebamo prisjetiti bogova antičkog doba kako bi cijenili psihološku vrijednost arhetipa anime i animusa, tako je i Krist naša najbliža analogija Self-a i njegovog značenja. Ne govorimo o kolektivnim vrijednostima koje se umjetno stvaraju i umjetno daju, već o vrijednostima koje postoje same za sebe i imaju djelotvornost koja djeluje bez obzira da li smo toga svjesni ili ne.” (C.G. Jung, Aion, Princeton University Press, 1959, par.79)

Postavlja se pitanje na koji način u našim modernim životima možemo postići psihološki stav koji će nam omogućiti da ostvarimo kvalitetnu vezu sa Self-om u nama jer on određuje naš život bili mi njih svjesni ili ne, vjerovali u Krista ili ne. I zapravo je nevjerojatno koliko Kršćanski živimo a da toga nismo niti svjesni. Pogledajte samo koliko smo se spremni žrtvovati za naše karijere pritom zanemarujući naše instinkte, odnose i osjećaje, spremni smo preuzeti stav svetaca koji su se bičevali, postili i živjeli u pustinji kako bi ostvarili kontakt sa Bogom.

S druge strane manifestacija Selfa ovisi o stavu svijesti. Krist je jako dobro izražavao cjelovitost za prve kršćane. Danas se zapravo vrlo često dogodi da Krist ne izražava cjelovitost psihe na toliko sveobuhvatan način. Za ateiste recimo Krist ne izražava cjelovitost jer u sebi ne sadrži ideju materije i materijalizma tj. ne postoje „materijalni“ dokazi za postojanje boga. S druge strane kako je moguće da bog ljubavi dozvoli toliko zla u svijetu, da dozvoli patnju djece i sl. U takvim slučajevima, u nesvjesnom se stvara pomalo drugačiji simbol koji izražava cjelovitost osobe koju muče takva pitanja., ali više o tome u jednom od slijedećih tekstova.

Mojsije

Mojsije je bio spona između Izraela i Boga i kao takav dovodi do njihovog oslobođenja iz egipatskog ropstva. Analitička psihologija nam omogućuje da tu priču vidimo kao simbolički opis nečega što nazivamo proces individuacije i kao takvu omogućuje nam da pronađemo paralele tog procesa kod određene osobe kroz slične motive u njegovim snovima.

(Knjiga izlaska 1, 8-14) Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa. (9) I reče on svome puku: “Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moćniji od nas. (10) Hajde, postupimo mudro s njima: spriječimo im porast, da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje.” (11) I postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses. (12) Ali što su ih više tlačili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipćani strahovali od Izraelaca. (13) I Egipćani se okrutno obore na Izraelce. (14) Ogorčavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu.

Kralj je simbol principa koji ujedinjuje određeni narod, psihološki gledano, kralj predstavlja vodeći princip svijesti. Motiv koji se često pojavljuje u bajkama je stari kralj i zbog njegove starosti ili bolesti započinje cijela priča. Priča često završi tako da heroj postane kralj. Psihološki gledano, takve bajke prikazuju proces promjene svjesnog stava iz stava koji stvara simptom u stav koji je u skladu sa unutarnjom predispozicijom osobe. Star i bolestan kralj, često želi ostati kralj unatoč svojoj nesposobnosti da to bude. Takvo stanje, psihološki odgovara stanju neuroze, gdje je neadekvatan psihološki stav ili princip svijesti odgovoran za pritisak iz nesvjesnog koji rezultira simptomom. Na primjeru mladića koji ne želi preuzeti odgovornost i zbog toga ima napade panike, taj psihološki stav možemo izraziti rečenicom „Pa ne moram se zapravo previše truditi kada moj otac ima novaca i jedino što trebam učiniti je tražiti.“ Naša priča prikazuje sličnu psihološku situaciju što dovodi do pobune od strane nesvjesnog i opasnosti za stari stav svijesti koji je kontinuirano sabotiran od strane nesvjesnog (kada ne preuzme odgovornost, što je u skladu sa neprikladnim stavom svijesti, tada dobije simptom).

Mojsije u tom kontekstu predstavlja heroja, princip po kojemu naš mladić treba živjeti kako bi ostvario kontakt sa tendencijama Self-a, što kao posljedicu ima prestanak simptoma. Priča rođenja Mojsija zapravo je iznimno bogata motivima koji prate rođenje heroja. Psihološki gledano takve opasnosti su povezane sa problemima koji prate početak individuacije.

