Psihoterapija i rad na snovima
U nekim od prošlih članaka možete pročitati više o važnosti i smislu snova za psihoterapiju. Kada klijente upoznam sa važnosti snova za njihovu psihoterapiju, jedan od čestih reakcija je: „Ali, ja ne sanjam!“. Ovaj članak između ostaloga govori o tome što možemo učiniti ako se ne prisjećamo svojih snova?
Kako bi se snova prisjetili, prvo što je potrebno je vjera kako snovi zapravo imaju smisao ili barem povjerenje u psihoanalitičara kako na snovima vrijedi raditi. Takav pristup podrazumijeva da se ujutro barem pokušamo prisjetiti snova. Nakon nekoliko sati rada na snovima, klijent često uvidi koliko može dobiti takvim radom i vjerovanje kako snovi imaju značenje je potpomognuto osobnim iskustvom. Tada, zapisivanje snova prestaje biti problem.
Prisjećanje snova
Jedan od razloga zašto se ne prisjećamo svojih snova je slijedeći. Postoji razlika između snova koje sanjamo kada spavamo i snova kojih se prisjećamo ujutro. Snove sanjamo svake noći, zapravo snovi se događaju cijelo vrijeme, čak i kada smo budni, ali zbog pažnje svijesti, koja je usmjerena na svakodnevne događaje i razmišljanja, ne percipiramo i ne sjećamo ih se. Ono sa čime radimo u psihoterapiji su snovi kojih se prisjećamo ujutro i kao takvi predstavljaju sadržaj naših sjećanja. Kao i svi prošli događaji u našem životu, nekih se prisjećamo sa lakoćom, nekih se možemo prisjetiti samo ako se potrudimo i razmišljamo o konkretnom događaju, a nekih se ne možemo prisjetiti uopće. Ako se prisjetimo jednog dijela prošlog događaja i ako se na njega koncentriramo, tada se često prisjetimo i drugog dijela i s vremenom se prisjećamo detalja i radnja prošlog događaja nam bude otkrivena otkrije. Isto vrijedi i za snove. Ako se prisjetimo samo jednog motiva, često je potrebno samo malo vremena i koncentracije da se prisjetimo cijelog sna. Iako, i taj proces zahtijeva vježbu. Ali, postoje i procesi koji ometaju prisjećanje, kako prošlih događaja, tako i snova.
Ako smo u određenom trenutku zaokupljeni nekim drugim poslom, tada je prisjećanje otežano. Ako se ujutro ustajemo uz zvuk budilice sa već isplaniranim rasporedom kojega moramo pratiti, tada je proces prisjećanja snova otežan. Kako možemo razmišljati o tome što smo sanjali kada postoji barem 5 „važnijih“ stvari na koje moramo misliti i koje je potrebno prije toga učiniti. Kada to učinimo, već je kasno i prisjetiti se sna je gotovo nemoguće. U tom slučaju, ako u naš svakodnevni raspored zabilježimo 5 minuta nakon buđenja, potrebnih za prisjećanje snova, tada ih se puno lakše i prisjetimo.
U praksi je često je potrebna izrazito velika i nerješiva životna poteškoća kako bi obratili pažnju i na nešto „nevažno“ kao snovi. Razlog nije zato što vjerujemo da nam mogu pomoći, nego smo već sve prokušali i ništa nije pomoglo, tako da smo spremni pokušati i sa nečim kao snovima. Situacija podsjeća na bajke gdje troje kraljevih sinova, snažnih i pametnih, braće nije uspjelo pomoći kralju. Tek najmlađi, slab i brat problem i riješi. Snovi su nešto kao najmlađi brat, ne vjerujemo da nam mogu pomoći, ali često uspiju.
