Projekcija i arhetipska pozadina referenduma o braku

Problem referenduma o braku možemo podijeliti na njegov društveni i psihološki aspekt. Psihološki aspekt dalje se može podijeliti na subjektivni, koji je povezan s osobnom psihologijom pojedinca, i objektivni, koji je povezan s arhetipskom konstelacijom u kolektivnom nesvjesnom.

Ovaj tekst ne ulazi u društvene i psihološko-subjektivne aspekte problema, nego govori o psihološko-objektivnim, tj. arhetipskim uzrocima konflikta, koji su dublji, dalekosežniji i kompleksniji od nacionalnog konflikta koji se manifestira kroz referendum o braku. Kako bismo mogli razumjeti arhetipsku pozadinu takvog konflikta, potrebno je prvo pojasniti važnost i svrhu procesa psihološke projekcije.

Projekcija

Projekcija je proces kojim određeni nesvjesni sadržaj prepoznajemo ne u nama samima, nego u ljudima koji nas okružuju.

Predmet projekcije može biti određeni kompleks. Primjerice, vidimo koliko je naš susjed agresivan, a ne vidimo da smo i sami agresivni. U izboru partnera predmet projekcije je anima kod muškaraca ili animus kod žena. U različitim sukobima predmet projekcije često je sjenka, koja predstavlja neprihvatljive i odbačene psihičke karakteristike kojih nismo svjesni, iako čine važan dio naše psihe. Zlo je, primjerice, gotovo uvijek projicirano u kontekstu konflikta.

Sadržaj koji projiciramo važan je dio naše osobnosti. S psihološkog i psihoterapijskog stajališta asimilacija tog sadržaja iznimno je važna. Asimilacijom prestaje njegovo negativno djelovanje, a sama ličnost osobe kojoj se projekcija događa obogaćena je sadržajem koji je dotad bio nesvjestan.

Nuspojava povlačenja projekcija jest da sadržaj koji je asimiliran prestaje djelovati kao konfliktni faktor poremećaja u društvu i međuljudskim odnosima osobe kojoj se projekcija događa.

Projicirani sadržaj, kao i svaki drugi nesvjesni sadržaj, uvijek ima kompenzirajući utjecaj na svijest. Projekcija omogućuje osobi da barem djelomično postane svjesna određenog nesvjesnog sadržaja. U slučaju naših primjera to bi značilo da projekcija agresije omogućuje osobi bolji odnos s agresijom u sebi i na taj način omogućuje da se ta agresija koristi svjesnije i konstruktivnije, primjerice u samoobrani, verbalnoj ili fizičkoj.

Projekcija anime i animusa u partnerskim odnosima omogućuje nam da kroz kontakt s partnerom lakše prepoznamo vlastite nesvjesne karakteristike. Kroz sukobe kroz koje prolazimo otvara se mogućnost da karakteristike našeg protivnika prepoznamo i u nama samima. Asimilacijom projiciranog sadržaja unutarnji i vanjski aspekt takvog konflikta postupno nestaju.

U kontekstu iznesenih ideja možemo se pitati koji je psihički sadržaj aktivan, nesvjestan i projiciran u kontekstu referenduma o braku.

Muškost i ženstvenost

Za razliku od biološke spolnosti, psihološka spolnost mnogo je manje diferencirana. U svakom muškarcu i svakoj ženi postoje i muške i ženske psihološke karakteristike.

Ideju što predstavljaju psihološka muškost i ženstvenost možemo dobiti promatrajući, primjerice, grčke bogove i područja njihovog djelovanja, ovisno o tome jesu li muškog ili ženskog spola. Kineski yin i yang također su prikladni za razumijevanje muškog i ženskog psihološkog aspekta.

Psihološki gledano, svaki muškarac u sebi ima yin i yang, Zeusa i Heru, Aresa i Afroditu; pitanje je samo kojih je karakteristika svjesniji.

Jedan od velikih problema zapadnog društva jest naglasak svijesti na muškim psihološkim karakteristikama. Muškost je, primjerice, povezana s idejom da znamo što želimo i učinimo ono što je potrebno da to i ostvarimo. Ženske psihološke karakteristike, poput instinkta, emocija i nesvjesnog, zbog toga su često potisnute. Posljedica toga je neravnopravnost spolova, odnosno ženstvenosti, kako u društvu tako i u unutarnjem svijetu svakog muškarca i žene.

Individuacija zapadnog čovjeka često je usmjerena prema ispravljanju takve jednostranosti i teži svjesnoj emancipaciji ženskih psiholoških karakteristika.

U stvarnosti potisnuta ženstvenost počinje djelovati tako da obuzima svijest i djeluje na neki način neovisno o njoj. Posljedice potisnute ženstvenosti i jednostrane muškosti možemo prepoznati u problemima modernog društva: opsjednutosti izgledom, materijalizmu, ekološkim problemima, ekstremizmu i sl.

Možemo zaključiti kako je asimilacija ženstvenosti od ogromne važnosti ne samo za psihološko zdravlje pojedinca nego i za budućnost naše civilizacije. U tom kontekstu možemo očekivati da nesvjesno reagira na takvu jednostranost i vrši kompenzacije koje se mogu prepoznati i u referendumu o braku.

Simbolički i psihološki gledano, brak predstavlja stanje ravnopravnosti muškosti i ženstvenosti u nama samima, bez obzira na to jesmo li muškarac ili žena.

Ako tendencija prema toj jednakosti nije prepoznata od strane svijesti, ona ostaje nesvjesna, kontaminirana osobnim kompleksima i konfliktima te ju možemo prepoznati u ideji referenduma o braku. U tom kontekstu, za konzervativniju stranu konflikta referendum predstavlja pokušaj rješavanja problema nejednakosti psihološke muškosti i ženstvenosti.

I liberalnija strana konflikta ima mogućnost ostati nesvjesna dijela vlastite osobnosti. Psihodinamika je u tom slučaju nešto drugačija. Kao što je u prvom slučaju svijest bila identificirana s psihološkom muškošću, tako je u slučaju liberalnije struje svijest identificirana sa psihološkom ženstvenošću.

Represivna psihološka muškost time nije izgubila svoju snagu, nego je potisnuta, djelomično još uvijek nesvjesna i kao takva predmet projekcije. Objekt projekcije tada postaje tradicionalnija struja.

Za kraj možemo reći kako se problem muškosti i ženstvenosti ne može riješiti u areni društvenih konflikata, koji su samo simptom unutarnje disocijacije. Bez obzira na ishod referenduma, psihološki problem neće biti riješen sve dok svatko od nas ne preuzme breme neravnopravnosti psihološke muškosti i ženstvenosti u sebi i ne pokuša riješiti problem tih psiholoških suprotnosti u vlastitom životu.

Možda je individuacija pojedinca jedino trajno rješenje.