Tekst “Psihologija i alkemija – Mandale” je drugi dio šestog teksta obavezne literature za sudionike edukacije “Analitička psihologija – teorija, praksa i individuacija“.
Tekstove mogu pročitati i oni koji ne planiraju započeti edukaciju i u njima saznati što je analitička psihologija, koja su područja njenog istraživanja i kako se primjenjuje u psihoterapiji.
Mandale
Mandale su među najstarijim religijskim simbolima čovječanstva. Samo ime mandala se odnosi na kružne ili kvadratne slike koje su nacrtane, naslikane, modelirane ili plesane.
Neke datiraju čak u paleolotik i pojavljuju se kao tzv. sunčevi kotači ugravirani u kamenje. Javljaju se daleko prije nego li je pravi kotač izmišljen (Slika 1.).
Slika 1.
Mandale se pojavljuju u svim kulturama. No možda najljepše dolaze sa istoka, posebno iz Tibeta. Mandala na Sanskritu znači krug. To je Indijsko ime za krugove koji se crtaju za vrijeme religijskih rituala. Njihova svrha je da pomognu osobi koja meditira na mandalu da isključi ono što je prikazano izvana i da se koncentrira na ono što je prikazano unutar mandale.
Vanjski dio se često sastoji od vatre i smrti (Slika 2.).
Slika 2.
Iznutra su listovi lotosovog cvijeta. Tada slijedi dvorište samostana sa četiri vrata. Unutra se obično nalaze četiri boje; crvena, zelena, bijela i žuta koje predstavljaju između ostaloga psihološke funkcije (taktilnost, mišljenje, osjećanje ili vrednovanje i intuiciju). Nakon toga obično dolazi još jedan magičan krug a nakon toga centralni objekt ili cilj kontemplacije. Centar mandale je često različit i ovisi o potrebama rituala, stupnju razvoja onoga tko meditira na tu mandalu i sekti kojoj on pripada. No najčešće prikazuje najveće religijske figure Shivu ili Buddu ili Shivu i Shakti u zagrljaju. Mandale često daju naglasak suprotnostima i od tuda dolazi erotski i emocionalni karakter centra u mandali. Centar u tom obliku naglašava kreativnost i cjelovitost jer kao što muškarac i žena suprotnosti koje stvaraju novi život, tako su i psihološke suprotnosti izvor kreativnosti.
Neke zajednice (npr. Navaho Indijanci) koriste motive mandale da vrate izgubljenu unutarnju ravnotežu tj. pomoću slika pijeskom, koje imaju strukturu mandala, pokušavaju vratiti bolesnu osobu u ravnotežu sa njim samim i sa prirodom i na taj način mu vratiti zdravlje (Slika 3., 4. i 5.)
Slika 3.
Slika 4.
Slika 5.
U alkemiji, mandala često prikazuju sintezu četiri elementa (vatra, voda, zrak i zemlja) koji imaju tendenciju da se razdvajaju. Slično kao i psiha modernog čovjeka koja se često nalazi u situaciji da je sastavljena od odvojenih dijelova, npr. kompleksa koji svaki teži na svoju stranu (Slika 6.).
Slika 6.
Modernije mandale, karakteristične za zapadnu kulturu, mogu prikazivati Krista u centru, okruženog sa vatrenim prstenom. Mandala je podijeljena na četiri dijela sa križem. Vatra u tom slučaju može simbolizirati instinkte i afekte. A Krist simbolizira kontrolu nad instinktima, afektima i emocijama (Slika 7.).
Slika 7.
Aureola Krista i nekih svetaca su isto mandale. Ponekad je Kristova aureola podijeljena na 4 dijela, što je aluzija na njegovu muku. Karakteristično za mandale je da se u njima pojavljuje broj 4. Slike Krista sa 4 evanđelista također imaju oblik mandale. Evanđelisti su prikazani kao čovjek ili anđeo (Matej), lav (Marko), bik (Luka) i orao (Ivan). Oni prikazuju cjelokupnost ljudske prirode. Taj motiv vuče korijene iz Egipatske reprezentacije boga Horusa i njegovih četiri sina (Slika 8.).
Slika 8.
Jedne od najljepših mandala su i one koje se pojavljuju na prozorima katedrala (Slika 9.).
Slika 9.