1) Rođenje se dešava pod iznimno opasnim okolnostima. U realnosti uvijek postoji velika opasnost kako ćemo proces individuacije prekinuti tako da nastavimo sa starim načinom života. Ako se to i učini, tada je heroj mrtav.

2) Kralj teži da ga ubije. Autoritet u obliku roditelja ili prijatelja ili osobnih svjesnih vrijednosti su protiv početka individuacije i svim snagama ga žele prekinuti. Primjer majke jedne klijentice koja je u svakoj prilici komentirala besmislenost terapije.

3) Novorođene je često napušteno. Početak individuacije sa sobom nosi iskustvo otuđenja od sebe i drugih. Klijentica bi se osjećala usamljeno da cijeli proces nije dijelila sa majkom ali to je upravo ono što je trebala učiniti.

4) Dva para roditelja (kraljevski i obični). Heroj je dijete kraljevskog para (nagon za individuacijom koji dolazi od Self-a) i zemaljskog (prihvaćanje patnje koju individuacija pretpostavlja od strane ega i aktivan pristup ostvarivanju toga cilja).

Biblija nastavlja kada je Mojsije već odrastao (40god). Priča počinje njegovim ubojstvom goniča robova. Iako je bio egipatski plemić, pripadao je robovima Izraela i njegovo pripadanje se manifestira u tom impulzivnom događaju. To je manifestacija nagona za individuacijom i zapravo dolazi od Self-a. Osobe u kojima je nagon za individuacijom posebno jak, u mladosti često imaju problema sa impulzivnošću. Self nije moguće ukrotiti i ako tu energiju na neki način ne kanaliziramo, moguće je da završi kriminalom kojega možemo s određenog stajališta promatrati kao izopačenu individuaciju. Taj aspekt možemo prepoznati i u Mojsiju za kojega se kaže da je bio izobličen sa svim mogućim ružnim karakternim crtama koje je uspio transformirati sa snagom volje i velikom disciplinom (npr. analiza).

Nakon puno godina u egzilu, susreo je Boga u obliku vatrenog grma. Česti simbol susreta sa Self-om je vatra. Povezana je sa alkemijskim simbolom kalcinacije, žudnjom i intenzivnom manifestacijom instinktivne energije koja nije integrirana sa egom. Isus je rekao, tko je blizu mene, blizu je vatre. Vatra koja ne konzumira naglašava njenu trans-personalnu karakteristiku. Npr. žudnju ili požudu osjećam ali ne djelujem.

Pošasti

Kada je Self konsteliran, tada stvari postaju ozbiljne. Ako ego odbija suradnju proces može uzeti vrlo negativan smjer i dovesti do nesreće ili bolesti. Govorili smo o primjerima simptoma koji se manifestiraju kada odbijemo asimilaciju naših nesvjesnih funkcija. U ovom slučaju, moguće je da imamo nesreću automobilom ili pad za vrijeme planinarenja i sl. Slična situacija je opisana u našoj priči, gdje kralj (vodeći princip svijesti) odbija da pusti Izrael (svijest odbija da prihvati tendencije nesvjesnog tj. mladić odbija da prihvati nužnost osamostaljenja). Kada je individuacija pokrenuta a ego ostane krut u otporima prema daljnjem razvoju, tada se na ego obrušavaju različite nepogode.

1) Voda Egipta je pretvorena u krv.
Takva slika predstavlja opasnost od nasilnih afekata. U jednom od zadnjih poglavlja Otkrivenja, more je pretvoreno u krv (Otkrivenje 16:3). U alkemiji, krv je često sinonim za Prima Materiju (objašnjenje) . Prije samog prvog sv. rata, Jung je imao viziju o moru krvi koje se prelijeva preko Europe. Opasna aktivacija nesvjesnog je indicirana, zajedno sa krvarenjem, tj. gubitkom životne energije.

2) Pošast žaba.
U svom negativnom obliku, žabe predstavljaju primitivan, ljigav i hladnokrvan sadržaj koji vrši invaziju na svijest ili ju preuzima u određenim situacijama. Nešto primitivno i životinjsko što se manifestira kao skoro ljudsko (žaba ima oblik čovjeka) U Otkrivenju, žabe predstavljaju duhove koji izlaze iz usta zmaja ili iz usta zvijeri tako da takve žabe mogu biti određeni način komuniciranja sa okolinom koji je izrazito uznemirujući za druge.

