Svi smo čuli za komplekse i imamo intuitivnu ali neodređenu ideju što su oni. Ali da li ste znali da je komplekse moguće vrlo precizno može odrediti kroz asocijativni eksperiment. To je moguće jer asocijativni eksperiment oponaša asocijativni proces koji je osnova psihičkih procesa.

Ukratko, možemo reći kako se svaki kompleks sastoji od centralnog elementa sa kojim su povezane različite asocijacije (iskustvene i „nasljedne“). Kada je centralni element otac, možemo govoriti o kompleksu oca. Kompleksi nastaju kada su unutarnja predispozicija i vanjsko iskustvo u konfliktu. Kompleks se može opirati namjerama ego svijesti, razoriti njezino jedinstvo, odcijepiti se od nje i djelovati kao strano tijelu u sferi svijesti. Poznato je sa svi imamo komplekse ali ne i da kompleksi imaju nas.

Kompleks i njegova autonomija

Kompleksi posjeduju različitu razinu neovisnosti: neki su neprimjetni, neki drastično djeluju na svijest, neki su svjesni a opet neovisni i sl. Kompleksi jednako tako mogu asimilirati drugi sadržaj iz svijesti i nesvjesnog. Ovisno o udaljenosti od svijesti, kompleks može poprimiti i mitološke karakteristike, što se može vrlo lako prepoznati u snovima.  Asimilacija kompleksa dovodi do redistribucije energije (neke stvari koje prije nismo mogli ili htjeli sada možemo ili želimo). Možemo reći kako, energija koja je bila zarobljena u kompleksu, je sada na raspolaganju svijesti.

Komplekse možemo prepoznati u snovima, u kojima može poprimiti oblik znane ili neznane osobe i sl. Kompleks koji je autonoman može se potpuno neovisno o svijesti nalaziti u pozadini psihe – mala psiha u velikoj što je posebno vidljivo u psihozama. Vidi. Jungova disertacija.

Kako su nesvjesni, kao i sav drugi nesvjesni sadržaj, možemo ih prepoznati kao karakteristiku objekta tj. kao projekciju. Npr. primjer opsjednutosti se može razumjeti kao nesvjesni kompleks koji potpuno proguta ego. Nadalje djelovanje kompleksa možemo prepoznati kod arhaičnih naroda kroz njihova vjerovanja u duhove. Kod poremećaja kao podvojena ličnost , kompleks djeluje kao posebna osobnost.

U praktičnom radu, proces osvještavanja kompleksa je popraćen velikim otporima kod pacijenta. Često je potrebna određena životna teškoća da se to i desi i samo nas snažno emocionalno iskustvo može natjerati da se i oslobodimo određenog kompleksa.

Kompleks i njegova fenomenologija

Kompleks može biti:

a) nesvjestan ali nedovoljno nabijen da bi predstavljao neovisnu tvorevinu iako još uvijek blokira svjesne procese i u vezi je s njima. Omaške, detaljno opisane od Freuda, spadaju u djelovanje kompleksa ove vrste.

b) nesvjestan ali dovoljno nabijen energijom da djeluje kao drugi ego u konfliktu sa osnovnim egom. Osoba se nalazi između dvije istine, dvije volje koje teže da ga rastrgaju na dva dijela (npr. opsesivno kompulzivni poremećaj).

c) kompleks se potpuno odvoji od organizacije svijesti i postaje autonoman. Takvo djelovanje možemo vidjeti kod poremećaja koji podsjećaju na podvojenu ličnost i kod osoba koje se jako promjene kod konzumacije alkohola. U takvim slučajevima ego gubi na energiji i spušta se na nivo kompleksa. U forenzici taj fenomen je povezan sa smanjenoj uračunljivošću.

