Tekst “Aktivna imaginacija ” deveti od deset tekstova obavezne literature za sudionike edukacije “Analitička psihologija – teorija i praksa”.

Tekstove mogu pročitati i oni koji ne planiraju započeti edukaciju i u njima saznati što je analitička psihologija, koja su područja njenog istraživanja i kako se primjenjuje u psihoterapiji.

Aktivna imaginacija

Uvod

Puno toga o sebi i o vanjskom svijetu u kojemu živimo znamo ali kao što smo pokazali u ovih nekoliko seminara, postoji još više toga što o sebi ne znamo. Kada postanemo svjesni da u nama postoji nešto nepoznato tada upoznavanje toga nepoznatoga postaje nešto izuzetno važno. Razlog za to je što to nepoznato utječe na naš život, pozitivno i negativno. Utječe na naše odluke, vrijednosti, odnose, na naše emocionalno stanje i reagira na naše stavove ali je i izvor naše kreativnosti, nagona i razvojnih tendencija.

Dok je Jung radio na upoznavanju toga nepoznatoga u sebi, otkrio je tehniku aktivne imaginacije. Zapravo tu „tehniku“ je čovjek koristio od kada zna za sebe, između ostaloga kao način da sazna nešto o svojim bogovima tj. o nečemu što mu je nepoznato. Snovi su jedan od načina da to nepoznato upoznamo, ali s druge strane, snove je teško razumjeti, posebno naše snove. Kada uvidimo koliko je to doista teško, tek onda možemo dobiti ideju kako je zapravo tehnika interpretacije snova nešto što nije lagano primjenjivo.

Jung opisuje svoj susret sa nesvjesnim kao nešto opasno i postavlja se pitanje zašto je susret sa nesvjesnim nešto opasno. Zamislite da ostavite ovaj svoj sadašnji život i otputujete u Afriku i nastavite svoj život u nekoj savani ili džungli. Otprilike slično iskustvo je zaputiti se u potpuno nesvjesni unutrašnji svijet. Kako je Jung krenuo istraživati taj unutarnji svijet kroz vizije i fantazije, otkrio je koliko su one zapravo slične fantazijama ljudi sa teškim psihičkim poremećajima s kojima je radio tijekom svoje karijere kao psihijatar i zapravo je bio u velikom strahu da i njega ne čeka slična sudbina. Jedna od vizija koju je često percipirao je more krvi koja prekriva Europu. To je bilo 1913. godine.

Kada je rat izbio, mogao je razumjeti svoju viziju i sa stajališta društva u kojemu je živio tj. sa objektivnog stajališta, a time se i smanjio strah od potencijalne psihoze za koju je mislio da mu prijeti. Kroz iskustvo svojih fantazija, vizija, vizija i fantazija svojih klijenta i proučavanje mitologije, otkrio je kako postoji nešto što se djelomično razlikuje od osobnog nesvjesnog i što stoji iza njega kao nešto što dijelimo sa cijelim ljudskim rodom, tj. kolektivno nesvjesno. Osim toga, shvatio je kako je unutarnji svijet jednako tako postojan i realan kao i vanjski, možda i više budući da se ne mijenja i ne umire kao i vanjski svijet.

Nadalje, Jung je znao reći kako nesvjesno samo po sebi nije opasno i kako zapravo postoji samo jedna velika opasnost; panika. Povezana je sa strahom koji osjećamo kada naiđemo na nešto što je vrlo neočekivano ili sa mogućnošću  da izgubimo tlo pod nogama što nas može toliko uznemiriti da nije niti čudno što ljudi izbjegavaju susret sa nepoznatim. Protiv takve panike, jedina obrana je stvarni život i životne obaveze koje u takvim trenucima moramo uzeti kao nešto najvažnije, što djeluje kao sidro koje nas drži u kontaktu sa realnošću. Jung je u vrijeme kada se susretao sa nesvjesnim bio oženjen, imao je djecu i uspješnu privatnu praksu tj. životne obaveze koje su bile protuteža promjenjivom svijetu nesvjesnog u kojega je uronio. Strah zbog kojega se bojimo započeti takvo putovanje je strah da nas nesvjesno odnese što samo po sebi nije ništa opasnije od opasnosti vanjskog svijeta.

Ako se ispravno koristi, aktivna imaginacija nam može neizmjerno pomoć da održimo ravnotežu kada istražujemo to nepoznato u nama. Ali ako ju krivo razumijemo ili zamijenimo za nešto ugodno, umjesto za težak i iscrpljujući znanstveni rad, može osloboditi nesvjesno u obliku koje nas može preplaviti i dovesti do aktivacije teške neuroze ili čak psihoze. Aktivna imaginacija je težak rad, možda i najteži koji možemo raditi. Započinjemo ju kako bi otvorili pregovore sa svime onime što je nepoznato u našoj psihi. Bez obzira da li smo toga svjesni, ali sve ovisi o tim pregovorima jer nešto u nama će uvijek biti na drugoj strani od nas samih.

Aktivan imaginacija i nesvjesno

Lice koje nam nesvjesno prikazuje nije kruto. Ono reflektira lice koje mi pokažemo njemu. Neprijateljstvo aktivira prijeteće lice a prijateljstvo omekšava njegove crte.

U tom kontekstu, jako je dobro ako osjećamo kako nismo svjesni velikog dijela naše psihologije (osobne i one koju dijelimo sa svim pripadnicima vrste). Kada iz osobnog iskustva postanemo toga svjesni, zapravo nema potrebe da budemo neprijateljski nastrojeni prema nesvjesnom. Ako nam sudbina odredi životne suputnike koje sami ne bi odabrali, život će biti puno bolji ako ih susretnemo sa prijateljskim licem umjesto neprijateljskim.

Barbara Hannah priča o putovanju brodom kojemu se njena poznanica jako radovala. Kada je krenula, otkrila je kako kabinu dijeli sa osobom koju nije voljela i s kojom se nije slagala. Umjesto da joj putovanje ne bude ugodno, odlučila je da će toj želi pokazati toplo i prijateljsko lice i putovanje je bilo puno ugodnije nego je u prvi tren očekivala. Zapravo su se tijekom putovanja zbližile i razvile odnos koji do tada nisu imale.

Prva figura koju često susretnemo kada nađemo oči u oči sa nesvjesnim je osobna sjenka. Budući da često sadrži upravo one karakteristike koje nam se ne sviđaju, često jako podsjeća na ženu iz primjera. Ako smo negativni prema njoj, ona će postajati nepodnošljiva, ali ako joj pokažemo prijateljsko lice nesvjesno će pokazati svoju prijateljsku stranu. B. Hannah priča kako joj je Jung rekao koliko je veliki dobitak da, kao izrazito poštena žena, bude svjesna da je jednako tako spremna da bude i nepoštena. Zbog čega se čovjek osjeća loše ali u isto vrijeme prihvaćanje te činjenice predstavlja veliki korak ka cjelovitosti. Svaki problem koji imamo sa nesvjesnim je zapravo rezultat preuskog svjetonazora koji nam onemogućava da mu se približimo. Najbolji način da takve probleme riješimo je zapravo aktivna imaginacija.

Bez upoznavanja svoje sjenke rad u aktivnoj imaginaciji je gotovo nemoguć. Ako uživamo u iluzijama o nama samima, tada nemamo mogućnosti da uistinu vidimo i slike iz nesvjesnog i da čujemo njihov glas.

Već sam spomenuo primjer Rabina koji je na učenikovo pitanje o tome zašto se bog prije obraćao ljudima direktno a danas to više ne čini. Odgovor Rabina je bio kako se danas čovjek ne može pognuti dovoljno nisko kako bi ga čuo. Tako i mi, možemo čuti što nam nesvjesno govori samo ako ga dovoljno pažljivo ne osluškujemo. To podrazumijeva izniman napor, budući da je vrlo lako preuzeti glas nesvjesnog kao naš osbni stav ili želju.

Aktivna imaginacija u svom izvornom obliku nije nešto što treba raditi prije nego se upoznamo sa određenim aspektima nesvjesne psihologije nas samih. Iako postoje situacija kada je aktivna imaginacija indivirana i na početku. Kada god čovjek pokušava doći na čistac sa takvim nesvjesnim tendencijama, na jedan ili drugi način, otkriva nešto kao aktivna imaginacija. Religije su pune takvih primjera gdje bog savjetuje ili govori kako bi trebali živjeti svoj život

Primjer o kojemu ću danas govoriti se dogodio prije 4200. godina u Egiptu. U Egiptu je tada bilo vrijeme velike nestabilnosti a osoba čija aktivna imaginacija je prikazana se nalazio na rubu samoubojstva kada se ona dogodila. Osoba u pitanju se nalazila razdvojena od boga i otkrio je nešto novo što još nije bilo poznato u Egiptu tj. kako je njegova Ba-duša nešto što se ne manifestira samo poslije smrti već ima utjecaj i za njegovog života. Iz Knjige mrtvih možemo zaključiti kako je osobnost nešto što su Egipćani projicirali u život poslije smrti, što je kao rezultat imalo pridavanje velike važnosti ritualima i obredima povezanim uz smrt.

Taj tekst je vjerojatno napisan kada se Egipat nalazio u sličnoj situaciji kao i mi danas. Bilo je to vrijeme raspada starog kraljevstva i prve revolucije u povijesti. Svećenici su napadani i često ubijeni, hramovi su bili srušeni, siromašni su pljačkali bogate, svaki princ je spletkario kako bi bio faraon i suicid je bio svakodnevnica.

U aktivnoj imaginaciji, osoba u pitanju je šokirana da mu se obraća njegova Ba duša i napada ga jer zbog njegovog plana da učini suicid. Tijekom aktivne imaginacije ona mu govori o važnosti preuzimanja odgovornosti za život na zemlji i prije smrti, što je u bilo u velikoj suprotnosti sa prevladavajućim stavom svijesti toga vremena budući da pravi počinje nakon smrti.

„Da li jesi čovjek? Da li si uopće živ?“

Možete li zamisliti šok u kojemu se taj čovjek nalazio kada mu se obratila njegova Ba-duša?

Koliko nas upita boga kako dalje kada se nađemo u velikim teškoćama? Još manje nas bez predrasuda posluša što nam on ima za reći. U vrijeme koje opisuje stari zavjet, ljudi su još uvijek imali mogućnost da zapitaju boga kako dalje i da dobiju odgovor. Izgleda da smo danas zaboravili kako se to radi. Psihološki gledano, aktivna imaginacija nam omogućuje nešto slično. Omogućuje nam da uspostavimo kontakt sa psihološkim aspektima koje smo projicirali u bogove i ostala mitska i religijska bića.

