Tekst “Aktivna imaginacija ” deveti od deset tekstova obavezne literature za sudionike edukacije “Analitička psihologija – teorija i praksa”.
Tekstove mogu pročitati i oni koji ne planiraju započeti edukaciju i u njima saznati što je analitička psihologija, koja su područja njenog istraživanja i kako se primjenjuje u psihoterapiji.
Aktivna imaginacija
Uvod
Puno toga o sebi i o vanjskom svijetu u kojemu živimo znamo ali kao što smo pokazali u ovih nekoliko seminara, postoji još više toga što o sebi ne znamo. Kada postanemo svjesni da u nama postoji nešto nepoznato tada upoznavanje toga nepoznatoga postaje nešto izuzetno važno. Razlog za to je što to nepoznato utječe na naš život, pozitivno i negativno. Utječe na naše odluke, vrijednosti, odnose, na naše emocionalno stanje i reagira na naše stavove ali je i izvor naše kreativnosti, nagona i razvojnih tendencija.
Dok je Jung radio na upoznavanju toga nepoznatoga u sebi, otkrio je tehniku aktivne imaginacije. Zapravo tu „tehniku“ je čovjek koristio od kada zna za sebe, između ostaloga kao način da sazna nešto o svojim bogovima tj. o nečemu što mu je nepoznato. Snovi su jedan od načina da to nepoznato upoznamo, ali s druge strane, snove je teško razumjeti, posebno naše snove. Kada uvidimo koliko je to doista teško, tek onda možemo dobiti ideju kako je zapravo tehnika interpretacije snova nešto što nije lagano primjenjivo.
Jung opisuje svoj susret sa nesvjesnim kao nešto opasno i postavlja se pitanje zašto je susret sa nesvjesnim nešto opasno. Zamislite da ostavite ovaj svoj sadašnji život i otputujete u Afriku i nastavite svoj život u nekoj savani ili džungli. Otprilike slično iskustvo je zaputiti se u potpuno nesvjesni unutrašnji svijet. Kako je Jung krenuo istraživati taj unutarnji svijet kroz vizije i fantazije, otkrio je koliko su one zapravo slične fantazijama ljudi sa teškim psihičkim poremećajima s kojima je radio tijekom svoje karijere kao psihijatar i zapravo je bio u velikom strahu da i njega ne čeka slična sudbina. Jedna od vizija koju je često percipirao je more krvi koja prekriva Europu. To je bilo 1913. godine.
Kada je rat izbio, mogao je razumjeti svoju viziju i sa stajališta društva u kojemu je živio tj. sa objektivnog stajališta, a time se i smanjio strah od potencijalne psihoze za koju je mislio da mu prijeti. Kroz iskustvo svojih fantazija, vizija, vizija i fantazija svojih klijenta i proučavanje mitologije, otkrio je kako postoji nešto što se djelomično razlikuje od osobnog nesvjesnog i što stoji iza njega kao nešto što dijelimo sa cijelim ljudskim rodom, tj. kolektivno nesvjesno. Osim toga, shvatio je kako je unutarnji svijet jednako tako postojan i realan kao i vanjski, možda i više budući da se ne mijenja i ne umire kao i vanjski svijet.
Nadalje, Jung je znao reći kako nesvjesno samo po sebi nije opasno i kako zapravo postoji samo jedna velika opasnost; panika. Povezana je sa strahom koji osjećamo kada naiđemo na nešto što je vrlo neočekivano ili sa mogućnošću da izgubimo tlo pod nogama što nas može toliko uznemiriti da nije niti čudno što ljudi izbjegavaju susret sa nepoznatim. Protiv takve panike, jedina obrana je stvarni život i životne obaveze koje u takvim trenucima moramo uzeti kao nešto najvažnije, što djeluje kao sidro koje nas drži u kontaktu sa realnošću. Jung je u vrijeme kada se susretao sa nesvjesnim bio oženjen, imao je djecu i uspješnu privatnu praksu tj. životne obaveze koje su bile protuteža promjenjivom svijetu nesvjesnog u kojega je uronio. Strah zbog kojega se bojimo započeti takvo putovanje je strah da nas nesvjesno odnese što samo po sebi nije ništa opasnije od opasnosti vanjskog svijeta.
