Psihoterapija i rad na snovima

U nekim od prošlih članaka moguće je pročitati više o važnosti i smislu snova u analitičkom radu. Kada osobe upoznam s važnošću snova za razumijevanje vlastitih psiholoških procesa, jedna od čestih reakcija jest: „Ali ja ne sanjam!“

Ovaj članak, između ostaloga, govori i o tome što možemo učiniti ako se ne prisjećamo svojih snova.

Kako bismo se snova prisjetili, prvo što je potrebno jest određena vjera kako snovi zapravo imaju smisao ili barem povjerenje u psihoanalitičara da na snovima vrijedi raditi. Takav pristup podrazumijeva da se ujutro barem pokušamo prisjetiti sna. Nakon nekoliko sati rada na snovima klijent često uvidi koliko može dobiti takvim radom i vjerovanje da snovi imaju značenje bude potpomognuto osobnim iskustvom. Tada zapisivanje snova prestaje biti problem.

Prisjećanje snova

Jedan od razloga zbog kojih se ne prisjećamo svojih snova jest sljedeći: postoji razlika između snova koje sanjamo tijekom spavanja i snova kojih se prisjećamo ujutro. Snovi se događaju svake noći; zapravo, psihološki gledano, oni se odvijaju cijelo vrijeme, čak i kada smo budni. No zbog pažnje svijesti, koja je usmjerena na svakodnevne događaje i razmišljanja, ne percipiramo ih i ne sjećamo ih se.

Ono s čime radimo u psihoterapiji jesu snovi kojih se prisjećamo ujutro i koji kao takvi predstavljaju sadržaj naših sjećanja. Kao i kod svih prošlih događaja u našem životu, nekih se prisjećamo s lakoćom, nekih samo ako se potrudimo i koncentriramo na određeni događaj, dok se nekih ne možemo prisjetiti uopće.

Ako se prisjetimo jednog dijela prošlog događaja i koncentriramo na njega, često se počnemo prisjećati i drugih dijelova, a s vremenom nam se otkrivaju detalji i cijela radnja događaja. Isto vrijedi i za snove. Ako se prisjetimo samo jednog motiva, često je potrebno samo malo vremena i koncentracije da se prisjetimo cijelog sna. Ipak, i taj proces zahtijeva određenu vježbu. No postoje i procesi koji ometaju prisjećanje, kako prošlih događaja tako i snova.

Ako smo u određenom trenutku zaokupljeni nekim drugim poslom, tada je prisjećanje otežano. Ako se ujutro budimo uz zvuk budilice, s unaprijed isplaniranim rasporedom kojega moramo pratiti, tada je proces prisjećanja snova dodatno otežan. Kako razmišljati o tome što smo sanjali kada postoji barem pet „važnijih“ stvari na koje moramo misliti i koje prije toga moramo obaviti? Kada ih obavimo, već je kasno i prisjećanje sna postaje gotovo nemoguće.

Ako u svakodnevnom rasporedu ostavimo pet minuta nakon buđenja samo za prisjećanje snova, tada ih se puno lakše prisjetimo.

U praksi je često potrebna izrazito velika i naizgled nerješiva životna poteškoća da bismo obratili pažnju i na nešto „nevažno“ kao što su snovi. Razlog nije to što vjerujemo da nam mogu pomoći, nego to što smo već sve drugo pokušali i ništa nije pomoglo pa smo spremni pokušati i sa snovima.

Situacija pomalo podsjeća na bajke u kojima troje kraljevih sinova, snažnih i pametnih, ne uspije pomoći kralju. Tek najmlađi brat, slab i podcijenjen, uspije riješiti problem. Snovi su nešto poput tog najmlađeg brata. Ne vjerujemo da nam mogu pomoći, ali često upravo oni uspiju.

Ako odlučimo da želimo raditi na snovima, tada moramo pokušati uložiti trud i energiju kako bismo ih se prisjećali. Klijentima često predložim da prošeću gradom i pronađu najljepšu bilježnicu ili notes koji mogu pronaći, zajedno s lijepom olovkom ili nalivperom, te da ih odlože na noćni ormarić.