U svojem susretu sa nesvjesnim, Jung je pokušavao pronaći način kako da razumije sebe, svoje snove i svoje pacijente. Bilo mu je potrebno nekoliko godina da doista shvati kako je potrebno pristupiti fantazijama i imaginaciji koje je radio. Tek kada je uspio učiniti najvažniji korak a to je da pokuša pronaći smisao i svrhu tih fantazija u svom svakidašnjem životu, osjetio je određeno olakšanje.

Slike nesvjesnog ostavljaju čovjeku veliku odgovornost. Ako ih ne uspijemo razumjeti ili ako nismo spremni preuzeti etičku odgovornost za njih, ostavljaju nas bez naše cjelovitosti i u stanju bolne podijeljenosti.

Opasnosti i uloga analitičara

Istraživanje nesvjesnog kao aktivna imaginacije nije nešto što trebamo započeti samo tako. Taj nagon mora dolaziti od dubokog osjećaja poziva i zapravo ne bi trebali s time započeti ako taj poziv i ne osjećamo. Aktivna imaginacija nas može odvesti jako duboko i može na nas utjecati i promijeniti naš život u temelju. Ali, aktivna imaginacija nije nešto što bi trebali pokušati sami, bez potpore nekoga tko će razumjeti ili barem pokušati razumjeti put na koji smo se zaputili. Bez povratne informacije što se događa sa nama za vrijeme dok ju pokušavamo raditi, možemo se doista izgubiti u svijetu nesvjesnog što direktno utječe i na naš svakodnevni život i odnose.

To se može manifestirati tako da na odjednom na obuzme određena ideja ili nagon koji pratimo jer smatramo da je to baš ono što želimo. Npr. partner nas uvrijedi i radimo imaginaciju koju razumijemo na način da moramo uvesti promjenu u odnos ili ga prekinuti. Sigurni smo kako je to upravo ono što nam imaginacija govori. Ali, kroz razgovor sa osobom koja nas prati na našem putu, otkrijemo kako je to pretjerana reakcija. To nam postaje jasno tek nakon razgovora s njom, ne i prije.

Nadalje, u aktivnoj imaginaciji  nikad ne smijemo razgovarati sa živim osobama. Ako imamo želju da to učinimo, trebamo stati i ozbiljno se upitati za razloge zašto to želimo. Vrlo je lako moguće da motivacija dolazi zbog regresije na primitivan način razmišljanja tj. sa nadom u magično djelovanje na osobu u pitanju. Glavno pitanje je zašto radimo aktivnu imaginaciju? Da li ju radimo da bi otkrili svoju cjelovitost ili zbog određene egoističke želje. Ako ju radimo zbog egoističke želje (makar bila ona i nesvjesna), nakon početnog uspjeha takav pristup uvijek vodi prema katastrofi.

Na poslu otkrijemo kako nas određeni aspekt naše osobnosti sputava u daljnjem napretku, npr. kompleks manje vrijednosti. Zbog toga odlučimo da radimo aktivnu imaginaciju kako bi radili na tom kompleksu. Prije početka, trebamo se upitati da li nam je cilj individuacija ili napredak na poslu. Ukoliko je to individuacija, tada smo spremni i na mogućnost da nikada ne napredujemo na poslu. Napredak postaje sporedna stvar u odnosu na individuaciju.  Ponekad je napredak nuspojava individuacija, a ponekad zbog nje moramo promijeniti posao. Ukoliko ju radimo zbog napretka na poslu, tada krajnji rezultat dovodi do još veće podijeljenosti tj. postanemo žrtva naše kompleksa moći sa posljedicama na naš osobni život, iako na početku možda osjećamo kao da smo na dobitku, krajnji rezultat je uvijek negativan.

Ako je naš osobni razvoj i postajanje osobom kakva smo stvoreni da budemo glavni cilj našeg rada, tada nam ništa ne može više pomoći od aktivne imaginacije. Ona može dovesti do nevjerojatne neovisnosti od tuđe pomoći (bilo ona od strane analitičara ili nekog drugog autoriteta). Ali, za to je potreban doista ogroman rad i trud. Zapravo u praksi, ako netko poželi raditi aktivnu imaginaciju, to je jedan od pokazatelja da on doista i želi postati neovisan.

Aktivna imaginacija je nešto što radimo paralelno sa našim svakidašnjim životom i nema smisla srljati u njoj, prije nego se dogodila paralelna promjena i u našim svakidašnjim životima.

Muškarac se nalazio pod velikim utjecajem svojih žudnji (prehrana, seks, i sl.) koje su utjecale na njegov svakodnevni život i životne obaveze. U aktivnoj imaginaciji je vidio dva reda golih i zavodljivih djevojaka između kojih je trebao proći i ne podlegnuti žudnji koju je osjećao (djevojke predstavljaju gore spomenute tendencije). Bilo mu je potrebno puno vremena da izađe na kraj sa spomenutim tendencijama i uklopi ih u svoj život na način da one ne preuzimaju kontrolu ali tek kada je to uspio, uspio je i u aktivnoj imaginaciji proći između tih djevojaka. Poanta je da je to učinio sam, bez tuđe pomoći.

Za razliku od drugih tehnika imaginacije, u analitičkoj psihologiji, utjecaj analitičara na aktivnu imaginaciju klijenta mora biti minimalan. Ono što je Jung radio je da je samo ukazao na dijelove gdje se aktivna imaginacija radila nepravilno. Nakon toga, Jung bi upitao za snove i na njima je radio izrazito pažljivo i detaljno. Što je često jako teško za klijenta jer se mora sam nositi sa problemima nastalim u aktivnoj imaginaciji.

Ženska osoba je radila aktivnu imaginaciju sa negativnim animusom. Negativni animus predstavlja sva ona uvjerenja koja djeluju negativno na njen život i na neki način ju zlostavljaju (npr. kompleks manje vrijednosti), dok pozitivni animus predstavlja onu muškost koja joj omogućuje da se emancipira i uspije u životu.

Budući da osjeća povezanost sa negativnim animusom, u imaginaciji ga je pozvala da živi sa njom. Nije mi se činilo kako bi to učinila i u realnosti te sam o tome s njom razgovarao. Nakon razgovora, klijentica je prekinula vezu sa negativnim animusom u imaginaciji. Ali, paralelno sa tim postupkom, i u realnosti je morala postaviti određeno odstojanje između nje i njezinog kompleksa manje vrijednosti. Aktivna imaginacija i njena korekcija joj je pomogla da prepozna dinamiku iz imaginacije, u realnosti. A promjena koju je uvela joj je omogućila da promjenu uvede i u realan život, tj. prestala je uzimati u obzir negativne misli i glasove koji su je opstruirali u njenoj emancipaciji.

Efekti aktivne imaginacije

Aktivna imaginacija je izrazito moćna ali i opasna. Stvara puno sinkronističkih događaja koji se lagano krivo razumiju i možemo dobiti osjećaj da smo mi odgovorni za njih te ih počnemo zlorabiti. Uzbuđenje zbog sinkronističkih događaja zamuti nam sud i dovesti do ideje kako smo mi odgovorni za njih tj. do inflacije. Ispravan pristup možemo prepoznati u priči o kineskom mudracu koju je ispričao Richard Wilhelm i koju je Jung bezbroj puta ponovio na svojim seminarima i predavanjima.

Richard WIlhelm je bio poznati sinolog i proveo je više od 25. Godina u Kini. Jedna od priča koju je doživio je bila u siromašnom selu gdje je zavladala velika suša. Nakon nekog vremena seoski starješine su odlučili pozvati mudraca iz udaljenog sela koji je znao kako se nositi sa takvim situacijama. Kada je mudrac došao, tražio je malu kolibu gdje može biti sam i nakon tri dana dogodila se ogromna oluja sa snijegom i kišom. Wilhelm, zapadnjak, je naravno bio impresioniran mogućnosti da jedna osoba utječe na vrijeme te ga je upitao kako je to postigao. Mudrac je odgovorio kako on nije ništa učinio ali kada je došao u selo, primijetio je kako situacija nije u skladu s Tao-m. I nakon nekog vremena i on je osjećao kako nije u skladu sa Tao-m te je tražio mjesto gdje može biti sam. Kada je ostao sam, pokušao se vratiti u Tao i kada je uspio, naravno da je pala i kiša.

Najvažnija svrha aktivne imaginacije je da nas dovede u Tao-u, kao i kineskog mudraca tako da nam se događaju smislene stvari umjesto besmislenih. Te dvije suprotnosti, možda nabolje možemo vidjeti u razlici između molitve i crne magije.

Kod molitve, možemo reći, cilj je da se volja ega zamjeni sa voljom boga. Mistici i sveci su išli toliko daleko da je ego zamijenjen sa Self-om. Postoji puno priča koje opisuju djelovanje takvih osoba na okolinu kao izlječenja ili djelovanje na vrijeme.

Za Sv. Gertrude kažu  mogla je utjecati na vrijeme. Postoje brojne priče koje govore o tome kako je zaustavila nevrijeme ili spasila urod od smrzavanja i sl. Kada opisuje taj proces, nikada ne govori kako je pokušala utjecati na boga svojim željama već samo kako je skrenula njegovu pažnju na činjenice i kako pokušava ostvariti harmoničan odnos s njim, bez obzira da li će uslišiti njezine molitve ili ne.

„Vještice“ iz narodnih priča djeluju na drugačiji način. One pokušavaju unijeti nered u svoj život ili život ljudi oko njih a samim time i npr. vrijeme postaje negativno. Mi ne znamo da li je moguće utjecati na vrijeme ili druge događaje oko nas. Ali, da li će događaji oko nas biti povoljni ili nepovoljan ovisi o tome da li smo u ravnoteži i harmoniji sa svojim nesvjesnim ili ne. Tako je i u psihoterapiji, često dovoljno da osoba kreira kvalitetniji odnos sa svojim nesvjesnim, sami simptom nakon toga nestane.

I molitva svetaca i vještičji dogovor sa vragom su u bliskoj vezi sa aktivnom imaginacijom. Tj. oboje predstavljaju aktivni pokušaj da ostvarimo odnos sa nevidljivom silom. Djelovanje svetaca je povoljnije zbog toga jer oni pokušavaju odustati od svakog zahtijeva ega tj. mistik ili svetac žrtvuje jednostranost ega za cjelovitost, a “vještica” pokušava koristiti sile koje pripadaju cjelovitosti u egoistične svrhe.