3/4) Pošast komaraca i muha.
Aktivirano nesvjesno kao stanje iritacije i nemira sa mislima koje grizu i svrbe. (npr. kompleks manje vrijednosti ili autodestruktivne misli).

5) Smrt stoke.
Osnovni instinktivni temelje je izgubljen što u realnosti može dovesti do fizičke bolesti ili ozlijede.

6) Pošast čireva.
Psihološki odgovara nabreklim kompleksima koji traže da ih se iscijedi (npr. razgovor).

7) Tuča.
Led i hladnoća su često povezani sa stanjem „ledenih osjećaja“. To je stanje u kojemu su topli osjećaji i životni impulsi podložni kompleksu moći. Sotona u Danteovom paklu je u ledenoj pećini.

8) Pošast skakavaca.
Invazija insekata psihološki predstavlja stanje kada smo obuzeti beskonačnim brojem psiholoških stanja (kompleksa). Indicira fragmentaciju psihe ne elementarnom nivou i često predstavlja poremećaj koji je duboko ukorijenjen u biologiji tijela. Hormonalni poremećaj, gastritis, , dermatitis, visoki tlak i sl.

9) Pošast tame.
Svijetlo svijesti je potpuno zatomljeno. Snovi o sljepoći.

10) Smrt prvorođenaca.
Jedino što može spasiti prvorođenca je žrtvovanje jaganjca.

a) Žrtva kao plaća.
Arhaičan čovjek je svjestan trans-personalnih faktora koji na njega utječu. Moderan čovjek nije svjestan takvih utjecaja u svom susretu sa nesvjesnim kada se aktiviraju dublji nivoi psihe (anima, animus i self). Kada postajemo svjesni takvih faktora, možemo vidjeti da druga strana treba konstantnu pažnju i kako ju je potrebno kontinuirano uzimati u obzir. Naše blagostanje direktno ovisi o tome. Takva pažnja koju dajemo nesvjesnom je paralelna arhaičnoj ideji žrtve kao plaće ili zahvale bogu.

b) Žrtva kao kajanje i pomirenje.
Kada ego prekorači granice koje su bitne za cjelovitost osobe u pitanju, na sebe preuzima „tendencije“ Self-a što je psihološkim jezikom inflacija. Psihološki takvo stanje predstavlja grijeh i sa sobom povlači posljedice po ego. Dakle, ako prekršimo zakon naše psihe, rezultat je određena „kazna“ u obliku simptoma ili neuroze. U takvim slučajevima potrebno je da učinimo nešto da ponovno uspostavimo ravnotežu, to nešto, sa stajališta ega, izgleda kao žrtva tj. svojevoljno odricanje određene psihološke tendencije.

c) Žrtva kao hrana za Boga. Self traži kontinuiranu pažnju ega kako bi postali svjesni njegovog djelovanja. Moramo ga hraniti „religioznim“ stavom (pažljivo uzimanje u obzir – nesvjesnih faktora).

d) Žrtva kao hrana a čovjeka
Nije samo Self osvježen žrtvom i pažljivim uzimanjem u obzir od strane ega, već se i ego pomlađuje i obnavlja takvom vezom sa Self-om. Kao što smo već rekli, svaka naša radnja, misao i riječ ima (ili nema) potporu u nesvjesnom i treba njegovu suradnju. Ako smo toga svjesni, tada je naš stav više religiozan.

Žrtva životinje predstavlja određeni postupak sa instinktivnim libidom, tj. žudnjom koju osjećamo. Da bi ju mogli žrtvovati ona mora biti u određenom svjesnom odnosu sa egom. U tom smislu, žrtvovanje je dokaz posjedovanja, možemo žrtvovati samo ono što i posjedujemo a ne ono što posjeduje nas. U neku ruku, moramo postići stanje u kojemu možemo da se odreknemo onoga za čime žudimo, sve ostalo je inflacija tj. identifikacija sa nesvjesnim tendencijama. Kako se ego razvija, počinje osjećati instinktivne tendencije i žudnje kao svoju odgovornost. Kada ego ima mogućnost da žrtvuje svoju životinjsku prirodu, u isto vrijeme, pomaže transformaciji Boga u nama samima. Od tuda tolika važnost žrtve u Kršćanstvu i njezine važnosti za transformaciju okrutnog Boga starog zavjeta u Krista, boga ljubavi. Što, psihološki gledano, predstavlja određenu transformaciju i naše osobnosti.

