Jedan od ranijih autorskih tekstova. Tekst je minimalno uređen radi jasnoće i čitljivosti, uz nastojanje da se sačuva izvorni način mišljenja.

Analitička psihologija i politika

U ovom članku pokušat ću objasniti vezu između osobne psihologije građana i dugoročne političke situacije zemlje u kojoj žive. Naravno, problem odnosa osobne psihologije i politike možemo promatrati s više stajališta; ovo je samo jedno od njih i nikako ne predstavlja jedino moguće.

Možemo reći kako se početak civilizacije i kulturnog života poklapa s idejom stvaranja kraljevstva i likom kralja. Zašto je to tako? Grupa ljudi sastoji se od više članova čiji se stavovi prema životu mogu nalaziti u direktnom konfliktu. Jedan član plemena želi promijeniti mjesto boravka zbog nestašice hrane, dok drugi želi ostati na istom mjestu zbog opasnosti koju seoba sa sobom nosi. Takvo stanje samo po sebi je neodrživo jer ne postoji ništa što bi dvije grupe osoba u plemenu s različitim stajalištima održalo zajedno. Jedna grupa želi jedno, a druga drugo, što predstavlja početak podijeljenosti plemena i početak borbe za dominacijom.

Takav konflikt direktno utječe na mogućnost prilagodbe plemena opasnostima i novim situacijama. Ako zamislimo kako ta grupa ima kralja čiji su autoritet i mudrost prihvaćeni od svakoga člana plemena, tada on ima mogućnost da ujedini konfliktne tendencije i usmjeri energiju cijele grupe u jednom smjeru. Energija plemena više se ne troši na međusobne konflikte, već postoji određeni višak psihološke energije koji se može utrošiti na izgradnju grada, obrađivanje zemlje ili kulturne aktivnosti.

Ako promatramo običaje u primitivnijim društvima povezane s institucijom kralja, možemo primijetiti kako je dobrobit kralja usko povezana s dobrobiti društva kojim on vlada. Ako društvo ne prosperira, kralja je potrebno zamijeniti. Jednostavnije ne može biti. Ponekad takvi običaji idu u krajnost pa, primjerice, ako žetva ne rodi kako je trebala ili je rat izgubljen, kralja zamjenjuju novim na manje ili više brutalan način. Dakle, kralj je izravno odgovoran za stanje u društvu i njegov prosperitet. Izbori su moderan, demokratski oblik arhaičnog običaja.

Kralj se često pojavljuje i u bajkama u kojima se cijela radnja temelji na zapletu koji otkriva kako je kralj bolestan, impotentan ili pohlepan, a zemlja kojom vlada nesretna i gladna. Cijela radnja bajke teži tome da heroj zamijeni kralja i postane novi, bolji i mudriji kralj.

Simbol kralja često se pojavljuje i u našim snovima i usko je vezan uz osobnu psihologiju. Psihološki gledano, kralj predstavlja vodeći princip svijesti — svaku važnu ideju ili osjećaj koji određuje našu psihologiju u najvećoj mogućoj mjeri; materijalizam, kršćanski duh i sl.

Vodeći princip svijesti može biti slab, bolestan, može mu biti potrebna obnova ili ga je potrebno zamijeniti novim. U tom slučaju može dovesti do psiholoških simptoma poput depresije, anksioznosti i sl. S druge strane, kralj može biti snažan, uspješan i mudar. Tada simbol kralja predstavlja vodeći princip svijesti zbog kojega osoba ima osjećaj smisla, zadovoljstva i unutrašnje stabilnosti.

Možda na primjeru mogu bolje pojasniti kako vodeći princip svijesti može utjecati na naš život u pozitivnom ili negativnom smislu. Vodeći princip svijesti može biti ideja kako uvijek trebamo biti u dobrim odnosima s ljudima koji nas okružuju. Ako takav način razmišljanja nije prilagođen situaciji u kojoj se osoba nalazi, može sa sobom povući puno patnje i poniženja.

Ako smo okruženi ljudima koji se prema nama ne odnose na pozitivan način i ako smo spremni zanemariti ono što mi želimo samo da odnos ostane skladan, tada se u snovima može pojaviti motiv bolesnog kralja, predsjednika ili vođe kojemu je potrebno ozdravljenje. Ako se osoba u takvoj situaciji uspije izboriti za sebe, čak i kada to ugrozi odnos s drugom osobom, tada je „kralj“ ozdravio ili je pronađen novi. Psihološki gledano, dogodila se promjena vodećeg principa svijesti.