U arhitekturi mandale imaju vrlo važnu ulogu, iako ona često ostaje nezapažena. One čine tlocrt svetih i svjetovnih zgrada i građevina u skoro svim civilizacijama. One su dio klasičnih, srednjovjekovnih i modernih planova gradova. Jedan od osnovnih primjera je osnivanje Rima gdje je Romul bio obučen od starih graditelja da mora iskopati okruglu rupu u zemlji u koju će vršiti žrtvovanja. Nakon toga je svaki čovjek morao baciti malo zemlje iz koje dolazi u tu rupu. Rupa je nazvana mundus (kozmos) Nakon toga je oko te rupe, Romul preorao kružnu granicu grada plugom koji je vukao bik i krava. Gdje su trebala biti vrata, tu je Romul podigao plug. Nebrojeni srednjovjekovni gradovi su izgrađeni tako da im tlocrt čini mandalu, Karlovac je jedan od primjera. Svaka zgrada, sveta ili svjetovna, koja ima mandalu kao tlocrt je projekcija arhetipske slike iz našeg nesvjesnog. Grad, tvrđava i hram su simboli psihičke cjelovitosti i kao takve djeluju na ljude koji žive u njima (Slika 10., 11. i 12.)
Slika 10.
Slika 11.
Slika 12.
Najopćenitije gledano, kolektivne mandale imaju svrhu da prikažu kako se određeni psihološki problemi mogu riješiti na kolektivnom nivou specifičnom za određenu civilizaciju. Npr.; odnos svijesti i nesvjesnog, odnos psiholoških suprotnosti, odnos dobra i zla ili odnos kulture i prirode u nama. U njima možemo vidjeti kako je te suprotnosti moguće pomiriti, sa stajališta određene kulture, i na koji način pristupiti na prvi pogled nepomirljivim aspektima naše psihologije.
Ritualne i kolektivne mandale uvijek prikazuju određeni stil i imaju ograničeni broj tipičnih motiva, dok individualne mandale koriste beskonačan broj motiva i simboličkih aluzija. Iz njih možemo dobiti puno više informacija o specifičnim problemima i potrebama osobe koja ju je nacrtala.
Mandala se pojavljuje u našim snovima, slikama ili fantazijama za vrijeme određenih konfliktnih stanja, kada se, psihološki gledano, dešava određen preustroj naše ličnosti. Zbog toga se mandale najčešće pojavljuju u vezi sa stanjima dezorijentacije; kada ne znamo kako ćemo dalje, kada osjećamo da život nema smisla ili ne znamo rješenje određenog problema.
Javljaju se kod npr. kod djece koja žive s obiteljskim problemima, ili kod odraslih koji se, zbog neuroze ili potrebe za psihološkim razvojem, nalaze u poziciji da moraju raditi na problemu psiholoških suprotnosti i zbog toga se nalaze u stanju dezorijentiranosti. Javljaju se i kod psihičkih bolesnika čiji se problemi javljaju zbog invazije nekompatibilnog sadržaja iz nesvjesnog. U svim tim slučajevima, lako je vidjeti kako obrazac koji se nameće takvom strukturiranom slikom i kompenzira nered i zbunjenost takvog psihičkog stanja.
One ne samo da izražavaju red i organizaciju, već red i organizaciju stvaraju kroz koncentrično uređenje kontradiktornih i nepomirljivih elemenata. Na osobe koje ih crtaju često imaju dobroćudan i smirujući efekti a ponekad izražavaju religiozne, numinozne ili filozofske misli i ideje.
Mandale često imaju intuitivan i iracionalan karakter i kroz svoj simboličan sadržaj djeluju na svijest i nesvjesno. Da govorimo srednjovjekovnim jezikom, mogli bi reći da imaju čarobno i magično djelovanje, kao ikone u crkvama. Takve slike djeluju na osobe koje ih crtaju i zato što ih impresionira činjenica da njihova mašta može stvoriti neočekivane motive i simbole koji su povezani sa njihovim problemima i daju potpuno novi pogled na stare probleme.
Psihološki gledano, mandale predstavlja predosjećaj postojanja centra cjelovitosti osobnosti koji nije ego, koji sve organizira i koji je u odnosu sa svakim aspektom naše ličnosti. Energija te centralne točke se psihološki manifestira kao nagon da budemo ono što jesmo, kao što svaki organizam teži zauzeti formu karakterističnu za njegovu prirodu, bez obzira na okolnosti. Jung je taj centar nazvao Self i u alkemiji se često naziva kamen mudraca, eliksir života i sl.