10. zapovjedi

Što znače 10 zapovjedi sa psihološkog stajališta. Zapovijedi su zakoni i kao što postoje zakoni kojima se pokorava naše tijelo (3min bez zraka, 7 dana bez vode, 30 dana bez hrane) tako postoje i psihološki zakoni koje ako ne poštujemo, ulazimo u stanje neuroze.

1) Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Psihološki gledano, monoteizam ima nevjerojatno važno mjesto u razvoju civilizacije. Monoteizam kao da govori kako je Self jedinstven i ne sastoji se od razdvojenih jedinica. Jedinstveni Self je baza za integritet i odgovornost pojedinca. Jer kada se Self sastoji od razdvojenih jedinica i naša psiha se sastoji od razjedinjenih kompleksa. U jednom trenutku sam jedna osoba u drugom se sve mijenja i potpuno sam drugačiji. Odgovornost je karakteristika cjelovite osobnosti. Psihopatologija nam ukazuje na mnoge poremećaje u kojima ne postoji centar osobnosti iz kojega sve djeluje, o fenomenologiji smo govorili kada smo govorili o odnosu svijesti i kompleksa.

2) Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospod, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi.

Idolopoklonstvo psihološki predstavlja obožavanje određene arhetipske tendencije na račun psihološke cjelokupnosti. Ova zapovijed je usko povezana sa psihološkim značenjem prve. Kao i u povijesti razvoj čovječanstva, tako i razvoj pojedinačnog ljudskog biće prolazi fazu idolopoklonstva što se može usporediti sa razvojem psiholoških funkcija. Jednoj funkciji je dana prednost i vrijednost cjelokupne ličnosti je predana toj funkciji. Ova zapovijed zabranjuje idolopoklonstvo tj. davanje prednosti jednom psihičkom aspektu umjesto cjelovitosti ličnosti. Isto se dešava kada smo identificirani određenim kompleksom čija je baza uvijek arhetip.

Izrada slika ili nekih drugih reprezentacija živog arhetipa nas dovodi u opasnost da identificiramo arhetip sa slikom. Budući da je naša svijest jednostrana, tako je i naša interpretacija jednostrana što ograničava djelovanje živog arhetipa. Umjetnici stare Kine nikada nisu radili vaze bez greške već bi uvijek ostavili jednu, namjernu grešku. Ideja iz toga je kako je samo bog savršen i pokušaj da čovjek bude savršen je grijeh. Osobno se ne osjećam dobro kada na televiziji čujem osobe koje govore kako Bog želi ovo ili ono. U takvim izjavama je uvijek sakriven đavao, da se poslužim kršćanskom terminologijom, jer mi ne možemo znati što „Bog“ želi, već samo možemo pokušati živjeti u skladu što mislimo da želi, pomno pazeći na našu sjenku. U tom kontekstu, paralelu možemo pronaći u zabrani prikazivanja Alaha ili proroka Muhameda kroz sliku.

3) Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svoga, jer Gospod ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

Psihološki možemo razumjeti zazivanje božjeg imena kao tvrdnju da smo u skladu sa Self-om, kao pretpostavka da su naše radnje i misli u skladu sa našom cjelovitosti. To je zapravo ne uzimanje u obzir realnosti sjenke i nesvjesnog uopće i predstavlja inflaciju.
Matej (5:33-37) Zakletva 33 “Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. 34 A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. 35 Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! 36 Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom.
Recept kako izbjeći inflaciju. Ako se ne kunemo, ostavljamo mogućnost da smo u krivu tj. uzimamo u obzir kako imamo sjenku.

4) Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji.
Da li znate kako su dani u tjednu dobili ime? Sedam dana u tjednu, sedam planetarnih sfera ili sedam metala imaju istu arhetipsku bazu. Time već polako ulazimo u alkemijsku simboliku o kojoj ćemo više govoriti sljedeći puta.

hemera Heliou (dies Solis) – Nedjelja (Sunday – Sun’s day) – zlato
hemera Selenes (dies Lunae) – Ponedjeljak (Monday – Moon’s day) – srebro
hemera Areos (dies Martis) – Utorak (Thuesday – Tyr’s day) – željezo
hemera Hermou (dies Mercurii) – Srijeda (Wotan’s day) – živa
hemera Dios (dies Iovis) – Četvrtak (Thursday – Thor’s day) – kositar
hemera Aphrodites (dies Veneris) – Petak (Friday – Frigg’s day) – bakar
hemera Kronou (dies Saturni) – Subota (Saturday – Saturn’s day) – olovo

