Arhetip • Analtička psihologija • by Dragutin Vučković

Arhetip

“Pojam arhetip se često krivo razumije da predstavlja točno određene mitološke slike ili motive… baš suprotno, arhetip je nasljeđena tendencija ljudskog uma da formira mitološke motive – reprezentacije koje beskonačno variraju bez da gube svoj osnovni obrazac… Ta nasljedna tendencija je instinktivna, kao specifičan nagon gradnje gnijezda, migracije i sl. u ptica. Te kolektivne reprezentacije se mogu naći svugdje i karakterizirane su istim ili sličnim motivima. Ne mogu se povezati s određenim vremenom ili rasom. Nemaju znano porijeklo, i mogu se reproducirati čak i gdje se prijenos migracijom može isključiti.”

C. G. Jung

Arhetipovi su čimbenici i motivi koji uređuju psihički sadržaj u određene slike koje karakteriziramo kao arhetipske, ali na takav način da možemo percipirati samo efekt njihovog djelovanja. Postoje i prije nego svijest i predstavljaju strukturalne dominante psihe.

Arhetip i kolektivno nesvjesno

Arhetip je osnovni uređujući faktor kolektivno nesvjesnog.  Arhetip predstavlja živi sistem reakcija, spremnosti na reakciju i način razmišljanja koji određuju život pojedinca na nevidljiv način. Ono nije samo a priori povijesno uvjetovano stanje već izvor instinkta jer arhetipovi su jednostavno rečeno forme koje instinkti preuzimaju. Svaki instinkt ima svoj arhetipski ekvivalent i svaki arhetip svoju instinktivnu bazu.

Psihologija životinja je organizirana na taj način da određena slika pokreće određenu reakciju specifičnu za tu životinjsku vrstu. Gradnja gnijezda, ritualni ples pčela, obrambeni mehanizam hobotnice i otvaranje paunovog repa su neki od primjera. Takvo uređenje života životinja je određeno unutarnjim faktorima čije djelovanje u psihologiji ljudi  nazivamo arhetip.

Arhetip predstavlja obrazac ponašanja što je i njegov biološki aspekt. Novorođeno dijete nije tabula rasa već je rođeno sa mozgom koji u sebi već ima potencijal ljudskosti tj. mozak djeteta upija vanjske podražaje i sadrži ne bilo kakvu spremnost na reakciju na njih nego specifičnu spremnost. Ta spremnost se bazira na instinktima. Možemo reći kako je psiha novorođenog djeteta kao fotografska ploča koja je bila u ekspoziciji tijekom prijašnjih generacija.

Možemo reći da su arhetipovi organi psihe. Kao što organi reagiraju na određene promjene tako i psiha reagira na određene promjene. Ta reakcija je uvjetovana jednako kao što su uvjetovane i reakcije organa. Kada je ta reakcija nesvjesna ili potisnuta, možemo očekivati stvaranje arhetipskih slika u našim snovima i slikama koje u ogromnoj mjeri odgovaraju slikama koje možemo prepoznati u svjetskim religijama, mitovima i bajkama.

Osnovni arhetipovi koje se najlakše mogu prepoznati u svakoj osobi su: sjenka, anima ili animus, persona i Self.

Sjenka

Odcjepljeni aspekt ličnosti koji se ipak nalazi usko povezan sa osobom i njezinim nediferenciranim funkcijama, tj. psihološkim funkcijama koje nisu dovoljno razvijene. Ona predstavlja urođenu predispoziciju koju odbacujemo na osnovi etičkog, estetskog ili nekog drugog razloga jer nije u skladu sa našim svjesnim stavom i uvjerenjima. Njen razvoj prati razvoj ega i sve što ego ne treba ili nije kompatibilno s njim završava kao dio sjenke. U tom kontekstu možemo reći kako dijete nema sjenku već je ona karakteristična za razvijenu svijest odrasle osobe….

Uzimanje u obzir sjenke znači da preuzmemo beskompromisan kritički stav prema samom sebi što je teško jer kao i sav ostali nesvjestan sadržaj, tako i sjenku najčešće percipiramo kroz projekciju. Uvijek je netko drugi kriv, ali samo dok nismo svjesni svoje sjenke. Sjenka u analizi uvijek sa sobom povlači velike otpore i zapravo puno analiza stane na tom koraku. Ako netko uspije da povuče sve te projekcije, to nije kraj jer umjesto ljudi oko njega, taj čovjek je postao sam sebi problem. Svjestan je da sve što nije u redu u svijetu, zapravo nije u redu u njemu  samome i ako uspije učiniti nešto sa svojom sjenkom, uspio je učiniti nešto sa svijetom. Uspio je na svoja leđa staviti barem dio velikog svjetskog problema.

Persona

Persona je usko vezana uz tj. najviše diferencirana funkcija. Ona predstavlja sistem psihičkih reakcija i odnosa sa kojima dolazimo u kontakt sa vanjskim svijetom. Manje diferencirane funkcije manje doprinose sadržaju persone.

Persona je funkcionalni kompleks koji je nastao zbog potrebe za adaptacijom ali nije identičan cjelokupnoj osobnosti. Usko je povezan u kontekstu odnosa prema objektu, tj. vanjskim svijetom i zapravo predstavlja kompromis između osobnosti i zahtijeva društva (ono što obitelj i društvo žele da budemo)….

Više o arhetipovima anime, animusa ili Self-a možete pročitati ako pratite poveznice.

Ako želite znati više o tome što je arhetip predlažem vam knjigu The Archetypes of the Collective Unconscious.

VIše o arhetipovima, kompleksima i simbolima možete saznati ukoliko pratite slijedeći link – 7. Priroda i struktura psihe.