Tehnika aktivne imaginacije

Aktivna imaginacija nam daje mogućnost otvorenih pregovora sa nesvjesnim. U tom kontekstu se razlikuje od snova  budući da u snovima nemamo kontrolu nad našim ponašanjem. U praksi, snovi su dovoljni da se uspostavi kontakt između svijesti i nesvjesnog kod velike većine ljudi i aktivna imaginacija je potrebna u samo nekim slučajevima.

Sada ćemo opisati kako se aktivna imaginacija „radi“.

1. Potrebno je isprazniti um od „ego misli“.

U praksi, to znači da moramo biti sami i da ne postoji mogućnost da nas netko smeta. Nakon toga potrebno je da se koncentriramo da čujemo ili vidimo ono što dolazi iz nesvjesnog. Aktivnu imaginaciju možemo koristiti i kada ne razumijemo značenje određenog motiva ili osobe iz snova. Tada umjesto da percipiramo određenu sliku koja sama nastaje, koncentriramo se na motiv iz sna i započnemo razgovor sa njim.

2. Dopustiti da slika iz fantazije bude percipirana.

a) slikanje i igra s pijeskom

Razlika između aktivne imaginacije, slikanja i igre s pijeskom je u tome što kod aktivne imaginacije nesvjesno nije ograničeno bojom ili figuricama već ima potpunu slobodu da se izrazi.

b)Mediji i beletristika

Čitanje knjiga, gledanje filmova ili serija, igranje igrica na kompjuteru ili VR su određena paralela aktivnoj imaginaciji. Ovdje slika dolazi izvana. Ali, paralelno sa događanjima kreiranim od strane umjetnika, i naša imaginacija radi. U kolikoj mjeri se ta dva svijeta poklapaju možemo zaključiti na osnovi emocionalne reakcije gledatelja ili sudionika. Tu se možete zapitati koji vam je najbolji film, velika je vjerojatnost da upravo taj film na određeni način izražava i vašu nesvjesnu psiho-dinamiku.

U prva dva primjera (TV= nedostaje aktivni ego, koji je izrazito važan aspekt aktivne imaginacije, budući da smo mi samo pasivni promatrač. U igricama i VR, ego je prisutan ali je ograničen dizajnom programa i ego nema slobodu kao u realnom svijetu ili aktivnoj imaginaciji.

Kao što smo rekli, ponekad se dogodi da tijekom sudjelovanja u takvom obliku imaginacije osjetimo snažne emocionalne reakcije. To je naznaka kako medij jako dobro izražava i našu nesvjesnu dinamiku. Ili, nakon što pogledamo film ili seriju u kojoj smo se povezali sa likovima ili kada pročitamo knjigu kao Lord of the Rings), osjetimo tugu što se odvajamo od odvajamo od svijeta u kojemu smo proveli toliko vremena. Neugodna emocionalna reakcija dolazi od propuštene prilike. Film ili serija, knjiga ili igrica su na neki način bili izražaj naših nesvjesnih procesa, a sam uvid u njih je određena prilika da ih prepoznamo i saznamo nešto o sebi. Ukoliko pasivno pogledamo film, seriju, pročitamo knjigu ili odigramo igricu i ne pronađemo paralelu u našim osobnim životima, tada smo tu priliku propustili.

Ukoliko prepoznamo da smo doživjeli aspekt naše psihe i pokušamo ga prepoznati i razumjeti, (kada prepoznamo što Frodo iz TLOTR predstavlja nešto u nama), to saznanje nam daje ideju što učiniti sa svojim životom. Ako to i učinimo, tuga i nelagoda popušta a mi smo bogatiji za jedno saznanje ili korak u našoj individuaciji. Ta emocionalna reakcija se javlja zbog toga jer smo određeni aspekt imaginacije odradili na pola i nedostaje nekoliko koraka kako bi naš ulaz u svijet imaginacije bio svrsishodan. Takva vrsta imaginacije može vitalizira, ukoliko uspijemo povezati nesvjesno i svijest na konstruktivan načina, ali opet to ne čini aktivnu imaginaciju koja je daleko produktivnija, ukoliko se radi ispravno.

c) tehnike istoka

Ako promatramo istočnjačke vještine imaginacije i usporedimo ih sa aktivnom imaginacijom, vidimo kako npr., u odnosu na aktivnu imaginaciju možemo reći kako Zen meditacija ide predaleko jer teži da se zaustave fantazije koje dolaze iz nesvjesnog. Vježbe mirnog sjedenja su simbolički izražaj imobilizacije ega.

Za razliku od istočnjačkih vještina, aktivna imaginacija uzima sliku kao dobrodošlu i fokusiramo se na nju. Tu su moguće dvije pogreške: fokusiramo se previše i ostanemo na toj jednoj slici, ili premalo i slika se mijenja prebrzo i dobijemo unutarnje kino (to se često događa kod intuitivnih osoba), bez da ostvare odnos sa time što se događa.

Kada je grč svijesti toliko jak da ne možemo doprijeti do fantazije, ponekad se preporuča indirektan pristup. Često su jedino ruke u mogućnosti da nam pomognu i one mogu fantaziju modelirati u glini, u slici, riječi ili pokretu. Takav pristup treba nastaviti dok osoba nije spremna dopustiti da se stvari dogode i u samoj imaginaciji.

Ženska osoba nije mogla nikako započeti klasičnu aktivnu imaginaciju. Analitičar je preporučio pisanje. Klijentica je počela sa ključem koji je davno dobila od bake za koji nije znala što otvara. Oko toga ključa je napisala cijelu priču. U priči je taj ključ bio poklon baki od jednog zanimljivog muškarca s kojim je kasnije ušla u brak i preselila ko njega. S vremenom je otkrila kako je on zapravo zao i kako je vlasnik javne kuće. S vremenom, baka je uspjela sa ostalim ženama koje su za njega radile da se oslobodi njegovog utjecaja i u samoobrani su ga ubile, naslijedile kuću i imanje i nastavile život u ženskoj zajednici …

Takvoj priči možemo pristupiti kao snu razumjeti ju i „preslikati“ na osobni život osobe koja je aktivnu imaginaciju radila. U slučaju slike ili skulpture u glini, pristup je sličan interpretaciji slika o kojoj smo govorili, iako uvijek pokušavamo otkriti i priču koja stoji iza slike ili skulpture u glini.

Ženska osoba je spontano pokušavala u glini učiniti neku figuru i polako su se otkrivale konture prekrasnog labuda. Umjesto da u jednom trenutku stane, nastavila je mijesiti glinu u na kraju je izradila jednu bezličnu masu čije konture nisu podsjećale na ništa poznato.

Cijeli postupak je bio paralela njenom pristupu kreativnim idejama.

Posljednji i možda najteži oblik aktivne imaginacije je kroz ples. Važno je naglasiti kako je prikladnije da se osobama, čija je profesija usko povezana s određenim načinom umjetničkog izražavanja, preporuča korištenje izražaja koji nije povezan sa njihovom profesijom. Razlog za to je što profesija zahtijeva diferencijaciju svijesti i zbog toga je ego već istreniran da radi sa svojom primarnom funkcijom i samim time djeluje ograničavajuće na nesvjesno. Tako da je za slikara bolje da aktivnu imaginaciju radu pišući, a za pisca da slika.

d) razgovor sa sadržajem nesvjesnog

Možda najvažnija tehnika koja je zapravo sinonim sa aktivnom imaginacijom u klasičnom smislu je razgovor sa sadržajem nesvjesnog koji je personificiran. Jako je bitno da uzmemo u obzir s kime razgovaramo i da ne uzimamo svako rečenicu kao da dolazi od duha svetoga. Kod vizualizacije je relativno lako prepoznati s kime imamo posla i donijeti sud na toj osnovi. Ali čak i kada se ne događa vizualizacija, možemo prepoznati glas s kojim razgovaramo. Figure nesvjesnog su često ambivalentne i imaju i pozitivne i negativne strane.

e) snažne emocije i AI

Snažne emocije i afekti su često prepreka u aktivnoj imaginaciji. U tom slučaju prvo je potrebno da ih stavimo pod kontrolu kako bi mogli ostvariti odnos sa slikom u samoj imaginaciji. Tj. aktivnu imaginaciju je moguće raditi i sa određenom snažnom emocijom. Npr. kada osjetimo strašnu ljutnju zbog koje gubimo kontrolu ili žudnju za nečim ili nekim. Ponekad je prije početka aktivne imaginacije potrebno da na određeni način dovedemo tu emociju do razine kada s njom možemo raditi. Jung je koristio tehnike Joge i meditacije da to i učini. Kada je emocija dovedena na razinu da više nismo u opasnosti od identifikacije, tada s njom možemo raditi u aktivnoj imaginaciji.

Aktivnu imaginaciju, osim sa afektom, moguće je raditi i sa dijelovima tijela u slučaju somatskog simptoma ali i u slučaju ovisnosti.

Muškarac koji  nije imao kontrolu nad svojim porivom za masturbacijom je započeo aktivnu imaginaciju sa svojim spolovilom. Odgovor koji je dobio je slijedeći. „Ti ćeš meni govoriti što ću ja raditi! Ako želim svršiti onda ću i svršiti i tko si ti da mi govoriš što ću ja raditi. Ako ja želim, ti ćeš me pratiti i to je to.“. Iskustvo ove imaginacije je na njega djelovalo na način da je prihvatio taj nagon kao nešto objektivno, nešto s čime se može razgovarati i čemu se može reći ne.

f) ego u AI

U aktivnoj imaginaciji potrebno je da budemo potpuno svjesni svoje osobnosti i da reagiramo u skladu sa njom.

Jung upozorava na grešku koja može upropastiti cijeli proces tj. da uđemo u proces sa fiktivnim egom a ne sa našim pravim egom. Kada ulazimo u nesvjesno kroz aktivnu imaginaciju, potrebno je da damo potpunu pažnju tome što radimo i govorimo kao i u važnoj situaciji koja nam se događa u vanjskom svijetu. To sprječava da aktivna imaginacija postane pasivna imaginacija. Ali, kada smo to učinili, potrebno je da ispraznimo um kako bi druga strana mogla učiniti svoje. Takvu pogrešku je moguće uvidjeti ukoliko emocija koja se događa u aktivnoj imaginaciji ne odgovara emociji koju bi imali u istoj situaciji u realnosti.