Kako dani predstaljaju bogove a oni pak karakterne crte ličnosti i kao takve predstavljaju nešto što možemo razvijati i koristiti u svakidašnjem radu i životu. Možemo reći da te karakterne crte predstavljaju određenu tipologiju i povezane su sa svijesti. Dan kada ništa ne radimo zapravo je dan kada sva energija koja se manifestirala u identifikaciji sa određenom arhetipskom tendencijom prestane koristiti i usmjeri se u nesvjesno. Dan odmora je dan introspekcije i žrtvovanja težnje da budemo identificirani sa određenom arhetipskom tendencijom. 4. zapovijed nam govori o važnosti pauze u nastojanju da zadovoljimo naše želje i težnje.

5) Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.
Ova zapovijed nas upozorava na važnost arhetipskih slika majke i oca. Povezuje nas sa našim korijenima i upozorava nas da smo manifestacija svega onoga što se dešavalo prije našeg rođenja. Kakvi god da jesu, moramo se prilagoditi na njih i prepoznati ih u svojoj psihologiji. Kada uspijemo asimilirati naše komplekse oca i majke, tada i tek tada je moguće krenuti svojim putem i razviti svoju osobnost u skladu sa našom prirodom. Začudo i naši odnosi sa roditeljima tada postaju kvalitetniji.

6) Ne ubij!
Ubojstvo u snovima je često povezano sa represijom a šesta zapovjed je povezana sa priznavanjem prava određenom psihičkom sadržaju da bude prisutan u svijesti. Iako je represija ponekad potrebna na početnim stupnjevima psihološkog razvoja, kasnije postaje jedan od glavnih prijestupa.

7) Ne učini preljuba!
Ovu zapovjed možemo promatrati na subjektivnoj i objektivnoj razini.

Objektivna razina pretpostavlja žrtvu seksualnog instinkta. Žrtvovanjem sva energija koja je bila ukopana u instinkt postaje vlasništvo ega i moguće ju je koristiti za kulturne ciljeve. Subjektivna razina predstavlja miješanje nečega vrijednog sa nečistim (adulterare od ad+alter, dodati nešto drugo). Conjunctio je važan simbol jer predstavlja plodni odnos svijesti i nesvjesnog. Preljub u tom smislu je identifikacija sa kompleksom a samim time i regresija.

8) Ne ukradi!
Povezana je sa idejom vlasništva, tj. što pripada jednom a što drugom. Psihološki, što pripada egu a što nesvjesnom ili Self-u. Krađa, u tom kontekstu, predstavlja preuzimanje na sebe nečega što zapravo nije naše već pripada Self-u. To se može manifestirati kroz inflaciju. Ali s druge strane, ideja krađe je povezana i sa mitom o Prometeju. Razvoj ega u tom kontekstu je isto tako krađa, potreban grijeh. Vidite, ponekad je potrebno da se držimo zapovjedi a ponekad je to baš ono što nesmijemo.

9) Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
Susjed predstavlja sjenku. Lažno svjedočenje predstavlja ne prihvaćanje njezinog postojanja kroz projekciju. Onaj koji krši ovu zapovijed kaže „Ja sam dobro a susjed je zlo“.

10) Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!

Ne samo da zabranjuje da uzmemo što nije naše već i zabranjuje da to želimo. Ova zapovjed radikalno mijenja funkcioniranje čovjeka i njegove žudnje. Efekt takve psihologije je da se priroda čovjeka podjeli na dva pola, prirodnog čovjeka koji samo teži onome što želi te je pod utjecajem afekta i na duhovne tendencije. Taj razvoj promatramo kroz razvoj kršćanstva gdje je prirodan čovjek potisnut od strane svijesti ali u isto vrijeme postaje rob svojih žudnji i težnji. Ova zapovijed s druge strane stvara protutežu prirodnom čovjeku. Čovjek je dobio zadatak da kroz razvoj svijesti transformira prirodnu energiju u sebi. Bog si dozvoljava ljubomoru, žudnju, nasilje i ubijanje ali za ljude to su grijesi. Deset zapovjedi su zbog toga postali instrument transformacije boga koji je utjelovljen u čovjeku gdje je cijeli proces kulminirao u žrtvovanju Krista tj. transformaciji boga koji je vrlo instinktivan u boga ljubavi koji je spreman na žrtvu za veće dobro. I zapravo žrtva je postala centralni simbol, kako naše civilizacije, tako i psihoterapijskog ozdravljenja.