Ujutro, kada se probude, prva misao trebala bi biti: „Sada ću se pokušati prisjetiti svojih snova.“ Nakon toga potrebno je nekoliko minuta posvetiti pokušaju prisjećanja. Prvih nekoliko dana osoba se možda neće prisjećati ničega. U tom slučaju potrebno je uzeti bilježnicu i zapisati datum te rečenicu: „Danas se nisam prisjetio niti jednog sna.“

Taj postupak ponavljamo sve dok se ne prisjetimo sna ili barem motiva iz sna. Vrlo često osoba se prvo počne prisjećati određenih motiva, a ako ustraje, s vremenom i cijelih snova.

Struktura snova

Kako bismo mogli pronaći smisao sna, potrebno je zapisati san u cijelosti, sa svim detaljima kojih se možemo prisjetiti. Prisjećanje treba biti dovoljno detaljno da san poprimi strukturu klasične drame.

Potrebno je zapisati gdje se san događa, odnosno mjesto radnje. Nadalje, potrebno je zapisati likove koji se pojavljuju u snu i svaku radnju koju mi ili drugi likovi izvode. Posebno je važno prisjetiti se emocionalnih stanja kroz koja smo prolazili tijekom sna.

San zapisujemo zajedno sa svim detaljima kojih se možemo prisjetiti.

Kako bi san nalikovao klasičnoj drami, korisno je da se sastoji od početnog stanja, definicije problema, peripetije i završetka.

Pokušat ću to objasniti na primjeru.

San o gorili.

Mjesto radnje: voćnjak
Likovi: ja, majmuni, gorila

„Nalazim se u voćnjaku koji je pun majmuna. Strah me je jer je jedan od majmuna ogromna gorila. Bježim iz vrta i zaključavam vrata. Kasnije otkrivam kako je gorila zapravo vrlo nježna ženka gorile.“

Ako je san posebno dugačak, ponekad ga je potrebno podijeliti na zatvorene cjeline, a zatim te cjeline dodatno podijeliti prema strukturi drame. Tada i vrlo kompliciran san postaje nešto s čime možemo raditi.

U snu iz primjera odmah vidimo kako je nešto što je djelovalo zastrašujuće zapravo bezopasno i pokušavamo pronaći što u realnom životu osobe prati isti obrazac. No tek kroz razgovor o snu možemo otkriti što je to.

Anamneza, kontekst i asocijacije

U praksi sama struktura sna nije dovoljna da bismo na njemu mogli ozbiljno raditi. Kako bismo razumjeli određeni san, potrebno je poznavati životni put osobe o kojoj je riječ. To nazivamo anamnezom i do nje dolazimo tijekom zajedničkog rada i razgovora.

Drugi važan dio pripreme za razgovor o snu jesu neposredne životne situacije, osjećaji i misli osobe u psihoterapiji. Taj aspekt nazivamo kontekst sna. San nije moguće razumjeti prije nego što se upoznamo s detaljima, konfliktima, mišljenjima i osjećajima osobnog života klijenta. Ako osoba promisli o tim aspektima svog života, proces razumijevanja sna bit će znatno olakšan.

Snovi u sebi sadrže motive na koje klijent daje svoje asocijacije. Asocijacije nisu nimalo lagan posao i zahtijevaju određenu koncentraciju. One podrazumijevaju da osoba opisuje sjećanja, osjećaje, razmišljanja i događaje povezane s određenim motivom sna. Kroz asocijacije se najlakše upoznajemo s važnim aspektima anamneze i konteksta u kojem je san sanjan.

Ukratko, preporuka je da osoba koja se ozbiljno interesira za značenje snova, osim dnevnika snova, vodi i dnevnik važnih događaja, osjećaja i razmišljanja koja su prethodila ili slijedila sam san. Na taj način povezujemo značenje snova sa svakodnevnom životnom situacijom osobe u psihoterapiji.