d) kada je kompleks toliko jak da povuče u svoju domenu i sam ego. Tada kompleks preuzima vodstvo. Psihološki gledano, govorimo o o slučaju identifikacije između ega i kompleksa. Npr. kada smo pod utjecajem majčinskog kompleks ili očevog kompleks tj. riječi, misli i vrijednosti oca ili majke su obuzele ego koji je samo instrument. Takav identitet može varirati od patološke identifikacije sa ocem do suda, pod utjecajem roditelja, kojim se osoba vodi bez kritičkog stava prema njemu.

e) U slučaju kada je nesvjesni kompleks projiciran, možemo ga prepoznati samo kao karakteristiku osobe koja je nositelj projekcije. To je slučaj kada gajimo izrazito snažne pozitivne ili negativne osjećaje prema nekoj osobi. Neuroze, sumanuti poremećaj, paranoja i sl. su primjeri takvog djelovanja kompleksa.

f) kompleks je svjestan ali samo intelektualno i zbog toga još uvijek zadržava svoju iskonsku snagu. Samo emocionalno iskustvo koje prati razumijevanje i integracija kompleksa ga može razriješiti….

Ego može preuzeti četiri stava prema kompleksu

a) potpuno nesvjestan njegovog postojanja

b) identifikacija

c) projekcija

d) konfrontacija – samo četvrti oblik može dovesti do konačnog rješenja.

Glavna karakteristika neuroze je nevjerojatna odanost prema kompleksima čak i kada neizmjerno pati zbog njih. | Situacija je slična kreditu sa velikom kamatom. Možemo ga odmah platiti i uštedjeti. Ako smo svjesni kompleksa, konflikt postaje svjestan i imamo mogućnost da ga riješimo. Ako nismo svjesni kompleksa, nismo svjesni ni konflikta niti patnje koju on sa sobom podrazumijeva, ali sada patimo od pseudo-problema tj. od simptoma.

Kompleks kod Freuda i Junga

Osobni kompleksi (koji su vezani uz osobno nesvjesno) i kompleksi koji crpe materijal iz kolektivnog nesvjesnog….

Dvije vrste kompleksa

Možemo reći kako postoje dvije vrste kompleksa, kompleksi koje smo potisnuli i kompleksi koji nikada nisu bili svjesni.  Tj. kompleksi osobnog i kolektivnog nesvjesnog.

Kompleks iz osobnog nesvjesnog je patološki, iz kolektivnog nesvjesnog razvojni. Problem je što kompleksi iz kolektivnog nesvjesnog nemaju previše razumijevanja i strpljenja da ih asimiliramo. Ili se razvijemo ili postanemo neurotični.

Često otkrijemo kako kada razriješimo osobni kompleks, iza njega stoji kompleks iz kolektivnog nesvjesnog. Tj kada razriješimo konflikt sa osobnom majkom, vidimo da iza nje, stoji ideja majčinstva i majčinskog koja nije osobna već kolektivna (zajednička svima ljudima, tj. dolazi iz kolektivnog nesvjesnog). Čest problem je da je kompleks iz kolektivnog nesvjesnog, koji predstavlja općeniti način funkcioniranja u skladu sa prirodom čovjeka, sadržan u preuskom svjetonazoru osobnih ideja i iskustava. Dakle možemo reći da stanje naše svijesti određuje kakav utjecaj će kompleks imati, pozitivan ili negativan….

Neuroza i psihoza

Neuroza je stanje kada nesvjesno držimo potisnuto. Psihoza je stanje raspada našeg represivnog sistema. Osobni kompleksi su manje opasni po tom pitanju jer imaju plašt osobnog materijala oko sebe, kompleksi iz kolektivnog nesvjesnog su puno opasniji jer sadrže puno više energije koje nema buffera oko sebe. Sadržaj osobnog nesvjesnog su uglavnom emocionalno obojeni kompleksi. Sadržaj kolektivnog nesvjesnog (kolektivni kompleksi) nazivamo arhetipovima.

Ako želite znati više, preporučam knjigu Two Essay on Analytical Psychology.

VIše o arhetipovima, kompleksima i simbolima možete saznati ukoliko pratite slijedeći link – 7. Priroda i struktura psihe.