Etnologija

Inicijacija

Zašto je etnologija važna za analitičku psihologiju i psihoterapiju? Etnologija je znanost koja koristi komparativne metode za proučavanje porijekla, razvoja, načina života i organizacije društva ljudi kroz povijest.

Kada pokušavamo razumjeti svoje suvremenike, psihološki gledano, uhvaćeni smo u istim predrasudama kao i oni koje pokušavamo razumjeti. U slučaju arhaičnog čovjeka, imamo određenu perspektivu i udaljeniji smo od njegovog vremena. Naš mentalni sklop, budući da je daleko više diferenciran, je superiorniji od njegovog i s tog stajališta je moguće, djelomično, razumjeti njegov svijet i smisao koji je taj svijet imao za njega.
Arhaični čovjek nije više ili manje logičan od nas, samo su njegove pretpostavke drugačije i to je ono u čemu se razlikujemo. U neku ruku, ako razumijemo život arhaičnog čovjeka i ako razumijemo pretpostavke prema kojima on živi, tada možemo prepoznati određene obrasce u njegovom životu i njihove paralele u našim životima. Ono što prepoznajemo su arhetipovi i proučavajući što je inicijacija u primitivnim društvima pokušati ćemo pronaći paralele u psihičkom životu modernog čovjeka.

U knjizi “Obredi i simboli inicijacije”, Mircea Eliade kaže: “Inicijacija u najopćenitijem smislu izražava grupu obreda i oralnih učenja čiji je smisao da dovede do odlučujućih promjena u religioznom i društvenom položaju osobe koja treba biti inicirana.” Isto tako “…inicijacija je ekvivalentna osnovnoj promjeni u egzistencijalnom stanju; onaj koji prolazi inicijaciju, izranja iz obreda obdaren s potpuno drugačijim bićem od onoga s kakvim je započeo inicijaciju…”. U psihološkoj terminologiji, možemo reći da inicijacija dovodi do ogromne promjene u psihološkom stavu onoga tko kroz nju prolazi.

Porijeklo obreda i rituala

Uvijek promjenjiva okolina zahtijeva kontinuiranu promjenu psihološkog stava. S druge strane svijest ima tendenciju da postane jednostrana i s time prestaje njena mogućnost prilagodbe. Prilagodba na situacije na koje nismo bili prije prilagođeni se dešava stalno. Možda najjednostavniji primjer je razvoj djeteta.

Osnova obreda i rituala je invazija arhetipskog svijeta u kolektivnu svijest plemena, društva ili osobe. Najčešće, kada postoji potreba za promjenom kolektivne svijesti društva ili plemena, intuitivni pojedinci mogu percipirati određene promjene u nesvjesnom koje teže promjeni tog stava i percipirati ih kroz snove ili vizije (proroci starog zavjeta). Psihološki gledano, te vizije imaju kompenzacijski karakter prema svijesti. U tom kontekstu možemo gledati i nastanak obreda inicijacije. Važnost obreda inicijacije za zdravlje pojedinca i društva, možemo razumjeti ako razmotrimo strukturu obreda inicijacije.

1) Smrt
Većina obreda i rituala inicijacije pretpostavlja ritualnu smrt osobe u inicijaciji. Psihološki gledano, stanje ili psihološki stav osobe se ne može promijeniti dok stari stav ne prođe kroz simboličku smrt, tako da se novi može roditi. Jednaka tendencija je prisutna i kod želje za suicidom, samo što se ona često ne razumije simbolički već banalno. U obredima inicijacije smrt je simbolizirana privremenim povratkom u stanje prije stvaranja svijeta tj. kaos. U psihološkim jezikom kaos predstavlja nesvjesno i njegove afekte, emocije i sl.

2) Ponovno rođenje
Nakon “smrti” osobe, stvaranje nove osobnosti je moguće. Simboli koji označavaju rekonstrukciju osobnosti su sadržani u mitovima stvaranja. Kao što je svijet stvoren u mitovima, tako je i osobnost stvorena u inicijaciji. Važan aspekt inicijacije je i edukacija onoga tko se inicira u tajna znanja plemena. Ovdje možemo napraviti usporedbu s psihoterapijom čiji je važan aspekt i edukacija.