To je velik posao. Ali ako se nalazimo u bezizlaznoj životnoj situaciji, patimo zbog depresije, anksioznosti ili napada panike, ako imamo nerješive životne probleme i dosadašnji pokušaji rješavanja nisu urodili plodom, tada zapravo nemamo mnogo izbora nego pokušati otkriti što nam o cijeloj situaciji govori nesvjesno. Najjednostavniji način da to saznamo jesu snovi.

Nakon kratkog razgovora s osobom koja je sanjala san o gorili, možemo otkriti kako ona ima problem s asertivnošću. Osoba koja je san sanjala uvijek je imala problem kada se trebala izboriti za sebe. U takvim bi situacijama ustuknula zbog nerazumnog straha da ne povrijedi drugu osobu. No jednako tako otkrivamo kako se slična situacija dogodila neposredno prije sna.

Klijent asocira kako su muške gorile agresivne, a ženke blage, iako se i jedne i druge znaju izboriti za sebe. Ta asertivnost u snu je predstavljena likom nježne ženke gorile. San kao da govori: „Boriti se za sebe nije toliko destruktivno i agresivno koliko ti se čini.“

Snovi u seriji

San je vrlo teško razumjeti ili interpretirati sam za sebe. Ako snove interpretiramo u seriji, odnosno ako na svakom satu psihoterapije razgovaramo o jednom snu, tada je puno lakše razumjeti njihovo značenje i smisao.

Razlog za to je što samo nesvjesno reagira na pokušaj razumijevanja snova i kroz snove koji slijede upozorava kada je interpretacija krenula u pogrešnom smjeru. Zbog toga je važno sa snovima raditi kontinuirano, budući da snovi, osim što komentiraju događaje u životu osobe u psihoterapiji, komentiraju i samu psihoterapiju.

Snovi i aktivna imaginacija

Ponekad se u snovima pojavljuju motivi koji su doista iznenađujući i nemamo ideju što bi mogli značiti. U tom slučaju preporučuje se aktivna imaginacija, gdje osoba određeni motiv iz sna razrađuje kroz pisanje, slikanje ili unutrašnju interakciju s motivom.

Na taj način dijelovi sna postupno postaju razumljiviji, a to razumijevanje omogućuje da prepoznamo značenje simbola u životu osobe koja je san sanjala.

Neki analitičari idu toliko daleko da o snovima ne razgovaraju ako osoba ne priloži aktivnu imaginaciju povezanu s određenim motivom sna. Ja ne idem toliko daleko, iako je rad sa snovima i aktivnom imaginacijom često puno produktivniji nego rad samo sa snovima.

Zaključak

Svi navedeni postupci koji omogućuju kvalitetan rad na snovima izrazito su zahtjevni i traže da osoba u psihoterapiji uloži vrijeme i energiju u takav rad.

Osobe u psihoterapiji često imaju doista težak problem i ne postoji analitičar koji im, bez pomoći nesvjesnog, može jednostavno dati savjet kako taj problem riješiti. Često su već učinile sve što su svjesno mogle i znale prije nego što su se odlučile na psihoterapiju.

Snovi nam omogućuju da pronađemo rješenje koje je specifično upravo za osobu o kojoj je riječ. Kada bi pronalazak takvog rješenja bio lagan, tada snove vjerojatno ne bismo niti sanjali.

Ako smo spremni raditi na određenom životnom problemu i uložiti vrijeme i energiju kako bismo živjeli smisleniji život, tada pola sata dnevno za rad na snovima i jedan sat rada s psihoanalitičarom tjedno možda i nije toliko puno.

Za kraj mogu samo reći kako je moje iskustvo u praktičnoj psihoterapiji da osoba koja poduzima navedene korake kako bi se sna prisjetila i razumjela ga često dobije osjećaj kako je otkrila jednu vrlo mudru osobu u sebi koja komentira njezin život.

Kroz te komentare kojih se prisjećamo svake noći i koji nam omogućuju uvid u aspekte života kojih do sada nismo bili svjesni, život često postaje smisleniji, a simptom zbog kojega smo patili ponekad se umanji ili potpuno nestane.