Npr. što bi se dogodilo ukoliko bi sreli lava u aktivnoj imaginaciji? Moja prva reakcija je da bih pobjegao, jer to bih učinio i kada bi se lav pojavio u realnosti. Ali, ukoliko bi lav progovorio i rekao „Stani, ne boj se, neću te povrijediti!“, tada se postavlja pitanje što bih učinio. Tada je potrebno da se zapitamo i pokušamo otkriti koja bi bila naša prava reakcija. Ja osobno bih vjerojatno zastao, udaljio se na sigurnu udaljenost ili na neki način zaštitio i započeo razgovor.

Muškarac je u imao dugotrajnu ljubavni odnos sa animom u aktivnoj imaginaciji ali joj nikada nije rekao kako je oženjen. Kada ga je analitičarka pitala da li bi to učinio u stvarnosti, odgovorio se to nikada ne bi dogodilo u stvarnosti. Dakle ego u aktivnoj imaginaciji nije bio jednak ego u stvarnosti. Cijela imaginacija nije bila stvarna, više kao pisanje romana.

Slijedeći primjer govori o osobi koja je u životu uvijek zaglavila i u imaginaciji se našla ispred velikog zida. Jung ju je pitao što bi učinila u realnosti i stao na tome. Kako nije mogla preko a zid je bio beskonačno dugačak i bez prolaza, trebalo joj je tri tjedna da se sjeti kako bi mogla probiti prolaz sa čekićem. Kada je to učinila i u stvarnosti je pronašla rješenje za situacije u kojima je do sada zaglavila. U takvim situacijama je važno da se paralelno radi na oba problema, problem zida u aktivnoj imaginaciji i problem u stvarnosti.

3. Slijedeći korak sastoji se od toga da svojoj fantaziji damo određeni izražaj. Zapisujući, slikanjem, kiparenjem, zapisivanjem glazbe koju smo čuli ili čak plesanjem. Plesanjem uvodimo i tijelo u igru što je često potrebno pogotovo ako su emocije i inferiorna funkcija toliko potisnute da su „zakopane u tijelu“. Ponekad je dobro imati određeni ritual prije nego počnemo (Jung kaže da je tako efikasnije iako nije siguran zašto). Važno je da razumijemo razliku između pisanja kao aktivne imaginacije i zapisivanja aktivne imaginacije. Kod zapisivanja, cilj je da zabilježimo sve događaje i reakcije koje su se dogodile u aktivnoj imaginaciji. Kod pisanja kao aktivna imaginacija, dopuštamo ruci da piše što želi. Mi kasnije možemo pokušati opisati naše subjektivno stanje.

Kada dajemo izražaj aktivnoj imaginaciji u obliku slikanja, pisanja i sl., moguće su dvije pogreške. Prva je da damo preveliki naglasak na estetskom elementu (npr. kod slikanja) i zbog toga naglaska gubimo pravo značenje i poruku aktivne imaginacije. Prenaglašena forma uništava sadržaj. Ne smijemo zaboraviti kako je ta kreacija samo kopija unutrašnje realnosti. S druge strane ako samo skiciramo sadržaj fantazije nedostaje ljubav i trud i odmah se skače na smisao cijelog pothvata i gubi doživljaj i iskustvo koji su jednako tako važni.

U sličnoj situaciji se naša Jung kada je radio na svojoj aktivnoj imaginaciji. Možda ste čuli za Crvenu knjigu koja je izdana prije nekoliko godina. On sadrži puno prekrasnih slika koje je Jung naslikao. Na početku njegove imaginacije, njegova anima je rekla kako je cijeli proces kroz koji prolazi zapravo umjetnost. Ta izjava skriva zamku, budući da je u tom slučaju Jung umjetnik, a ne osoba koja pokušava pronaći smisao u svom život. Ako je Jung umjetnik, tada je cilj umjetničko djelo a ne individuacija, što bi bilo pogrešno.

U današnjem liječenju u psihijatrijskim bolnicama, cijeli proces stane na trećem koraku. Treći korak je zapravo veliko olakšanje. Ali, još uvijek ne čini aktivnu imaginaciju

4. Četvrti korak je ono gdje ostale tehnike imaginacije prestaju a to je etička konfrontacija sa onim što je kreirano. „Što ta fantazija znači za mene i moj život?“ i „Što imaginacija traži od mene da promijenim u realnom životu?“. Kada to utvrdimo, ostaje nam još samo jedan korak.

5. Zadnji korak je možda najteži od svih. A to je primjena naučenog svega što je obećano, traženo ili rečeno, u aktivnoj imaginaciji, u stvarnosti.

VAŽNO UPOZORENJE!!!

Za kraj, jedno važno upozorenje. Ukoliko aktivnu imaginaciju shvatimo kao igru, istraživanje ili samo pokušaj da doživimo nešto nesvakidašnje, tada možemo očekivati negativne popratne simptome, aktivaciju neuroze ili u najtežim slučajevima psihoze. Aktivnu imagiaciju nesmijemo pokušavati raditi sami, bez vodstva iskusnog psihoanalitičara i bez prethodnog “blagoslova” nesvjesnog. Aktivna imaginacija je kao iznimno jak lijek, koji može spasiti, ali jednako tako i uništiti nuspojavama ukoliko se koristi uz kontraindikacije, koje su najčešće nesvjesne i možemo za njih saznati samo nakon dugotrajne i temeljite osobne psihoanalize.

Bibliografija

Barbara Hannah – Encounters with the Soul

C. G. Jung – Visions Seminar

Ian F. Baker (editor) – Methods of treatment in Analytical Psychology

Ostali tekstovi edukacije “Analitička psihologija – teorija i praksa”

Tekst “Psihološka interpretacija slikai” je osmi od deset tekstova obavezne literature za sudionike edukacije “Analitička psihologija – teorija, praksa i individuacija“.

Tekstove mogu pročitati i oni koji ne planiraju započeti edukaciju i u njima saznati što je analitička psihologija, koja su područja njenog istraživanja i kako se primjenjuje u psihoterapiji.

Psihološka interpretacija slika

Zašto je slika važna? Ako promatramo naša osjetila, tada je slika ono što im omogućuje funkcioniranje. Zapravo kao da postoje dva svijeta, realan svijet i svijet slika u nama i kontinuiranim uspoređivanjem ta dva svijeta, rađa se naša svijest. Npr. da li je nešto toplije ili hladnije od slike u nama koja nam služi kao referenca toploga i hladnoga.

Važnost slike možda možemo dočarati i na slijedećem primjeru. Jedna vrsta Yucca moljca je kukac koji živi godinu dana, a Yucca cvijet je biljka koja cvjeta jednom godišnje. Yucca moljac, pri kraju svog života, polaže jajašca u Yocca cvijet i nakon toga umire. On taj cvijet nije nikada vidio, budući da se taj cvijet osuši prije nego se moljac izlegne. Kako je moguće da Yucca moljac prepozna Yucca cvijet ako ga nikada nije vidio. Jedino objašnjenje je da Yucca moljac u sebi posjeduje sliku Yucca cvijeta i kada percipira cvijet čija slika odgovara unutarnjoj slici, pokrene se instinktivna reakcija koja omogućava polaganje jajašca u svijet. I u nama postoje slike koje odgovaraju arhetipovima i na neki način, oni se manifestiraju na svakoj slici koju naslikamo.

Sve čega smo svjesni zapravo je slika ili reprezentacija stvari iz realnosti. Određeni psihički sadržaj se može reprezentirati  i možemo ga postati svjesni samo ako ima karakteristiku slike. Tako da možemo reći kako su slike iznimno važne za proces postajanja svjesnim. Ako promatramo slike u pećinama, već tada možemo vidjeti kako one nisu samo reprezentacija vanjskih događaja već izražavaju i određeni sadržaj unutarnjeg svijeta koji je trenutačno aktiviran. Na taj način proces postajanja svjesnim takvoga nesvjesnog sadržaja je olakšan. Iz svega rečenog, možemo zaključiti zašto su slika toliko važne za analitičku psihologiju i psihoterapiju.

Kako pristupiti slici

Kao i kod bajki, naša tipologija u velikoj mjeri određuje kako pristupamo slici. Kada pokušavamo razumjeti sliku, važno je da pokušamo koristiti svaku funkciju. Na taj način izbjegavamo jednostranost. Razlog za to je što osjetilna funkcija može dovesti do toga da ostanemo zarobljeni u detaljima i beživotnim činjenicama bez određenog psihološkog zaključka i stajališta. Osjećajna funkcija može dovesti do toga da ostanemo pri vrijednosnim izjavama koje nemaju međusobnih poveznica. Misaona funkcija može dovesti do toga da se izgubimo u beživotnoj analizi u kojoj nema osjećaja. Intuicija može dovesti do pretpostavki koje nemaju uporišta u jednostavnim činjenicama.

Ovisno o našoj tipologiji, više naglaska možemo staviti na sliku kao objekt ili na subjektivan sadržaj u vezi sa samom slikom. Introvert prvo postaje svjestan svojih unutrašnjih reakcija na sliku, ekstrovert same slike. Bez obzira da li smo introvert ili ekstrovert, bitno je da pazimo na prvu subjektivnu reakciju kada vidimo određenu sliku, kao i kada radimo sa bajkama. Možemo se pitati da li nam slika daje zdravi osjećaj ili imamo osjećaj da tu nešto ne štima. Nadalje možda osjetimo i određenu tjelesnu reakciju, osjećaj u trbuhu, glavi i sl.

S objektivne strane registriramo činjenice o samoj slici; medij na kojemu i s kojim je slika naslikana,, okvir slike, format, boje i elementi slike. Osjećanjem možemo odrediti koji elementi su važniji a koji manje bitni za autora. Mišljenjem možemo odrediti odnose između elemenata slike i autora (proporcije, organizacija, pokreti te prostor i boje). Intuicija nam govori konstelaciji iz koje je slika proizašla i smjeru budućeg razvoja.

Kao što ćete primijetiti, svaka interpretacija uzima u obzir višeznačnost određenog simboličkog izražaja. Ovisno o kontekstu životne situacije osobe koja je sliku naslikala, uzimamo više u obzir jednu ili drugu stranu interpretacije. Nadalje, kao i kod snova asocijacije i amplifikacije imaju veliku važnost kod određivanja smisla slike.