Novi stav u tom slučaju mogao bi glasiti:

„Da, pokušat ću se slagati s drugima, ali ako oni nisu spremni mene poštovati, tada ću se izboriti za sebe i prekinuti odnos s njima, čak i ako to znači da me više neće poštovati ili voljeti.“

U povijesti se izbor kralja temeljio na ideji kako osobnost kralja odgovara većini pojedinaca određenog plemena ili zajednice. Vikinzi nisu birali kralja koji se nije znao boriti. Kineski kralj trebao je biti oličenje mudrosti. Dakle, kralj plemena nije samo realna osoba već, psihološki gledano, simbolički izražaj vodećeg principa svijesti svakog pojedinca njegovog kraljevstva ili zemlje.

Možemo reći kako kraljevstvo prosperira sve dok je većina pojedinaca određena vodećim principom svijesti koji odgovara vremenu u kojem društvo živi. Kralj je utjelovljenje tog uvjerenja ili vodećeg principa svijesti velikog broja članova određenog društva.

Sjenka, psihologija i politika

Danas nemamo kraljeva, ali to ne znači da se ista psihodinamika više ne događa. Biramo predsjednike i premijere, a oni predstavljaju princip ili stav svijesti prema kojem većina nas živi.

Problem nastaje kada je taj princip nesvjestan. Tada ga kroz projekciju pronalazimo kao karakteristiku predsjednika, premijera ili određene društvene skupine. Kao što je iskustvo pokazalo, projiciramo upravo ono čega nismo svjesni u sebi samima. Ako je jedna od karakteristika tog principa nemoral, a svi se možemo složiti kako je on prisutan u našem društvu, tada dobivamo sliku kako su predsjednik, premijer ili određena društvena skupina nemoralni.

Kada smo nesvjesni, tada smo i podijeljeni jer u jednom trenutku reagiramo i razmišljamo svjesno, na jedan način, a u drugom nesvjesno i na potpuno drugačiji način. Propovijedamo moral, a sami smo nemoralni. Ako nismo svjesni vlastite moralnosti ili nemoralnosti, tada je podijeljenost društva izraz podijeljenosti pojedinca koji toga nije svjestan, a predsjednik, premijer ili određena društvena skupina postaju nositelji unutrašnje slike moralnosti ili nemorala.

Analitička psihologija društvene događaje promatra kao zbirni izraz psihologije svakog pojedinca. Moral državnih službenika i društvenih skupina nije izraz samo njihove psihologije, već i psihologije svakog građana s pravom glasa.

Kako bismo to bolje razumjeli, potrebno je razumjeti psihodinamiku određenu moralnom i nemoralnom stranom naše osobnosti. Svi smo mi moralna i nemoralna bića i ne postoji osoba koja je samo moralna. Kršćanstvo je izrazito svjesno te psihološke činjenice i ispovijed je jedan od instrumenata pomoću kojih se prosječan kršćanin nosi s tim problemom. No ista psihologija vrijedi bez obzira na to je li osoba kršćanin ili nije.

Biti moralna osoba znači biti svjestan svoje moralne i nemoralne strane, biti razapet između tih suprotnosti i pokušavati živjeti moralniju stranu svoje osobnosti. Naravno, u tome uspijevamo samo djelomično, ali upravo taj pokušaj određuje moralni karakter osobe.

Moralna osoba obilježena je kontinuiranom, više ili manje uspješnom brigom da nemoralna strana ne preuzme inicijativu i postane dominantna. Takva osoba svjesna je i toga da neće uvijek uspjeti — i tako treba biti jer smo samo ljudi — ali ipak na sebe svjesno preuzima težinu toga problema u vlastitom životu, a ne kroz neprestani govor o moralu drugih ljudi.

Možda su najnemoralnije osobe upravo one koje nisu svjesne vlastite nemoralnosti. U analitičkoj psihologiji nesvjesni dio ličnosti koji je u suprotnosti s moralnim viđenjem samoga sebe naziva se sjenka, iako ona nije ograničena samo tom definicijom.