Ako se ispravno koristi, aktivna imaginacija nam može neizmjerno pomoć da održimo ravnotežu kada istražujemo to nepoznato u nama. Ali ako ju krivo razumijemo ili zamijenimo za nešto ugodno, umjesto za težak i iscrpljujući znanstveni rad, može osloboditi nesvjesno u obliku koje nas može preplaviti i dovesti do aktivacije teške neuroze ili čak psihoze. Aktivna imaginacija je težak rad, možda i najteži koji možemo raditi. Započinjemo ju kako bi otvorili pregovore sa svime onime što je nepoznato u našoj psihi. Bez obzira da li smo toga svjesni, ali sve ovisi o tim pregovorima jer nešto u nama će uvijek biti na drugoj strani od nas samih.
Aktivan imaginacija i nesvjesno
Lice koje nam nesvjesno prikazuje nije kruto. Ono reflektira lice koje mi pokažemo njemu. Neprijateljstvo aktivira prijeteće lice a prijateljstvo omekšava njegove crte.
U tom kontekstu, jako je dobro ako osjećamo kako nismo svjesni velikog dijela naše psihologije (osobne i one koju dijelimo sa svim pripadnicima vrste). Kada iz osobnog iskustva postanemo toga svjesni, zapravo nema potrebe da budemo neprijateljski nastrojeni prema nesvjesnom. Ako nam sudbina odredi životne suputnike koje sami ne bi odabrali, život će biti puno bolji ako ih susretnemo sa prijateljskim licem umjesto neprijateljskim.
Barbara Hannah priča o putovanju brodom kojemu se njena poznanica jako radovala. Kada je krenula, otkrila je kako kabinu dijeli sa osobom koju nije voljela i s kojom se nije slagala. Umjesto da joj putovanje ne bude ugodno, odlučila je da će toj želi pokazati toplo i prijateljsko lice i putovanje je bilo puno ugodnije nego je u prvi tren očekivala. Zapravo su se tijekom putovanja zbližile i razvile odnos koji do tada nisu imale.
Prva figura koju često susretnemo kada nađemo oči u oči sa nesvjesnim je osobna sjenka. Budući da često sadrži upravo one karakteristike koje nam se ne sviđaju, često jako podsjeća na ženu iz primjera. Ako smo negativni prema njoj, ona će postajati nepodnošljiva, ali ako joj pokažemo prijateljsko lice nesvjesno će pokazati svoju prijateljsku stranu. B. Hannah priča kako joj je Jung rekao koliko je veliki dobitak da, kao izrazito poštena žena, bude svjesna da je jednako tako spremna da bude i nepoštena. Zbog čega se čovjek osjeća loše ali u isto vrijeme prihvaćanje te činjenice predstavlja veliki korak ka cjelovitosti. Svaki problem koji imamo sa nesvjesnim je zapravo rezultat preuskog svjetonazora koji nam onemogućava da mu se približimo. Najbolji način da takve probleme riješimo je zapravo aktivna imaginacija.
Bez upoznavanja svoje sjenke rad u aktivnoj imaginaciji je gotovo nemoguć. Ako uživamo u iluzijama o nama samima, tada nemamo mogućnosti da uistinu vidimo i slike iz nesvjesnog i da čujemo njihov glas.
Već sam spomenuo primjer Rabina koji je na učenikovo pitanje o tome zašto se bog prije obraćao ljudima direktno a danas to više ne čini. Odgovor Rabina je bio kako se danas čovjek ne može pognuti dovoljno nisko kako bi ga čuo. Tako i mi, možemo čuti što nam nesvjesno govori samo ako ga dovoljno pažljivo ne osluškujemo. To podrazumijeva izniman napor, budući da je vrlo lako preuzeti glas nesvjesnog kao naš osbni stav ili želju.