Interpretacija

Pristup interpretaciji slike je sličan pristupu interpretaciji sna. Ono što trebamo uzeti u obzir su; opis trenutne situacije, opis događaja koji su prethodili slici, istraživanje subjektivnog sadržaja (asocijacije), usporedba sa mitološkim motivima (amplifikacija), asocijacije analitičara i objektivne informacije trećih osoba (kada je moguće). Kako bi došli do zadovoljavajućeg objašnjenja i poveznice sa realnosti, moramo uzeti u obzir i razlike u interpretaciji snova i slika, koja se sastoji u tome što se kod slike direktno percipira njen materijalni aspekt, formalni aspekti, simbolizam prostora i boje te simbolizam brojeva. Naravno ti aspekti se javljaju i kod snova ali za razliku od slika, kod analize snova tim aspektima često ne možemo pristupiti sistematično zbog vremena potrebnog da se ti aspekti opišu. Kod slike ih možemo percipirati direktno, bez potrebe za objašnjenjima od strane klijenta.

Nadalje, kod sna imamo opisanu radnju, kod slike toga nema, iako uvijek možemo tražiti od klijenta da pokuša opisati kako je došlo do stanja opisanog na slici i kako će se stvari razvijati nakon trenutka opisanog na slici.

Neki od primjera iz ovog predavanja su iz knjige Theodor Abt – Introduction to Picture Interpretation. Ukoliko radite sa slikama, toplo ju preporučam.

Prvi aspekt slike o kojemu ćemo govoriti je njezin materijalni aspekt.

Materijalni aspekti

Papir

Kvaliteta lista na kojoj je slika naslikana govori o vrijednosti slike koja dolazi iz unutrašnjosti. Kod interpretacije, uvijek moramo uzeti u obzir dvije suprotnosti koje opisuju određenu kvalitetu. Npr. stare novine ili toalet papir kao podloga za sliku – mala vrijednost onoga što je naslikano ili mogućnost da od nečega bezvrijednog stvorimo nešto vrijedno.

Slika 1. – Konj – T. Abt, Introduction to Picture Interpretation, pg. 61.

(žena, 51. godina, novinski papir –može ukazivati na spontanu odluku da emociji, koju naziva crvenim konjem, da formu. Ali jednako tako malu vrijednost koju daje životinjskom nagonu)

Medij

Olovka – može se brisati. Autor nije previše emocionalno posvećen onome što je prikazano na slici i želi imati stvari pod kontrolom ali jednako tako olovka može biti izraz potrebe da se autor koncentrira na glavne ideje koje želi potpuno precizno izraziti kako bi odgovarala unutarnjoj slici.

Slika 2. – Kuća, litica, grad, žena – ibid, pg. 63.

(muškarac, 38. godina, olovka – Slika ukazuje na strah od gubitka kontrole ukoliko pokaže svoje emocije. Ali, jednako tako, može ukazivati potrebu da naslika što precizniju sliku emocija, sa mogućnosti da izbriše prve pokušaje)

Tinta – nije ju lako izbrisati ili promijeniti. Kontrast sa pozadinom omogućuje da se lakše izraze emocionalne nijanse. Slikar ne izražava boje (emocije) ali jednako tako, tinta pokazuje spremnost da dopusti stvarima da teku (japanske zen slike od tinte).

Slika 3. – Japanska tintom naslikana slika – ibid, pg. 118.

Drvene bojice – vide se boje ali jednako tako slika može biti „suha“ a bojice krhke. S jedne strane emocije postaju vidljive i prisutne ali kao da ih autor u isto vrijeme pokušava na određeni način kontrolirati.

Slika 4. – Prijateljstvo – ibid, pg. 63.

(žena, 45. godina, bojice – Slika prikazuje spontani izražaj snažnih osjećaja prema nepoznatom u njenoj duši. Kontinuiran i vjeran odnos prema tome drugome svijetu je dovelo do nenadanih otkrića unutarnjeg blaga.)

Slikanje prstom – omiljen način crtanja djece, pokazuje određenu spontanost. Nemogućnost diferenciranja. Takvo slikanje je povezano sa spontanim izražavanjem emocija ali jednako tako može pokazivati i određenu nediferenciranost emocija.

Slike 5. i 6. – Miš i Emocija – ibid, pg. 64.

(Miš – žena, 24. godine sa fobijom miševa – prvi spontani pokušaj da izrazi jako nabijene emocije vezane uz njenu fobiju)

(Emocije – isti autor kao i slika br. 2 – Prvi pokušaj korištenja boje. Spontani izražaj emocija u sklopu izrazito strukturirane mreže crnih linija)

Vodene bojice – boja teče na neočekivani način. Teško ih je ispraviti i pozadina igra veliku ulogu. Omogućuje izražavanje emocionalnih nijansi i otvorenost prema nesvjesnom (pozadina) ali jednako tako može biti povezano sa sanjarenjem i egom koji je pod prevelikim utjecajem nesvjesnog.

Slike 7. i 8. Krajolik i Zmija – ibid, pg. 65.

(Krajolik – muškarac, 27. godina, problem spolnog identiteta – Suprotnosti zemlje, vode i neba, na slici su nediferencirane, što ukazuje na istu dinamiku i u realnom životu.)

(Zmija – žena, 28. godina – Trud uložen u sliku ukazuje na veliku brigu i trud da se iskaže emocionalni utisak koji je zmija i ono što ona simbolizira, ostavila na autora.)

Uljane boje – potreban je veliki trud ali omogućuju diferencijaciju boja i obrisa i relativno se lako isprave. Psihološki gledano, uljana boja pokazuje duboku investiranost u to što se prikazuje ali jednako tako mogu ukazivati na stav koji teži da sakrije ili potisne.

Miješanje i kombiniranje više vrsta medija možemo razumjeti na način da amplificiramo oba. Npr. kombinacija olovke i vodenih bojica može ukazati na nesigurnost između kontrole i kada dopustimo da stvari teku ali jednako tako, takva kombinacija može izražavati harmoniju između ta dva načina funkcioniranje.

Okvir

Okvir je element reda koji može ukazivati na bojažljiv ili ograničavajući stav prema sadržaju psihe koje slika prikazuje ali jednako tako može ukazivati na vrijednost koja je sadržana unutar tog okvira ili nečega što je potrebno zaštititi.

Nedostatak okvira može ukazivati na opasnost da nas sadržaj slike obuzme. To se posebno odnosi na motive koji su odrezani rubom slike. Takva slika može ukazivati da ego svijesti više nije centar koji je oblikovao sliku (u tom slučaju centar može biti kompleks ili arhetip). Jednako tako nedostatak okvira može ukazivati kako je prikazani sadržaj prevažan ili prevelik da bi se trenutačno mogao asimilirati od strane svijesti autora.

Slika 9. – Jarac – osobna kolekcija

(muškarac, 35. godina, oženjen – Započeo je terapiju jer se zaljubio u kolegicu s posla. Okvir ukazuje na kruti stav koji pokušava ograničiti utjecaj instinkta na svijest.)

Format

Slika velikog formata može ukazivati na vrijednost i važnost motiva koji je naslikan ali jednako tako može pokazivati težnju grandioznosti, pretjerivanju i inflaciju. Mala slika može ukazivati na odbojnost, prezir, strah ili skromnost prema onome što je naslikano ali jednako tako može ukazivati na intenzitet i vrijednost onoga što je naslikano.

U seriji slika, promjena veličine može ukazivati na nemirnu i nesigurnu osobu npr. kada se nalazimo između osjećaja velike i male vrijednosti ili može ukazivati na potrebu za fokusiranjem i proširenjem određenih aspekta ličnosti u nadi da ćemo dobiti, razumjeti i ne izgubiti perspektivu šireg konteksta.

Portrait ili landscape formate možemo razumjeti u kontekstu arhetipske simbolike njihovog razlikovanja od kvadrata. Kvadrat predstavlja ravnotežu između svih suprotnosti: tijela i duha, zemlje i neba, vremena i prostora i sl. Landscape ili portrait formati ukazuju na odstupanje od takvog reda.

Portrait možemo razumjeti kao težnju duhovnosti i većoj dubini kada tražimo smisao određene konkretne situacije ali jednako tako možemo ga razumjeti kao pokušaj bijega od realnosti i u tom kontekstu prikazuje gubljenje kontakta sa tlom pod nogama. Landscape format ukazuje na snažnu vezu sa tlom tj. realnosti s druge strane takva orijentacija može ukazivati na preveliku zaokupljenost materijalnim i ego – sviješću uopće.

Slika 9. i 10. – Jarac i Vatrena žena – osobna kolekcija

(Promjena orijentacije iz landscape u portrait ukazuje na određenu sublimaciju instinkta simboliziranih motivom jarca. Rješenje nije u tome da se klijent prepusti nagonima koje ima, već da u njima pronađe dublji smisao. Takav uvid često podrazumijeva patnju, simboliziranu položajem križa.)

Promjena orijentacije iz landscape u portrait format (u seriji slika) može ukazivati na asimilaciju simboličkog ili duhovnog pogleda na određenu konkretnu situaciju ali jednako tako i pokušaj da se pobjegne činjenicama svakodnevnog života. Promjena orijentacije iz portrait u landscape format (u seriji slika) može ukazivati na promjenu stava ili nove karakteristike toga što je naslikano. Takvu promjenu možemo razumjeti kao transformacije iz duhovnog stava prema činjenicama svakodnevnog života ali jednako tako može ukazivati na gubitak duhovnog stava i konkretizaciju.

Formalni aspekti

Organizacija

Organizacija ili red je suprotnost kaosa i nereda. Različiti elementi mogu stvoriti red na slici; simetrije, centralna perspektiva i mreže. Ovisno o odnosu elemenata slike i onoga što onoga što stvara red na slici, možemo saznati da li je taj red u skladu ili u suprotnosti sa nesvjesnim. U kontekstu interpretacije slika u analitičkoj psihologiji, postoje dva načina na koji su stvari na slici uređene: u skladu sa nesvjesnom ili u neskladu sa nesvjesnim.

Red u skladu sa nesvjesnim daje dojam koherentnosti budući da se elementi nalaze u smislenom odnosu jedan sa drugim. Slika zrcali ego svijest koja nema potrebe da se brani i vrši represiju nad nečim što dolazi iz nesvjesnog. Ali, jednako tako, takva organizacija slike može biti kompenzacija iz nesvjesnog za kaotično stanje svijesti (npr. mandala).