Ako nismo svjesni svoje sjenke i vlastite nemoralnosti, tada su ta sjenka i nemoralnost projicirane, odnosno osobama koje nas okružuju počinjemo pripisivati vlastite nesvjesne karakteristike. Projekcija s jedne strane ima svrhu da postanemo svjesni određenih karakteristika kroz odnos s okolinom. Ali ako traje predugo, tada odgovornost prebacujemo sa sebe na objekt projekcije. Predsjednik, vlada, premijer, direktor ili određena društvena skupina tada postaju odgovorni za prosperitet države, a mi sami to prestajemo biti.

Zamislimo što bi se dogodilo kada bi svatko od nas prestao voziti brže nego što je dozvoljeno, kada bi svatko od nas razvrstavao smeće ili prestao davati i uzimati mito. Zamislimo kada bi svaki policajac, inspektor ili sudac razmišljao na isti način. Zamislimo kada bi se svatko od nas držao visokih moralnih standarda, plaćao porez, radio svoj posao kako treba i ne zapostavljao svoje obaveze prema obitelji.

Koje je onda rješenje da naše društvo prosperira? Rješenje je da svatko od nas preuzme dio odgovornosti na sebe; da se informiramo, educiramo, upoznamo sebe i nosimo teret vlastite moralne podijeljenosti. Naravno, nije moguće da baš svatko preuzme takvu odgovornost, ali vjerujem kako, ako barem određeni broj građana to uspije, tada njihov život i njihov utjecaj mogu djelovati i na živote svih ljudi koji ih okružuju.

Kada smo preuzeli odgovornost za vlastitu nemoralnu stranu, tada više nema potrebe da ju pronalazimo u okolini kroz projekciju. Nemojmo se zavaravati, to nije lagano i sa sobom povlači veliku patnju. Ali u tom procesu nismo postali svjesni samo vlastite nemoralnosti nego i činjenice kako nisu samo političari nepošteni, već i mi sami.

Psihološki gledano, kada prepoznamo određenu nesvjesnu karakteristiku u sebi, tada ju vrlo lako prepoznajemo i u drugima. Kada smo svjesni kako je svatko od nas sposoban biti nepošten, lijen ili nemaran, tada te karakteristike lakše prepoznajemo i kod drugih ljudi.

Kada bismo to doista učinili, političari bez visokih moralnih standarda ne bi mogli biti izabrani na određene funkcije jer ih jednostavno ne bismo izabrali. A oni koji bi bili izabrani bili bi, htjeli mi to priznati ili ne, sluge duha vremena u kojem žive i instinktivno bi ga slijedili.

Ako svaki građanin doprinese promjeni duha vremena, tada ni osobe koje žive u tom vremenu nemaju drugog izbora nego da ga slijede. Ako vam je teško razumjeti o čemu govorim, dovoljno je prisjetiti se kako strani vozači voze prebrzo u Hrvatskoj, iako se u vlastitoj državi pridržavaju pravila, dok Hrvati voze po pravilima u stranim državama premda ih se u Hrvatskoj često ne pridržavaju.

Kao da postoji nevidljivi duh države u kojoj se nalazimo i kojeg nesvjesno pratimo. Što to govori o duhu naše domovine kojega smo svi mi dio?

Predsjednici i premijeri simboli su vodećeg principa svijesti koji određuje psihologiju većine građana određene države. Ako je taj vodeći princip usko povezan s moralom i radom, tada odgovornost ne leži samo na predsjednicima i premijerima već i na građanima koji su ih izabrali.

Političari su, željeli to mi prihvatiti ili ne, glasnogovornici i predstavnici prosječnog građanina. Sve dok građanin živi u uvjerenju kako je izrazito pošten i vrijedan, a nije svjestan kako je istovremeno i njegova suprotnost, političari će ostati izraz podijeljenosti u nama samima. Politika nije nešto što se događa neovisno o nama.

Naša individuacija direktno utječe na osobe koje nas okružuju, a posebno na izborima kada nesvjesno biramo upravo one ljude koji odgovaraju našem vlastitom psihološkom stanju. Izbori sami po sebi ne mijenjaju stanje države; oni su samo izraz prosječnog psihološkog stupnja razvoja njezinih građana.

Izbori i pobjednici izbora samo su prikaz statističke sredine moralnosti određenog društva.

Ostale tekstove i eseje iz područja analitičke psihologije i simbolizma možete pronaći na stranici Analitička psihologija.