Tri vrste inicijacija

Obredi puberteta

Takozvani obredi puberteta imaju svrhu da pomognu prijelaz osobe iz djetinjstva u odraslu dob. Najčešće su obavezni za sve članove određenog društva. U katoličkim zemljama obrede inicijacije možemo prepoznati u sakramentima. Sveta potvrda je primjer obreda puberteta, gdje danas, biskup lagano pogladi krizmanika po licu. Pretpostavljam kako je u prošlosti to bio udarac što je aluzija na simboličku smrt..

Npr. u plemenu Kurnai – kaže Eliade – majke sjede iza mladića; muškarci dolaze između njih i razdvajaju ih… Koji je smisao takvog rituala? Kada promišljamo o takvim ritualima, ponekad pomaže da se pitamo što bi značilo kada bi sanjali takav san. Takav san bi izražavao činjenicu da se osoba odvaja od majke i svega što majka predstavlja (ovisnost, djetinjstvo, neodgovornost …). Dakle, mladić se odvaja od majke silom odraslih muškaraca (snaga, samostalnost i sl.). Takav obred simbolički predstavlja proces odrastanja. Paralelni obredi postoje i za mlade djevojke kojima se podržava njihov proces odrastanja.

U isto vrijeme kada prolazi kroz te kušnje, osoba koja je u inicijaciji uči religiozne istine plemena čija je svrha uspostavljanje kontakta s arhetipskom pozadinom života koja je neizmjerno važna za osjećaj smisla i svrhovitosti života. Psihološki gledano, obredi inicijacije imaju svrhu da učine osobu koja im pristupa svjesnijom i bolje prilagođenom da se nosi s životnim teškoćama.

Psihoterapija i analitička psihologija pronalaze veliku važnost u slikama koje se javljaju u obredima inicijacije. Pomoću njih psihoterapeut može objasniti određene slike koje se javljaju u snovima i upućuju na određene razvojne probleme i tendencije kod osoba koje se nalaze u psihoterapiji.

Inicijacije u tajna društva

Postoji određena sličnost između obreda puberteta i obreda inicijacije u tajna društva. U Oceaniji se i inicijacije dječaka i inicijacije koje su potrebne za članstvo u tajnim društvima sastoje od simbolične smrti koju prati ponovno rođenje.

Razlika između obreda puberteta i inicijacije u tajna društva je i u znanju koje onaj koji je u inicijaciji stječe. Znanje stečeno u obredima puberteta je opće znanje odraslih ljudi u plemenu, znanje koje se stekne u inicijaciji u tajna društva je tajno i strogo čuvano od ljudi koji nisu dio društva.

U psihoterapijskoj praksi, znanja i teme o kojima se u psihoterapiji razgovara se ne smije dijeliti s drugima. Utjecaj okoline na promjene koje se dešavaju za vrijeme psihoterapije ponekad može biti negativan, pogotovo ako je okolina dio problema. S druge strane, tajna koja je podijeljena s grupom osoba često daje osjećaj pripadnosti i sigurnosti (npr. grupni rad na snovima).

Za muška tajna društva možemo reći da su u neku ruku nastavak obreda puberteta. Inicijacija u muška tajna društva bi bio obred koji, psihološki gledano, za cilj ima emancipaciju svijesti u odnosu na nesvjesno tj. negativna raspoloženja, afekte i slična emocionalna stanja koja imaju negativan utjecaj na sposobnost muškarca da se nosi sa životnim izazovima. Ženska tajna društva su više orijentirana na zaštitu ženstvenosti koja je jednostranim razvojem svijesti u nepovoljnom položaju.

Mistična inicijacija šamana i vračeva

Mistična inicijacija predstavljaju iskušenja koje osoba treba proživjeti da bi postala vrač ili šaman. Karakterizira ih činjenica da su takve inicijacije osobne i često karakteristične za samu osobu koja ih prolazi. Tu možemo povući paralelu s psihoterapijom gdje je svaki problem više ili manje individualan i ne postoji isti recept za sve.

