Tekst je nastao na temelju otvorenog razgovora i pitanja postavljenih tijekom 1. Hrvatskih dana logoterapije 2025. godine. Zbog same prirode razgovora, pojedine teme mjestimice prelaze jedna u drugu i ne slijede strogo linearnu strukturu. Podnaslovi su naknadno dodani kako bi okvirno označili glavne tematske cjeline koje su se tijekom razgovora otvarale.

Razvoj analitičke psihologije i simbolički život psihe

Kada sam završio studij u Zürichu 2014. godine, u Hrvatskoj je vrlo malo ljudi radilo unutar jungijanske analitičke psihologije. Nakon što sam počeo raditi, započeo sam s održavanjem uvodne edukacije iz osnova analitičke psihologije koju je tijekom godina završilo između 100 i 150 osoba. Neke od njih odlučile su se priključiti grupi koja se nalazi jednom mjesečno i unutar koje radimo seminare na različite teme. Dio te grupe izrazio je želju za dubljim studiranjem analitičke psihologije s ciljem da jednog dana postanu analitičari.

Posljednjih godina traje proces s ciljem da im se to omogući. U isto vrijeme u Sloveniji je djelovao SZAP unutar kojega je postojao program za edukaciju psihoanalitičara pod pokroviteljstvom IAAP-a, tzv. Router program. Prije nekoliko godina otvorila se mogućnost da i građani Hrvatske, u određenom broju, mogu započeti studij. Tako danas imamo nekoliko osoba koje studiraju u Sloveniji, Srbiji i Beču. Tako da će se kroz nekoliko godina i broj analitičara u Hrvatskoj povećati, a plan je da jednog dana imamo i institut koji će moći obrazovati buduće analitičare u Hrvatskoj. Moja ideja je da taj program bude temeljen na programu koji postoji u Zürichu i koji zapravo ima najdulju tradiciju.

Ono što sam primijetio jest da dio novih studenata ima tendenciju fokusirati se na nove ideje analitičke psihologije koje su više ili manje udaljene od izvornih ideja C. G. Junga. Što samo po sebi nije problem. Naprotiv, takav pristup je i potreban, ali tek kada se razumije klasičan pristup. Ono što se često događa jest da zbog nedovoljnog razumijevanja Junga novi studenti ili analitičari vide određene ideje kao nešto novo, iako su one već opisane u Jungovim djelima.

Osim toga, dio jungijanske zajednice postupno se udaljava od amplifikacije i važnosti poznavanja etnologije, običaja, religije, mitologije, alkemije, bajki, povijesti, umjetnosti i simbolizma općenito. To je onaj dio koji je zapravo neovisan od teorije i prolaznosti individualnih stajališta i omogućuje nam da vidimo koje se bazično djelovanje psihe krije iza specifičnih simptoma ili problema.

Smisao, Self i psihoterapijski proces

Smisao bi bio stanje uma koje se pojavljuje kao posljedica drugog procesa. Taj proces bio bi povezivanje svijesti s beskonačnim. Pod beskonačnim podrazumijevam nešto što je od nas veće, sveobuhvatnije i trajnije. Religije svijeta psihički aspekt beskonačnog projicirale su u božanstva. Biti povezan s nečim takvim čini ogromnu razliku u kvaliteti života.

Zamislite osobu koja ima socijalnu anksioznost i treba se izložiti skupini ljudi. Ogromna je razlika ako je osoba fokusirana na svoj strah i moguće negativne posljedice takvog izlaganja — realne ili zamišljene — ili ako je fokusirana na smisao i svrhu takvog izlaganja. U religioznim terminima, ako osoba osjeća da je njezino postupanje u skladu sa željom božanstva, tada je spremna zanemariti osobne nesigurnosti i strahove kako bi postupila u skladu s takvom željom.

U psihološkim, i samo psihološkim terminima, ono što je aktivirano u našem kontaktu i interakciji s beskonačnim jest arhetip Selfa, koji je, kao što sam spomenuo, uvijek bio projiciran u božanstva, apsolutne vrijednosti ili u alkemijske simbole poput kamena, Mercuriusa ili vode koja liječi. Proučavajući takve simbole možemo otkriti nešto o Selfu. Analitička psihologija na smisao gleda kao na nešto što proizlazi iz smislenog kontakta svijesti i arhetipa koji nazivamo Self.

Ponekad je ono što želimo postići u psihoterapiji jednostavna remisija simptoma. No često se dogodi da direktan rad na simptomima ne dovodi do njihove remisije. U tom slučaju kažem klijentu da ne znam kako mu pomoći, no da on u sebi možda ima medij kroz koji zajedno možemo otkriti što bi mu moglo pomoći i, ako želi, pokušati to saznati.

Taj proces podrazumijeva da promatramo produkte nesvjesnog i u njima pokušamo pronaći naznake kako ponovno ostvariti smisleni kontakt sa Selfom. Kada se taj kontakt ponovno uspostavi, simptomi se ponekad povuku sami od sebe. Jednostavno rečeno, ali dosta teško za ostvariti u praksi, jer je put prema smislenom kontaktu sa Selfom često popločen neurozom, otporima i strahovima koji su i doveli do stanja zbog kojeg je osoba potražila pomoć.

Psihoterapijski pravci i psiha

Sve psihoterapijske pravce razvile su osobe koje su promatrale isti objekt — psihu — i došle do određenih zaključaka. Ti zaključci su više ili manje subjektivni i djelomično određeni objektivnim datostima, a djelomično psihologijom samog promatrača.

Kada promatrate odnos neuroznanosti i psihoterapijskih pravaca, otkrijete da neuroznanost u većoj ili manjoj mjeri podupire teoriju pojedinog psihoterapijskog pravca. Koji je onda pravac ispravan? Možda možemo reći kako svaki psihoterapijski pravac opisuje psihu u trenucima patnje i pokušava pokazati put kako tu patnju prevladati, ali uvijek sa određenog stajališta koje je, nadamo se, dovoljno kompatibilno s razumijevanjem osobe s kojom radimo. Tako da vjerujem kako niti jedan psihoterapijski pravac nije potpuno ispravan, ali je često dovoljno dobar da pomogne. A možda je to i jedino što je potrebno.

Tako da ako koristite jedan psihoterapijski pravac u svojoj praksi, gotovo je nemoguće, svjesno ili nesvjesno, ne koristiti i neki drugi. Nisam stručnjak za druge pravce, no klijenti koji su upoznati s njima ponekad mi kažu kako ih neka intervencija koju radimo u duhu analitičke psihologije podsjeća na nešto što su iskusili ili o čemu su čitali unutar nekog drugog pristupa. Tako nekako možda možemo promatrati praktično preklapanje različitih psihoterapijskih pravaca.

Što se egzistencijalističkih psihoterapija i mog odnosa prema njima tiče, tu ne mogu puno reći jer nisam dovoljno upoznat s njima. No ono što mogu reći jest da ih, ako pomažu ljudima, podržavam.

Ostale tekstove i eseje iz područja analitičke psihologije i simbolizma možete pronaći na stranici Analitička psihologija.