Slika 11. – Mandala – osobna kolekcija

(autor kao i slika 9. i 10. – Kaotično psihološko stanje je kompenzirano mandalom koja ukazuje na skladan odnos  jarca, Krista, vraga, svijesti i nesvjesnog)

Red koji nije u skladu sa nesvjesnim – takvim redom podrazumijevamo strukturu slike koja daje dojam da je potrebno održati takav kruti i kontrolirajući red zbog straha, opsesije ili prisile. Ograde, mreže i rešetke mogu ukazivati na red koji izražava strah od nesvjesnog. Psihološki gledano takav red ukazuje na ego svijest kojoj je potrebna promjena. S druge strane takav red može biti prikaz, potrebne kontrole koja je iznimno važna kako bi zaštitila ego od presnažnog sadržaja nesvjesnog.

Slika 6. – Emocije – T. Abt, Introduction to Picture Interpretation, pg. 64.

(Iznimno snažna organizacija je potrebna kako bi se pojavile boje/emocije. U suprotnom postoji opasnost da emocije preplave ego.)

Slika sa malo ili bez ikakve organizacije – može ukazivati na prepuštanje ega onome što dolazi iz nesvjesnog ali i na nedostatak stabilnog ega tj. može ukazivati na stanje stvari kada postoji ozbiljna opasnost od disocijacije (nastanak neuroze ili psihoze).

Slika 7. – Krajolik – ibid, pg. 65.

(muškarac, 27. godina, problem spolnog identiteta – Slaba organizacija koja ukazuje na relativno slabu ego strukturu koja nije u mogućnosti da se brani od utjecaja nesvjesnog koje se može manifestirati kao osjećaji, ideje, osjeti ili intuicije koje mogu preplaviti ego i onemogućiti adekvatnu adaptaciju.)

Proporcije

Proporcije motiva na slici nam govore gdje leži energija slikara i o odnosu motiva na slici. Npr. u arhitekturi, crkva ili hram su bile najviše građevine u gradu. Danas to više nije slučaj što govori i o vremenu u kojemu živimo.

Možemo promatrati omjer proporcija u kontekstu podloge i medija, motiva i formata (landsape/ portrait), jednog motiva u odnosu na drugi, boje i prostora. Možemo reći kako je veliko važno, iritantno ili nešto zastrašujuće.

Pokret

Pokret na slici nam daje ideju kako i u kojem smjeru ide energija i interes autora. Jednako tako pokret je izraz emocija, linije, forme, motivi i boje mogu nam dati ideju moguće, smjeru razvojnog procesa jer je pokret uvijek povezan sa vremenom.

Pokret ulijevo ukazuje na razvoj koji ide prema introverziji ili je izraz regresije a pokret koji teži udesno ukazuje na razvoj u vanjskom svijetu ili ekstraverziju.

Kretanje u smjeru kazaljke na satu – ukazuje na stvaranje „centra“ ili na progresiju svijesti, ali jednako tako može ukazivati i na rutinu ili okamenjenje onoga što je u centru.

Kretanje suprotno smjeru kazaljke na satu – možemo povezati sa okretanjem nesvjesnom, smrt, uskrsnuće i stvaranje novog simbola ali jednako tako može ukazati na opasnost gubljenja u nesvjesnom i nemogućnosti da se pronađe potreban simbol.

Prostorni simbolizam

Položaj

Lijevo je zlokobno, tamno i povezano sa prošlošću. Desno je povezano sa svijetlom i budućnosti. Gore je povezano sa odrastanjem i duhovnošću. Dolje sa zemljom i uzemljenjem. Pokret s lijeva na desno je povezan sa tokom vremena. Na sjevernoj polutki, sunce i sva nebeska tijela putuju od lijeva na desno. Jednako tako rast je povezan sa pokretom od dolje prema gore. To je osnova razumijevanja arhetipske dimenzije položaja motiva na slici.

Perspektiva

Perspektiva nam govori kako autor (ego) vidi ono što je prikazano na slici.

Kada se u seriji slika počinje nazirati nešto kao centralna perspektiva, možemo zaključiti kako se dešava određeno osnaženje ega koje omogućuje daljnji kontakt sa nesvjesnim ali jednako tako može ukazivati na jačanje kontrole nad onim što je prikazano. Smanjenje perspektive u seriji slika može ukazivati na smanjenje kontrole nesvjesnog i stvaranje spremnosti da prihvatimo ono što se uzdiže iz nesvjesnog ali jednako tako može ukazivati na gubitak sposobnosti ega da unese red u ono što slika prikazuje.

Perspektiva koja je određena igrom svijetla i sjene – može ukazivati na ego koji je preslab da uzima u obzir suprotnosti ali jednako tako može ukazivati na stanje gdje suprotnosti nisu podijeljene, što omogućuje da se rodi simbol koji ih sadrži u smislenoj vezi.

Centralna i linearna perspektiva – potrebno ju je konstruirati, što je lakše misaonim tipovima ali i osobama koje razvijaju misaonu funkciju. Ukazuje na dobar osjećaj za stvarnost ali i na reduciranje na konkretno.

Nekonzistentnosti u perspektivi – nešto kao rascjep u perspektivi može ukazivati na graničnu ili psihotičnu strukturu ali i na veliku unutarnju podjelu.

Slika bez perspektive – može ukazivati na nedostatak dubine i svjesnosti tamne strane života (npr. nesvjesnost sjenke). Ali jednako tako može ukazati na određenu apstrakciju „trodimenzionalne“ stvarnosti u svrhu da dobijemo ideju o suštini stvari, kao u mandali.

Simbolizam boja

Crvena

Neizražajni primjer crvene je krv i vatra. Psihološki gledano, krv je povezana sa životom, nagonima, emocijama, osjećajima ljubavi i mržnje, strasti, senzualnosti i seksom. Nadalje crvena boja vatre povezana je sa toplinom ali i sa destruktivnom vrućinom.

U životinjskom svijetu, crvena signalizira i privlači pažnju, posebno kod sisavaca gdje crveni dijelovi tijela pozivaju na parenje. I za ljude, crvena boja  povlači za sobom emocije ljubavi ali jednako tako i agresije.

Sa crvenom bojom je povezan i vrag kao gospodar vatre, strasti i žudnje koja nas odvaja od boga, ali u isto vrijeme crvena je boja ljubavi, sile koja nas tjera da pomirimo suprotnosti u nama. I Venera i Mars su povezani sa crvenom bojom.

Psihološki gledano, crveno možemo razumjeti kao vitalizirajući boju koja donosi život ili uništenje.

Slika 10. – Vatrena žena – osobna kolekcija (vidi gore)

(Ukazuje na emocijama nabijeni sadržaj koji izranja iz nesvjesnog i unose red kroz strukturu križa.. Žudnja kao faktor koji omogućuje veću svjesnost)

Slika 12. – Božica – T. Abt, Introduction to Picture Interpretation, pg. 91.

(žena, 37. godina – Žena sa više ruku koja izranja od dolje. Intenzitet crvene boje ukazuje na emocionalni sadržaj. Kali ili Durga koja daje život ili smrt. Zelena boja oko prstiju ukazuje na životni aspekt. Ona predstavlja dualnost emocionalnog, tjelesnog i instinktivnog života koji se budi u njoj i želi da postane svjestan u svojoj dualnosti.)

Plava

Najjednostavnije iskustvo plave u prirodi dolazi od boje neba. Daje osjećaj kontinuiranosti (svakim danom ju možemo nanovo iskusiti), smirenosti, dubine i širine. Marijin plašt je često plave boje što plavo povezuje sa zaštitom. Ali, jednako tako sa plavom su povezani zrak, duh, led i hladnoća. Nadalje, plavo je more i jezera, ocean i rijeka što je povezuju sa dubinom i težnjom da se vratimo odakle smo došli.

U engleskom blue je povezano sa depresijom (blues) a „plava čarapa“ je izraz kojim opisujemo ženu koja je previše intelektualna. U alkemiji i bajkama se spominje plavi cvijet ili plava svijetlost koju treba pronaći a povezana je sa duhovnim.

Za plavu možemo reći kako psihološki predstavlja smisleni red, duhovnost i otvorenost ali s druge strane predstavlja gubitak stvarnosti, hladnoći, kruti i nefleksibilni red, opsjednutost duhom i posesivnost.

Slika 13. – Auto portret – ibid, pg. 93.

(žena, 27. godina – Glava pokazuje nezaštićenu otvorenost prema plavoj boji neba tj. prema duhovnim utjecajima i uvjerenjima koja „plutaju“ u okolini. Sve je uređeno ali i hladno. Tople boje su odvojene od hladnih koje su povezane sa licem.)

Žuta

Najbliže iskustvo žute je sunce koje se pojavljuje svaki dan obnovljeno. Misterij sunčevog „ponovnog rođenja“ je bila inspiracija svim narodima u povijesti i možemo reći kako sunce predstavlja simbol svijesti. Tijekom noći i zvijezde i mjesec su žuti tako da je žuta povezana sa svjetlom svijesti. Ali jednako tako, previše sunce postaje destruktivno kao i pustinja.

Iskustvo žute je nadalje povezano sa bojom urina ili bolesne kože tako da je povezana sa bolešću i sa kukavičlukom. Nadalje, žuta je povezana sa zlatom koje sjaji i neuništivo je kao i sunce a psihološki često predstavlja unutarnji centar psihe.

Psihološki gledano žuta predstavlja svijetlo svijesti koje može spasiti, rasvijetliti i razjasniti ali u isto vrijeme može biti i destruktivno prema nesvjesnom, npr. kada težimo da sve razjasnimo.

Slika 9. – Jarac – osobna kolekcija

(Suprotnost žutog sunca i jarca koji utječu jedno na drugo. Kolektivna svijest, njene vrijednosti i prirodni nagoni koji stoje jedan nasuprot drugome.)

Zelena

Zelena je povezana sa vegetacijom, rastom, proljećem ali u isto vrijeme sa gušenjem u obraslom raslinju i nezrelim voćem. Zeleno predstavlja nadu ali i zavist.

U mitologiji, bogovi vegetacije i ponovnog rođenja su zeleni (Osiris, Hermes-Toth, Chidr – Mojsijev vodič). Zelena je boja toka života, kao i zeleno na semaforu.

Psihološki, zelena simbolizira obnovljivi tok života iz nesvjesnog ali jednako tako i energija koja nas hrani ali u isto vrijeme nas čini blaženo nesvjesnim.