Budući šaman, za vrijeme inicijacije, uči o dva moguća pristupa rješavanju problema. Prvi je kroz snove i vizije, a drugi je povezan s tradicionalnim tehnikama koje uči od drugog vrača ili šamana. Osobe koje su pozvane da budu šamani, prije nego postanu šamani, privlače pažnju čudnim ponašanjem, traže osamu ili su odsutni duhom. Imaju napade bijesa i lagano izgube svijest. Skrivaju se u šumi ili samoranjavanju noževima, imaju vizije ili nesvakidašnje nezgode (udar groma i sl.). Svi ti događaji, psihološki gledano, ukazuju na to da šaman doživljava erupciju nesvjesnog sadržaja u svijest. Šamanski poziv, dakle, pretpostavlja duboku krizu i dok se ta kriza ne riješi na neki način, osoba ne može postati šaman. Slična situacija se događa sa osobama sa neurozom ili psihoterapeuta (Hiron).

Inicijacija šamana u psihološkom smislu predstavlja proces samo-izlječenja nakon kojega šaman ima mogućnost da liječi druge. U psihoterapijskoj praksi, poboljšanje psihološkog zdravlja osobe u psihoterapiji, osim na nju, djeluje pozitivno i na ljude koji se nalaze u okružju te osobe. U tom pogledu, psihološki proces izlječenja osobe u psihoterapiji je sličan procesu inicijacije šamana. Nadalje svaki psihoanalitičar mora proći i iskustvo osobne psihoanalize bez toga ostajemo ranjivi i zapravo ne možemo pomoći ljudima sa problemima koje i sami imamo. Primjer Ghandija i dječaka koji voli kolače.

Proučavajući inicijacije u primitivnim društvima i etnologiju uopće, možemo dobiti ideju koliko su općeniti i sveprisutni procesi psihološkog izlječenja i razvoja. Kao što smo rekli, čovjek se nije psihološki puno promijenio u odnosu na arhaičnog čovjeka, što daje naglasak na važnost inicijacije u modernom životu. Roditelj, učitelj, voditelj na poslu, pa i psihoterapeut, u tom kontekstu, imaju veliku važnost za psihološki razvoj osoba s kojima žive i rade.

U knjizi “Obredi i simboli inicijacije”, Mircea Eliade kaže: “…često se kaže da je karakteristika modernog svijeta nestanak smislenih obreda inicijacije”. Moderan čovjek je, u tom kontekstu, često osuđen na samo-edukaciju i teškoće koje s njom proizlaze. Inicijacija je proces u kojemu nerazvijeni dio osobnosti prestaje postojati, a rađa se novi dio osobnosti koji je bolje prilagođen potrebama života. Inicijacija je neophodna za razvoj. Nema razvoja bez inicijacije. Kada krene u školu, dijete bez obaveza se transformira u dijete s odgovornostima. Kada završi školovanje i počne raditi, ovisno biće postaje neovisna osoba. Promjena radnog mjesta također podrazumijeva određenu inicijaciju i sl.

Zapravo za svaku veliku životnu promjenu potrebna je određena inicijacija. Ako za nju, kao i arhaični čovjek, imamo vodiča (bio on roditelj, učitelj ili psihoterapeut), ta promjena može proći puno bezbolnije i s manje problema. Psihološki gledano, inicijacija je proces koji omogućuje promjenu psihološkog stava i sama psihoterapija je u neku ruku inicijacija koja dovodi do njegove promjene.

Za kraj, možemo zaključiti da inicijacija može bit uspješna i neuspješna. Eliade u svojoj knjizi priča o mitu Mandja i Banda plemena. Mit kaže da je Ngakola živio na zemlji prije mnogo godina i ponudio je ljudima da ih proguta i povrati preporođene. Prihvatili su, ali je povratio samo polovicu ljudi. Dakle, neki prežive inicijaciju, a neki ne. Psihološki gledano, ako inicijacija nije uspjela, ostajemo u nesvjesnom stanju neuroze, a ako je uspješna, nastavljamo život malo više individuirani nego prije.

Bibliografija

C. G. Jung – Psychology and religion
C. G. Jung – Aion
C. G. Jung: Civilization in Transition, Princeton Univercity Press, 1964.
C. G. Jung: The Structure and Dynamics of the Psyche, Princeton University Press, 1969.
C. G. Jung: The Archetypes of the Collective Unconscious, Princeton University Press, 1969.
C. G. Jung: The Development of Personality, Princeton University Press, 1954.
Mircea Eliade: Rites and Symbols of Initiation, Spring Publications, 2005.
M. L. von Franz: The Interpretation of Fairy Tales, Shambala Publications, 1970.
Edward Erdinger – Ego and the Self: The Old Testament Prophets.
Edward Erdinger – The Bible and the Psyche.

Ostali tekstovi edukacije “Analitička psihologija – teorija i praksa”