Aktivna imaginacija u svom izvornom obliku nije nešto što treba raditi prije nego se upoznamo sa određenim aspektima nesvjesne psihologije nas samih. Iako postoje situacija kada je aktivna imaginacija indivirana i na početku. Kada god čovjek pokušava doći na čistac sa takvim nesvjesnim tendencijama, na jedan ili drugi način, otkriva nešto kao aktivna imaginacija. Religije su pune takvih primjera gdje bog savjetuje ili govori kako bi trebali živjeti svoj život
Primjer o kojemu ću danas govoriti se dogodio prije 4200. godina u Egiptu. U Egiptu je tada bilo vrijeme velike nestabilnosti a osoba čija aktivna imaginacija je prikazana se nalazio na rubu samoubojstva kada se ona dogodila. Osoba u pitanju se nalazila razdvojena od boga i otkrio je nešto novo što još nije bilo poznato u Egiptu tj. kako je njegova Ba-duša nešto što se ne manifestira samo poslije smrti već ima utjecaj i za njegovog života. Iz Knjige mrtvih možemo zaključiti kako je osobnost nešto što su Egipćani projicirali u život poslije smrti, što je kao rezultat imalo pridavanje velike važnosti ritualima i obredima povezanim uz smrt.
Taj tekst je vjerojatno napisan kada se Egipat nalazio u sličnoj situaciji kao i mi danas. Bilo je to vrijeme raspada starog kraljevstva i prve revolucije u povijesti. Svećenici su napadani i često ubijeni, hramovi su bili srušeni, siromašni su pljačkali bogate, svaki princ je spletkario kako bi bio faraon i suicid je bio svakodnevnica.
U aktivnoj imaginaciji, osoba u pitanju je šokirana da mu se obraća njegova Ba duša i napada ga jer zbog njegovog plana da učini suicid. Tijekom aktivne imaginacije ona mu govori o važnosti preuzimanja odgovornosti za život na zemlji i prije smrti, što je u bilo u velikoj suprotnosti sa prevladavajućim stavom svijesti toga vremena budući da pravi počinje nakon smrti.
„Da li jesi čovjek? Da li si uopće živ?“
Možete li zamisliti šok u kojemu se taj čovjek nalazio kada mu se obratila njegova Ba-duša?
Koliko nas upita boga kako dalje kada se nađemo u velikim teškoćama? Još manje nas bez predrasuda posluša što nam on ima za reći. U vrijeme koje opisuje stari zavjet, ljudi su još uvijek imali mogućnost da zapitaju boga kako dalje i da dobiju odgovor. Izgleda da smo danas zaboravili kako se to radi. Psihološki gledano, aktivna imaginacija nam omogućuje nešto slično. Omogućuje nam da uspostavimo kontakt sa psihološkim aspektima koje smo projicirali u bogove i ostala mitska i religijska bića.
U svojem susretu sa nesvjesnim, Jung je pokušavao pronaći način kako da razumije sebe, svoje snove i svoje pacijente. Bilo mu je potrebno nekoliko godina da doista shvati kako je potrebno pristupiti fantazijama i imaginaciji koje je radio. Tek kada je uspio učiniti najvažniji korak a to je da pokuša pronaći smisao i svrhu tih fantazija u svom svakidašnjem životu, osjetio je određeno olakšanje.
Slike nesvjesnog ostavljaju čovjeku veliku odgovornost. Ako ih ne uspijemo razumjeti ili ako nismo spremni preuzeti etičku odgovornost za njih, ostavljaju nas bez naše cjelovitosti i u stanju bolne podijeljenosti.