Narančasta

Narančasta kombinira svjetleću moć žute i životnu energiju crvene. Vatrena, životna, puna radosti i uzbudljiva ali jednako tako i iritirajuća. Vatra je također povezana sa narančastom bojom dakle toplinom ali i upozorenjem. Mars je također bio povezan sa narančastom bojom.

Nadalje narančasta je crvena koja je produhovljena žutom što je razlog zašto budistički redovnici nose narančasto koja izražava mudrost produhovljene strasti (vidi calcinatio). Narančasta je boja radosti i prosvjetljenja ali i demonske agresivnosti i posesivnosti.

Ljubičasta

Predstavlja ujedinjenje crvene i plave, krajnjih suprotnosti. Psihološki gledano, ona može ukazivati na ujedinjenje suprotnosti, može biti medijator između njih ali jednako tako može ukazivati ili na nezdravo miješanje suprotnosti ili gubitak kontakta sa stvarnosti.

Slika 14. – Demonska vještica – T. Abt, Introduction to Picture Interpretation, pg. 101.

(muškarac, 24. godine – Invazija krajolika sa crvenom rijekom od strane  ljubičaste, demonske vještice koja je u ovom slučaju ukazuje na miješanje suprotnosti i gubitak kontakta sa stvarnosti. Slika je naslikana u zatvoru. Muškarac je očekivao moguću smrtnu kaznu za ubojstvo cijele obitelji.)

Smeđa

Iskustvo smeđe dolazi od zemlje, drva, kore i korijenja i u tom kontekstu je povezana sa hranjivom, zaštitnom i stabilizirajućom ulogom nesvjesnog kao majke zemlje. Ali u isto vrijeme smeđa je povezana sa truleži biljaka i lišća i izmetom što nas podsjeća na izreku alkemičara In stercore invenitur aurum nostrum – u trulim i odbačenim dijelovima duše, zlato mudraca (svijest) se može pronaći. Ona može ukazivati na tvar alkemičara zvanu massa confusa koja se javlja na početku procesa u kojemu ego svijest može zapeti i ne biti u mogućnosti da se razvije na jedinstveni i neovisan način.

Smeđa može ukazivati na plodno tlo, tvar i tijelo kao temeljem individualne svijest. Dok sa druge strane kada je povezana sa blatom i smradom izmeta.

Psihološki možemo reći kako smeđa ukazuje ukorijenjenost u realnosti ali jednako tako na ideju povezanosti sa mjestom odakle smo došli, ovisnosti o tome da nas hrane i truleži i smradu svakodnevnice.

Crna

Iskustvo je povezano sa tamom, trenutkom kada ništa ne vidimo i ne možemo se orijentirati. Crna u tom kontekstu upućuje na gubitak svijesti, strah, zlo  i depresiju. Crna boja može ukazivati na destruktivnost prirode (noć) ali i na obnovu i ponovno rođenje (jutro).

Ugljen, olovo i katran su potpuno crne boje koja je boja rimskog boga Saturna kojeg možemo povezati sa robovanjem, ograničenjima i depresijom. Ali ugljen je i izvor energije, olovo je u alkemiji prima materija od koje nastaje zlato mudraca a katran i čađa su jednako tako često bili simboli kamena mudraca. Psihološki gledano depresija ili neki drugi simptom može predstavljati maternicu iz koje se ego može roditi obnovljen.

Izida ima crni plašt ispod kojega skriva sve boje što psihološki govori o procesu umiranja ali jednako tako i rođenja koje dolazi nakon smrti. Nadalje u alkemiji, nigredo tj. crnilo je preduvjet za albedo i rubedo kao paralele procesima razvoja svijesti.

Možemo reći kako je crna boja povezana sa povratkom u „maternicu“, pripremom za ponovno rođenje i obnovu ali jednako tako sa depresijom, smrću i uništenjem.

Slika 15. – Had i Atena – osobna kolekcija

(autor, kao i sl. 9., 10. i 11. – Iz crnila podzemlja koje predstavlja stanje patnje i nesvjesnosti, zbog razapetosti između osjećaja dužnosti i seksualne privlačnosti se javlja vatreni, kreativni falus koji je glavni faktor kreiranja svijetlosti tj. svijesti. Had je bog podzemlja i nagona (ukoliko su nesvjesni) a Atena božica kulture. Slika prikazuje spoj kulture i nagona i njihov smislen odnos koji dovodi do individuacije.)

Siva

Možemo je percipirati u sivim oblacima, magli, kamenju i planinama, pepelu i kosi staraca. Kao spoj crne i bijele predstavlja spoj suprotnosti. Naglašava spoj života i smrti i u tom kontekstu djeluje kao inspiracija i omogućuje ljudima da osjete mogućnost nedostatka boja tj. njihov odmak od emocija. Dok s druge strane, siva vremena i sive teorije predstavljaju nedostatak emocija i beživotnu apstrakciju. Siva predstavlja stanje bez života i smrti, samo nezdrava mješavina jednog i drugog.

Psihološki gledano siva može predstavljati mudro odvajanje od života ali jednako tako i nedostatak života. Siva je s jedne strane mogućnost apstrakcije, emocionalne odvojenosti i mudrosti a s druge previše teoretska, bez emocija i simbol starenja.

Bijela

Povezana je sa bijelim tijelima, osušenim kostima, snijegom i ledom. Često se povezuje sa čistoćom, nedostatkom osjećaja i smrti (u Indiji i Kini je često povezana sa tugovanjem) S druge strane, mlijeko, tekućina koja daje život i sol, koja daje hrani okus i esencijalna je za život, su također bijeli, što je povezuje sa životom.

Lagano se oboji i s te strane je povezana sa čistoćom i nevinošću. Latinski candidus znači bijelo i temelj je riječi kandidat tj. onaj koji se lagano oboji. Bijelo nosimo na rođenje, svetu pričest, vjenčanje i kada umremo. U tom kontekstu bijela predstavlja spremnost da budemo obojani, tj. da preuzmemo drugačiji psihološki stav.

U tom kontekstu bijela predstavlja aspekt nesvjesnog koji daje život ali i onaj kojemu život nedostaje. Bijeli prostor je nešto što ne možemo dotaknuti (kompleks) ali jednako tako i prozor u vječnost kroz koji neočekivani život može ući.

Možemo reći kako bijela predstavlja nešto novo, besmrtnost, svjetlo i čistoću ali jednako tako i smrt, rastanak, nestanak i hladnu emocionalnu udaljenost.

  Simbolizam brojeva

Simbolizam brojeva

Kada govorimo o brojevima obično je prvo što nam padne na pamet su brojevi kao kvantiteta; broj na novčanici, broj godina, broj računa i sl. Ali osim njihove kvantiteta, brojevi su za stare narode imali i kvalitetu tj. određena svojstva. U tom kontekstu, broj je zapravo pridjev i ako u snovima ili na slici imamo dva ili više nečega, tada jednako tako možemo reći kako imam samo jedan ali sa svojstvom broja dva. Npr. broj dva je povezan sa polarnošću budući da su suprotnosti samo dvije, gore i dolje, muškarac i žena, lijevo i desno. Broj četiri je povezan sa kompletnom orijentacijom; strane svijeta. Prirodni brojevi sa stajališta nesvjesnog su još uvijek zadržali takva svojstva i nesvjesno ih koristi kada na taj način želi izraziti određenu činjenicu. Ako želim otkriti što nam pokušava reći, potrebno je da razumijemo i kvalitativna svojstva brojeva.

Brojevi kao uređujući faktor

Brojevi unose red. Npr. u fizici, pomoću brojeva, od svih mogućih načina na koji se određeni sustav može razviti, možemo odrediti na koji točno će se i razviti. Pomoću brojeva možemo prebrojati dijelove nečega i dati im ime. U tom kontekstu, broj je prvotna manifestacija duha. Jedan od načina da uvedemo red u sliku i bolje je razumijemo je da prebrojimo broj određenih motiva na njoj.  Npr.  pet životinja, četiri muškarca, tri cvijeta, 10 zvijezda ili 7 kamenčića.

1

Jedan predstavlja stanje stvari prije njihove diferencijacije ali, s druge strane, jedan dolazi kada se mnogo diferenciranih jedinica i ujedini. Npr. jedan je povezano sa stanjem bez svijesti (djetinjstvo) ali jednako tako i sa stanjem kada se psiha razdijeljena među kompleksima ujedini u jednu cjelinu (individuacija).

S druge strane jedan povezuje jer dodavanjem broja jedan dobivamo sve ostale brojeve koji teže u beskonačnost. Jedan je početak ali i krajnji cilj.

Ako broj jedan dominira slikom, tada je broj jedan može ukazivati ili na cjelokupnost koja je nesvjesna ili na cjelokupnost na višem nivou. Kada fantazija, depresija ili neki drugi problem dolaze do izražaja u nečijem životu, često tada taj „jedinstven problem“ je prvi i nacrtan.

Slika 1. – Konj – T. Abt, Introduction to Picture Interpretation, pg. 119.

(žena, 51. godina, neudana – Prva slika u analizi. Patila je zbog neriješenog ljubavnog problema. Slika je izraz njenog arhaičnog i nerazumljivog pogleda na životinjsku stranu čovjeka. Slika ukazuje na jedan/centralan problem koji izranja iz kolektivne pozadine (novine) i predstavlja simbol njene neutažene erotske težnje. Ali, konj ukazuje i na životinju koja ju može nositi kroz dugu i duboku analizu koja vodi do drugačijeg gledanja na problema ljubavi. Kroz nju je postala svjesna kako ju njeni tjelesni nagoni vode do toga da postane svjesnija osoba)

Broj dva postaje aktualan kada se pojavi određena podjela.

2

Sa brojem dva, javlja se ideja simetrije, polarnosti i diskriminacije.

Dva se javlja u kontekstu procesa osvještavanja. Kada postanemo svjesni sebe, tada uvidimo da postoji i nešto što nismo mi. Ja i svijet ili ja i emocija postaju odvojeni. Isti proces se dešava pri osviještenju anime ili animusa. Kada postanemo svjesni jednog, odmah za njim dolazi i suprotni spol. Nadalje broj dva je povezan sa sumnjama, suprotnostima, napetostima  i svađama.

Psihološki gledano, kada se pojavi u slici, može biti povezana sa stanjem kada nismo jedno sami sa sobom ali jednako tako i sa stanjem postajanja svjesnim, ovisno o kontekstu.