Ako odlučimo kako želimo raditi na snovima, tada moramo pokušati uložiti trud i energiju kako bi ih se i prisjećali. Ja predložim klijentima da prošeću gradom i pronađu najljepšu bilježnicu ili notes koji mogu i kupe je, zajedno sa najljepšom olovkom ili naliv perom, kupe ih i odlože ih na noćni ormarić. Ujutro kada se probude, prva misao treba biti: „Sada ću se pokušati prisjetiti svojih snova.“ i slijedećih 5 minuta posvetiti pokušaju prisjećanja. Prvih nekoliko dana, vjerojatno se neće prisjećati ničega. U tom slučaju, potrebno je uzeti bilježnicu i olovku i zapisati datum i rečenicu: „Danas se nisam prisjetio niti jednog sna.“ Taj postupak ponavljamo dok se ne prisjetimo sna ili motiva iz sna. Vrlo često se dogodi da se prvo počnu prisjećati određenih motiva, a ako ustraju i cijelih snova.
Struktura snova
Kako bi mogli pronaći smisao sna, potrebno je da se zapišemo san cijelosti, sa svim detaljima kojih se možemo prisjetiti. Prisjećanje treba biti detaljno u tolikoj mjeri da san dobije strukturu klasične drame. Potrebno je da zapišemo gdje se san događa, tj. mjesto radnje. Nadalje, potrebno je da zapišemo likove koji se u snu pojavljuju i svaku radnju koju mi ili neki od likova rade. Posebno je važno se prisjetiti emocionalnih stanja kroz koja smo prolazili tijekom sna. San zapisujemo, zajedno sa svim detaljima kojih se možemo prisjetiti.
Kako bi san sličio klasičnoj drami, potrebno je da se sastoji od: početnog stanja, definicije problema, peripetije i završetak. Pokušati ću to objasniti na primjeru.
San o gorili.
Mjesto radnje: voćnjak.
Likovi: ja, majmuni, gorila.
„Nalazim se u voćnjaku koji je pun majmuna. Strah me je jer jedan od majmuna je ogroman gorila. Bježim iz vrta i zaključavam vrata. Otkrijem kako je gorila zapravo vrlo nježna ženka gorile.“
Ukoliko je san posebno dugačak, ponekad je potrebno da ga podijelimo na zatvorene cjeline a zatim te cjeline podijelimo na dijelove drame. Tada i vrlo kompliciran san postaje nešto sa čime možemo raditi.
U snu iz primjera odmah vidimo kako je nešto što je djelovalo zastrašujuće zapravo bezopasno i pokušamo pronaći što u realnom životu osobe u pitanju prati isti obrazac. Ali, tek kroz razgovor o snu možemo saznati što to jest.
Anamneza, kontekst i asocijacije
U praksi to nije dovoljno kako bi radili na snu. Kako bi razumjeli određeni san, potrebno je da znamo životni put osobe u pitanju. To nazivamo anamneza i do nje dolazimo tijekom zajedničkog rada i razgovora.
Drugi važan dio priprema za susret na kojemu ćemo razgovarati o snu su neposredne životne situacije, osjećaji ili misli osobe u psihoterapiji. Taj aspekt se zove kontekst sna. San nije moguće razumjeti prije nego se upoznamo sa detaljima, konfliktima, mišljenjima i osjećajima osobnog života klijenta. Ukoliko on promisli o tim aspektima svog života, proces razumijevanja sna je uvelike olakšan.
Snovi u sebi sadrže motive na koje klijent daje svoje asocijacije. Asocijacije nisu nimalo lagan posao i od osobe koja je san sanjala zahtijeva određenu dozu koncentracije. Asocijacije pretpostavljaju da osoba u psihoterapiji opisuje sjećanja, osjećaje, razmišljanja i događaje vezane su uz motiv na koje se asocijacije daju. Kroz asociranje na motiv sna se najlakše možemo upoznati sa važnim aspektima anamneze i konteksta u kojemu je san i sanjan.
Ukratko, preporuka je da osoba koja se ozbiljno interesira o značenje snova, osim dnevnika snova, vodi i dnevnik važnih događaja, osjećaja i razmišljanja koja se događaju u njegovom životu i koja su prethodila i slijedila samom snu. Na taj način povezujemo značenje snova sa svakidašnjom životnom situacijom osobe u psihoterapiji. To je velik posao. Ali, ako smo izrazito zainteresirani za značenje snova, nalazimo se u bezizlaznoj životnoj situaciji, patimo zbog depresije i anksioznosti, imamo napade panike ili druge nerješive životne probleme i svaki dosadašnji pokušaji rješavanja takvih problema nije urodio plodom; tada zapravo nemamo drugog izbora nego da pokušamo otkriti što nam o cijeloj situaciji govori nesvjesno. Najjednostavniji način da to i saznamo su snovi.