Opasnosti i uloga analitičara
Istraživanje nesvjesnog kao aktivna imaginacije nije nešto što trebamo započeti samo tako. Taj nagon mora dolaziti od dubokog osjećaja poziva i zapravo ne bi trebali s time započeti ako taj poziv i ne osjećamo. Aktivna imaginacija nas može odvesti jako duboko i može na nas utjecati i promijeniti naš život u temelju. Ali, aktivna imaginacija nije nešto što bi trebali pokušati sami, bez potpore nekoga tko će razumjeti ili barem pokušati razumjeti put na koji smo se zaputili. Bez povratne informacije što se događa sa nama za vrijeme dok ju pokušavamo raditi, možemo se doista izgubiti u svijetu nesvjesnog što direktno utječe i na naš svakodnevni život i odnose.
To se može manifestirati tako da na odjednom na obuzme određena ideja ili nagon koji pratimo jer smatramo da je to baš ono što želimo. Npr. partner nas uvrijedi i radimo imaginaciju koju razumijemo na način da moramo uvesti promjenu u odnos ili ga prekinuti. Sigurni smo kako je to upravo ono što nam imaginacija govori. Ali, kroz razgovor sa osobom koja nas prati na našem putu, otkrijemo kako je to pretjerana reakcija. To nam postaje jasno tek nakon razgovora s njom, ne i prije.
Nadalje, u aktivnoj imaginaciji nikad ne smijemo razgovarati sa živim osobama. Ako imamo želju da to učinimo, trebamo stati i ozbiljno se upitati za razloge zašto to želimo. Vrlo je lako moguće da motivacija dolazi zbog regresije na primitivan način razmišljanja tj. sa nadom u magično djelovanje na osobu u pitanju. Glavno pitanje je zašto radimo aktivnu imaginaciju? Da li ju radimo da bi otkrili svoju cjelovitost ili zbog određene egoističke želje. Ako ju radimo zbog egoističke želje (makar bila ona i nesvjesna), nakon početnog uspjeha takav pristup uvijek vodi prema katastrofi.
Na poslu otkrijemo kako nas određeni aspekt naše osobnosti sputava u daljnjem napretku, npr. kompleks manje vrijednosti. Zbog toga odlučimo da radimo aktivnu imaginaciju kako bi radili na tom kompleksu. Prije početka, trebamo se upitati da li nam je cilj individuacija ili napredak na poslu. Ukoliko je to individuacija, tada smo spremni i na mogućnost da nikada ne napredujemo na poslu. Napredak postaje sporedna stvar u odnosu na individuaciju. Ponekad je napredak nuspojava individuacija, a ponekad zbog nje moramo promijeniti posao. Ukoliko ju radimo zbog napretka na poslu, tada krajnji rezultat dovodi do još veće podijeljenosti tj. postanemo žrtva naše kompleksa moći sa posljedicama na naš osobni život, iako na početku možda osjećamo kao da smo na dobitku, krajnji rezultat je uvijek negativan.
Ako je naš osobni razvoj i postajanje osobom kakva smo stvoreni da budemo glavni cilj našeg rada, tada nam ništa ne može više pomoći od aktivne imaginacije. Ona može dovesti do nevjerojatne neovisnosti od tuđe pomoći (bilo ona od strane analitičara ili nekog drugog autoriteta). Ali, za to je potreban doista ogroman rad i trud. Zapravo u praksi, ako netko poželi raditi aktivnu imaginaciju, to je jedan od pokazatelja da on doista i želi postati neovisan.
Aktivna imaginacija je nešto što radimo paralelno sa našim svakidašnjim životom i nema smisla srljati u njoj, prije nego se dogodila paralelna promjena i u našim svakidašnjim životima.
Muškarac se nalazio pod velikim utjecajem svojih žudnji (prehrana, seks, i sl.) koje su utjecale na njegov svakodnevni život i životne obaveze. U aktivnoj imaginaciji je vidio dva reda golih i zavodljivih djevojaka između kojih je trebao proći i ne podlegnuti žudnji koju je osjećao (djevojke predstavljaju gore spomenute tendencije). Bilo mu je potrebno puno vremena da izađe na kraj sa spomenutim tendencijama i uklopi ih u svoj život na način da one ne preuzimaju kontrolu ali tek kada je to uspio, uspio je i u aktivnoj imaginaciji proći između tih djevojaka. Poanta je da je to učinio sam, bez tuđe pomoći.