3

U dva, tri unosi element smjera i u mitologijama broj tri je često povezan sa procesom tijeka vremena; prošlost, sadašnjost i budućnost. Nadalje uz broj tri se veže i ideja sudbine (tri Moire). Tri predstavlja i uniju onoga što smo dobili kada smo jedan podijelili na dva, dakle uniju suprotnosti, novu kreaciju.

Kada se u slici pojavi broj tri, on može biti povezan sa nečim što aktivno utječe ili čak opsjeda ego, nešto što traži našu punu pažnju, novi početak, razvoj ili psihološki stav.

Slika 16. Kobra, cvijet i štapić – ibid, pg. 126.

(muškarac, 24. godine,  početak analize – Dominacija broja tri ukazuje na posebnu pažnju koju trebamo posvetiti motivima na slici. Kobra, čarobni štapić i ruža su simboli koji pripadaju carstvu božica zemlje. To je područje koje je bilo zapostavljeno u kršćanstvu. Ruža pripada Veneri, božici ljubavi, Kobra i njen otrov je povezan sa smrti a štapić sa magijom koja je u mitologiji također povezana sa božicama zemlje, kao Izida. Tri simbola na početku analize ukazuju na konstelaciju potisnute, tamne strane ženstvenosti koja želi da bude promatrana, prihvaćena i spašena.)

4

Broj četiri je povezan sa kompletnom orijentacijom; četiri strane svijeta, četiri funkcije ali jednako tako i arhetipska pozadina na kojoj se bazira naša svijest.

Kada je broj četiri izražen na slici, on ukazuje na uređenje koje dolazi iz nesvjesnog a ego ima mogućnost da ga objektivno prepozna i asimilira. Ukazuje na aktivaciju centralnog arhetipa psihe, Self-a i mogućnost realizacije urođene unije suprotnosti.

Slika 17. – Mandala – ibid, pg. 130.

(muškarac, 39. godina – Četiri ukazuje na mogućnost i potrebu da postane svjestan podijeljenosti u svojoj psihologiji i shvati ih kao dio cjeline.)

5

Pet je povezano sa rukom (prsti), tijelom (ekstremiteti i čula) i često je simbolički izraz za prirodnog čovjeka sa svojom žudnjom, nagonima i grijehom. Broj pet možemo razumjeti i kao centar koji ujedinjuje broj 4. U alkemiji broj pet je ono što ujedinjuje četiri elementa i kao broj koji ujedinjuje ima posebnu erotsku notu, zapravo broj pet je povezan sa Venerom i pentagramom.

Ako se na slici pojavljuje, tada može ukazivati na potrebu i mogućnost određenih odnosa i njihovu realizaciju u životu ovisno o motivu koji je s njim povezan.

Slika 18. – Pet muškaraca – ibid, pg. 137.

(žena, 21. godina – Pet muškaraca pokušava održati ženu na zemlji i spriječiti da se izgubi u plavetnilu drugog svijeta sa nepoznatim muškarcem/duhom/animusom. Pet muškaraca simbolizira konkretan odnos u realnosti. Ljubav je ono što ju može uzemljiti i spriječiti da se izgubi u fantazijama koje su simbolizirane njenom bujnom kosom. Ali, u isto vrijeme je ostavljena je mogućnost da sa animusom ostvari kontakt kroz tragove cvijeća koje on ostavlja.)

6

Broj šest u mitologiji i sl. je povezan sa nebom(3), zemljom(2) i njihovim početnim jedinstvo. Ako ga promatramo kao (5+1) tada broj šest predstavlja jedinstvo prirodnog i prvog čovjeka. Nadalje, broj šest je povezan sa dva trokuta, muško i žensko, vatra i voda, Davidova zvijezda. Povezan je sa vremenom 6+6=12. Cijeli I Ching se temelji na broju 6.

U slici, motiv koji je u odnosu sa brojem šest je često povezan sa potrebom za kreativnim ujedinjenjem aktiviranih suprotnosti u stvarnom životu. Možemo pretpostaviti da je aktiviran određeni životno važni sadržaj kojeg možemo i moramo postati svjesni.

7

Sedam dana u tjednu. Kada dolazimo na isto mjesto ali ipak nekako drugačije. Sedam stupnjeva razvoja. Sedam je povezan sa nepromjenjivim razvojem u vremenu (3) i četiri elementa (4). Nadalje sedam planeta (kompletna ličnost sa svim karakternim crtama). Sedam je povezan i sa plodnosti (28 dana u mjesecu) i u tom kontekstu sa unutarnjim satom i prirodnim razvojem. Povezan je sa rastom, plodnosti i transformacijom koja vodi dalje u razvoju ili prema inflaciji.

U slici ili u snu ukazuje na mogućnost ili potrebu za duhovnim razvojem ili transformacijom koja je aktivirana tj. mogućnost razvoja svijesti i individuacije.

Slika 19. i 20. – Sedam koraka – ibid, pg. 145. i 146.

(žena, 32. godine – Sedam koraka u nepoznato kojima ostvaruje kontakt sa ženstvenosti u sebi, koja je simbolizirana zelenom božicom. Slika jako podsjeća na ilustraciju iz alkemijske knjige, što ju je iznenadili i dalo sigurnost kako je proces kroz koji prolazi stvaran i smislen.)

8

Osam je povezan sa mogućnosti asimilacije psihološke cjelokupnosti. U mitologiji, 7+1 je povezano sa završetkom sedam stupnjeva razvoja i nadilaženjem ovisnosti o sedam planeta tj. emocionalnim tendencijama psihe. Osam je simbol mogućnosti ili potrebe za višom razinom svijesti koja je produkt unutrašnjeg psihološkog razvoja. Cjelokupnost u obliku broja osam u sebi sadrži i svijetli i tamni aspekt, dobro i zlo, svijetlo i sjenu.

U slikama ili snovima, broj osam je povezan sa ciljem ljudskog života, razvojem svijesti koja treba i mora biti prepoznata i kultivirana i u tom kontekstu je često dio nacrtane mandale.

Slika 21. – Mandala – C. G. Jung – Archetypes of the Collective Unconscious, par. 525-626.

(Mandala sa osam krakova kao simbol Self-a koji ujedinjuje suprotnosti prirode i života u modernom gradu.)

9

Broj devet može ukazivati na novi početak (8+1), potenciranjem broja 3, svetim duhom i povezan je sa trudnoćom (9 mjeseci) i produhovljeni eros. Devet predstavlja kreativni, transformirajući i ujedinjavajući dinamizam koji je povezan sa razvojem ljudske svijesti.

U slici ili snu predstavlja potrebu za kreativnim diferenciranjem određenog aspekta ličnosti tako da mehanizam cjelovitosti postane svjestan i bude ukomponiran u svjestan život te osobe. Broj devet predstavlja mogućnost razvoja diferencirane osobnosti.

10

Ograničenje brojanja ali i ujedinjenje devet brojeva. Cjelokupnost kreacije. Simbol Self-a koji u sebi sadrži mnoge različite arhetipove. Broj 10 je često povezan sa kamenom mudraca u alkemiji i predstavlja zajedništvo svih koraka (1+2+3+4). Lagano se množi, kao i kamen mudraca koji pretvara bezvrijedne stvari u kamen mudraca.

U slici ili snu predstavlja mogućnost ujedinjenja različitih aspekata života (1 – zemlja, 2 – vatra, 3 – zrak, 4 – voda)

Slika 22. – Smrt kralja  – D. S. von Stolzenberg, Viridarium Chymicum, LXXXVIII

(Alkemijska ilustracija prikazuje starog kralja, koji je simbol stava svijesti koji više ne funksionira i nije prikladan za kvalitetnu adaptaciju na unutarnje i vanjske faktore. Kralj je napadnut i uništen od strane seljaka, koji predstavljaju stav koji je u skladu sa prirodom. U alkemiji, broj 10 predstavlja zemlju, Self u realnosti i njeno ujedinjenje sa ostalim elementima: 4-vatra, 3-zrak, 2-voda.)

Slike kao dijagnostički alat

Kod interpretacije, važno je uzeti u obzir slijedeće kriterije koji mogu ukazivati na slabi ili nestabilni ego ali jednako tako i na situacije u kojima se dešavaju velike promjene u strukturi osobnosti gdje je potrebno da ego bude pod utjecajem tendencija nesvjesnog u svrhu adaptacije. Da li slika govori o prvom ili drugom slučaju ovisi o kontekstu, kako motiva u slici tako i životnoj situaciji osobe koja ju je nacrtala.

Nedostatak homogenosti u slici

Određena nekonzistentnost u stilu dijela slike može ukazivati na ego koji nije dovoljno snažan da održi konzistentan stav ali jednako tako može ukazivati na aktivaciju određenog aspekta psihe za koji je drugačiji stil prikladan način izražaja.

Ruptura ili rascjep u perspektivi može ukazivati na ego koji nije u mogućnosti da održi konzistentno stajalište kroz sve motive na slici (tj. kroz životne situacije u kojima se nalazi). Jedan dio je prikazan sa jednog a drugi sa drugog stajališta. Ali jednako tako, može ukazivati na potrebu za psihičkim preokretom, tj. promjenom stajališta koja je od esencijalne važnosti.

Nedostatak čvrstog stajališta

Visoki horizont može ukazivati na nedostatak ravnoteže između gornjeg dijela i donjeg (duha i materije, uma i tijela) ili se može razumjeti kao nesposobnost ega da se uzdigne iz konkretne situacije. S druge strane visoki horizont može ukazivati na potrebu za boljim pregledom situacije.

Motivi koji su odrezani mogu ukazivati na slabi ego koji nije u mogućnosti da stvori red unutar određenog okvira (psihološkog stava). Ali jednako tako može ukazivati i na određeni psihički element ili tendenciju koju nije moguće prikladno asimilirati unutar određenog psihičkog stava.

Nedostatak centra

Oscilacija mogu ukazivati na ego koji se nalazi između dvije suprotnosti koje ga bacaju iz jedne krajnosti u drugu. Ali jednako tako može ukazivati na rođenje nečega novog, stajališta unutar kojega se suprotnosti mogu u potpunosti iskusiti.

Ukratko toliko za danas o interpretaciji slika. Više možete pročitati u preporučenoj literaturi.

Bibliografija

Adolf Portmann – Color Symbolism

Theodor Abt – Introduction to Picture Interpretation

Ami Ronnberg (urednik) – The Book of Symbols (aras.org)

Susan Bach – Life Paints its own Span

M. L. von Franz – Light from Darkness, The Paintings of Peter Birkhauser

Ostali tekstovi edukacije “Analitička psihologija – teorija i praksa”