Nakon kratkog razgovora, sa osobom koja je sanjala san o gorili, otkrijemo kako ona ima problem sa asertivnošću. Osoba koja je san sanjala je uvijek imala problem kada se trebala izboriti za sebe. Kada bi se nalazila u sličnoj situaciji, ustuknula bi, zbog nerazumnog straha da ne povrijedi osobu s kojom razgovara (anamneza). Ali, jednako tako otkrivamo kako se sličan događaj dogodio i neposredno prije sna (kontekst). Klijent asocira kako su gorile muške gorile agresivne, a ženke blage, iako se oboje znaju izboriti za sebe. Ta asertivnost zapravo je u snu predstavljena likom nježne ženke gorile. I san kao da govori: „Boriti se za sebe nije toliko destruktivno i agresivno koliko ti se čini.“.
Snovi u seriji
Nadalje, san je jako teško razumjeti ili interpretirati sam za sebe. Ako snove interpretiramo u seriji (tj. svaki sat terapije razgovaramo o jednom snu), tada je puno lakše razumjeti značenje i smisao snova za osobu u psihoterapiji. Razlog za to je kako sami nesvjesno reagira na pokušaj razumijevanja snova na način da nas upozorava, kroz snove koji slijede, kada je interpretacija krenula u krivom smjeru. Zbog toga je važno sa snovima raditi kontinuirano budući da snovi, osim na događaje u životu osobe u psihoterapiji, komentiraju i samu psihoterapiju.
Ponekad se u snovima pojavljuju motivi koji su doista iznenađujući i nemamo ideju što bio oni značili. U tom slučaju, preporučuje se nešto kao aktivna imaginacija, gdje osoba u psihoterapiji određeni motiv iz sna razrađuje kroz pisanje, slikanje ili interakciju u aktivnoj imaginaciji. Na taj način, kroz postupak aktivne imaginacije, dijelovi sna postaju razumljiviji, a to razumijevanje nam omogućuje da prepoznamo značenje simbola u pitanju u životu osobe koja je san sanjala. Neki analitičari idu toliko daleko da o snovima ne razgovaraju ako im ne priložimo aktivnu imaginaciju povezanu sa određenim motivom iz sna. Ja ne idem toliko daleko, iako, rad sa snovima i aktivnom imaginacijom je daleko produktivniji nego rad samo sa snovima, ili bez njih.
Zaključak
Svi navedeni postupci koji nam omogućuju da na snovima radimo kvalitetno i da iz njih izvučemo maksimum su zapravo vrlo zahtjevni sami po sebi i traže da osoba u psihoterapiji potroši dio vremena na takav rad. Osobe u psihoterapiji često imaju doista težak problem i ne postoji analitičar koji im, bez pomoći nesvjesnog, može dati savjet kako da taj problem i riješe. One su često same već učinile sve što su svjesno mogle i znale, prije nego su se odlučile na psihoterapiju. Snovi nam omogućuju da pronađemo rješenje koje je krojeno specifično za osobu u pitanju. Kada bi pronalazak takvog rješenja bio lagan, tada snove niti ne bi sanjali. Ali, ako smo spremni raditi na određenom životnom problemu i ako smo spremni utrošiti određeno vrijeme i energiju kako bi živjeli smisleniji život, tada pola sata vremena za rad na snovima dnevno i jedan sat rada sa psihoanalitičarom tjedno i nije toliko puno.
Za kraj mogu samo reći kako je moje iskustvo u praktičnoj psihoterapiji da kada osoba u psihoterapiji poduzima spomenute radnje kako bi se sna prisjetila i razumjela ga, uvijek dobije osjećaj kako je otkrila jednu jako mudru osobu u sebi samom koja komentira njen život. Kroz te komentare kojih se prisjećamo svake noći i koji nam omogućuju uvid u aspekte naših života kojih do sada nismo bili svjesni, naš život postaje smisleniji, a kao nusprodukt, simptom zbog kojega smo patili se često umanji ili nestane.