Iako je u mandalama taj centar reprezentiran kao centralna točka, okružen je svime što pripada Self-u i sadrži sve psihološke suprotnosti. Mandala predstavlja našu cjelokupnu ličnost koja sadrži: našu svijest, osobno nesvjesno i na kraju neodređeno velik segment kolektivnog nesvjesnog sa arhetipovima koji su zajednički cijelom čovječanstvu. Određeni broj tih arhetipova je trajno ili privremeno uključen unutar područja naše osobnosti i oni se izražavaju kroz: animu, animus, sjenku i dr. U mandali možemo vidjeti koji aspekti kolektivnog nesvjesnog su bitni za trenutno stanje osobe koja ih je nacrtala
Vanjski dio mandale može sadržavati psihološke aspekte koji su u određenom odnosu s našom osobnosti, a mogu biti dio:
- naše psihologije,
- psihologije bliskih ljudi koji nas okružuju i
- psihologije društva u kojem živimo.
Unutarnji dio mandale može simbolički prikazivati:
– aspekte naše svijesti – npr. naše stavove koji određuju našu osobnost i kojih smo više ili manje svjesni (znanje, posao, odnosi, vrijednosti, mišljenja, osjećaji, intuitivne ideje i sl.)
– osobno nesvjesno – sve one aspekte naše ličnosti koji su u neku ruku problematični i kojih nismo svjesni, a trebali bi ih biti svjesni. Psihološki gledano sadržaj osobnog nesvjesnog su kompleksi: otac, majka, novac, seks, smrt itd.
– kolektivno nesvjesno – nesvjesni aspekt psihe koji je u kontrastu s individualnim aspektima psihe tj. psihološki aspekt koji dijelimo s ostalim pripadnicima društva, nacije, rase ili čovječanstva općenito.
Mandala izražava cjelovitost psihe, što znači da gore spomenute psihološke karakteristike su, kao dio mandale, povezane u cjelinu i ne djeluju neovisno jedna od druge. Kada se simbol kruga ili mandale pojavljuje u primitivnom kultu sunca, u modernoj religiji, u mandalama nacrtanim od Tibetanskih redovnika ili Indijanaca, u tlocrtima gradova ili sferičnim nacrtima ranih astronoma, one uvijek upućuju na najvažniji i najvitalniji aspekt ljudske psihologije, njegovu cjelovitost. Proces kojim se nepovezani i konfliktni dijelovi naše osobnosti pomiruju i postaju dio cjeline se zove proces individuacije.
No, ne bi bilo točno kada bi razumjeli mandale kao slike završene individuacije, tj. kao uspješnu uniju psiholoških suprotnosti. Najčešće, mandale koje se javljaju za vrijeme analize su samo skice koje više ili manje prikazuju korake potrebne da postignemo psihološku cjelovitost. One se mogu pojaviti u bilo kojem stadiju procesa individuacije i nisu izraz određenog stupnja razvoja. Kada se pojave, njihov smisao je da donesu unutarnji mir i osjećaj da je život ponovno našao smisao i red.
Mandale djeluju na isti način kada ih sanjamo ili kada ih nacrtamo, izradimo u glini ili plešemo. Sve mandale prikazuju karakteristično uređenje i simetriju elemenata od kojih su sastavljene. Osnovni oblik je krug ili kvadrat i u svima je naglašen odnos elemenata prema centru.
U snovima, fantazijama i slikama mandale se pojavljuju u obliku:
1) kružnih, sferičnih i jajastih formacija (jaje, jabuka, sazviježđe, krug ljudi, trg, stol i sl.),
2) kruga koji je uređen u cvijet (ruža, lotus) ili kotač,
3) centra izraženog kao sunce, zvijezda, križ, obično sa četiri, osam ili dvanaest zraka,
4) kružnih, kuglastih i križnih oblika koji su često prikazani u kretanju (svastika),
5) kruga reprezentiranog kao zmija omotana oko centra u obliku prstena (uroboros) ili spirale,
6) kruga i kvadrata u obliku kvadrata u krugu ili kruga u kvadratu,
7) motiva dvorca, grada, dvorišta, kvadratnih ili kružnih,
8) oka (zjenica ili šarenica).
Osim četverokrakih figura (4, 8, 16, 32…) moguće su mandale i sa tri, pet ili nekim drugim brojem krakova, iako su rjeđe.
Bibliografija
C. G. Jung – Archetypes of the Collective Unconscious
C. G. Jung – Man and his Symbols
C. G. Jung – Psychology and alchemy
C. G. Jung – Visions SeminarC. G Jung – Psychology and Alchemy
E. Erdinger – Anatomy of the Psyche
J. Jacobi – Psychology of C. G. Jung
M. L. von Franz – Alchemy