Za razliku od drugih tehnika imaginacije, u analitičkoj psihologiji, utjecaj analitičara na aktivnu imaginaciju klijenta mora biti minimalan. Ono što je Jung radio je da je samo ukazao na dijelove gdje se aktivna imaginacija radila nepravilno. Nakon toga, Jung bi upitao za snove i na njima je radio izrazito pažljivo i detaljno. Što je često jako teško za klijenta jer se mora sam nositi sa problemima nastalim u aktivnoj imaginaciji.
Ženska osoba je radila aktivnu imaginaciju sa negativnim animusom. Negativni animus predstavlja sva ona uvjerenja koja djeluju negativno na njen život i na neki način ju zlostavljaju (npr. kompleks manje vrijednosti), dok pozitivni animus predstavlja onu muškost koja joj omogućuje da se emancipira i uspije u životu.
Budući da osjeća povezanost sa negativnim animusom, u imaginaciji ga je pozvala da živi sa njom. Nije mi se činilo kako bi to učinila i u realnosti te sam o tome s njom razgovarao. Nakon razgovora, klijentica je prekinula vezu sa negativnim animusom u imaginaciji. Ali, paralelno sa tim postupkom, i u realnosti je morala postaviti određeno odstojanje između nje i njezinog kompleksa manje vrijednosti. Aktivna imaginacija i njena korekcija joj je pomogla da prepozna dinamiku iz imaginacije, u realnosti. A promjena koju je uvela joj je omogućila da promjenu uvede i u realan život, tj. prestala je uzimati u obzir negativne misli i glasove koji su je opstruirali u njenoj emancipaciji.
Efekti aktivne imaginacije
Aktivna imaginacija je izrazito moćna ali i opasna. Stvara puno sinkronističkih događaja koji se lagano krivo razumiju i možemo dobiti osjećaj da smo mi odgovorni za njih te ih počnemo zlorabiti. Uzbuđenje zbog sinkronističkih događaja zamuti nam sud i dovesti do ideje kako smo mi odgovorni za njih tj. do inflacije. Ispravan pristup možemo prepoznati u priči o kineskom mudracu koju je ispričao Richard Wilhelm i koju je Jung bezbroj puta ponovio na svojim seminarima i predavanjima.
Richard WIlhelm je bio poznati sinolog i proveo je više od 25. Godina u Kini. Jedna od priča koju je doživio je bila u siromašnom selu gdje je zavladala velika suša. Nakon nekog vremena seoski starješine su odlučili pozvati mudraca iz udaljenog sela koji je znao kako se nositi sa takvim situacijama. Kada je mudrac došao, tražio je malu kolibu gdje može biti sam i nakon tri dana dogodila se ogromna oluja sa snijegom i kišom. Wilhelm, zapadnjak, je naravno bio impresioniran mogućnosti da jedna osoba utječe na vrijeme te ga je upitao kako je to postigao. Mudrac je odgovorio kako on nije ništa učinio ali kada je došao u selo, primijetio je kako situacija nije u skladu s Tao-m. I nakon nekog vremena i on je osjećao kako nije u skladu sa Tao-m te je tražio mjesto gdje može biti sam. Kada je ostao sam, pokušao se vratiti u Tao i kada je uspio, naravno da je pala i kiša.
Najvažnija svrha aktivne imaginacije je da nas dovede u Tao-u, kao i kineskog mudraca tako da nam se događaju smislene stvari umjesto besmislenih. Te dvije suprotnosti, možda nabolje možemo vidjeti u razlici između molitve i crne magije.
Kod molitve, možemo reći, cilj je da se volja ega zamjeni sa voljom boga. Mistici i sveci su išli toliko daleko da je ego zamijenjen sa Self-om. Postoji puno priča koje opisuju djelovanje takvih osoba na okolinu kao izlječenja ili djelovanje na vrijeme.
Za Sv. Gertrude kažu mogla je utjecati na vrijeme. Postoje brojne priče koje govore o tome kako je zaustavila nevrijeme ili spasila urod od smrzavanja i sl. Kada opisuje taj proces, nikada ne govori kako je pokušala utjecati na boga svojim željama već samo kako je skrenula njegovu pažnju na činjenice i kako pokušava ostvariti harmoničan odnos s njim, bez obzira da li će uslišiti njezine molitve ili ne.
„Vještice“ iz narodnih priča djeluju na drugačiji način. One pokušavaju unijeti nered u svoj život ili život ljudi oko njih a samim time i npr. vrijeme postaje negativno. Mi ne znamo da li je moguće utjecati na vrijeme ili druge događaje oko nas. Ali, da li će događaji oko nas biti povoljni ili nepovoljan ovisi o tome da li smo u ravnoteži i harmoniji sa svojim nesvjesnim ili ne. Tako je i u psihoterapiji, često dovoljno da osoba kreira kvalitetniji odnos sa svojim nesvjesnim, sami simptom nakon toga nestane.
I molitva svetaca i vještičji dogovor sa vragom su u bliskoj vezi sa aktivnom imaginacijom. Tj. oboje predstavljaju aktivni pokušaj da ostvarimo odnos sa nevidljivom silom. Djelovanje svetaca je povoljnije zbog toga jer oni pokušavaju odustati od svakog zahtijeva ega tj. mistik ili svetac žrtvuje jednostranost ega za cjelovitost, a “vještica” pokušava koristiti sile koje pripadaju cjelovitosti u egoistične svrhe.
Tehnika aktivne imaginacije
Aktivna imaginacija nam daje mogućnost otvorenih pregovora sa nesvjesnim. U tom kontekstu se razlikuje od snova budući da u snovima nemamo kontrolu nad našim ponašanjem. U praksi, snovi su dovoljni da se uspostavi kontakt između svijesti i nesvjesnog kod velike većine ljudi i aktivna imaginacija je potrebna u samo nekim slučajevima.
Sada ćemo opisati kako se aktivna imaginacija „radi“.
- Potrebno je isprazniti um od „ego misli“.
U praksi, to znači da moramo biti sami i da ne postoji mogućnost da nas netko smeta. Nakon toga potrebno je da se koncentriramo da čujemo ili vidimo ono što dolazi iz nesvjesnog. Aktivnu imaginaciju možemo koristiti i kada ne razumijemo značenje određenog motiva ili osobe iz snova. Tada umjesto da percipiramo određenu sliku koja sama nastaje, koncentriramo se na motiv iz sna i započnemo razgovor sa njim.
2. Dopustiti da slika iz fantazije bude percipirana.
a) slikanje i igra s pijeskom
Razlika između aktivne imaginacije, slikanja i igre s pijeskom je u tome što kod aktivne imaginacije nesvjesno nije ograničeno bojom ili figuricama već ima potpunu slobodu da se izrazi.
b)Mediji i beletristika
Čitanje knjiga, gledanje filmova ili serija, igranje igrica na kompjuteru ili VR su određena paralela aktivnoj imaginaciji. Ovdje slika dolazi izvana. Ali, paralelno sa događanjima kreiranim od strane umjetnika, i naša imaginacija radi. U kolikoj mjeri se ta dva svijeta poklapaju možemo zaključiti na osnovi emocionalne reakcije gledatelja ili sudionika. Tu se možete zapitati koji vam je najbolji film, velika je vjerojatnost da upravo taj film na određeni način izražava i vašu nesvjesnu psiho-dinamiku.
U prva dva primjera (TV= nedostaje aktivni ego, koji je izrazito važan aspekt aktivne imaginacije, budući da smo mi samo pasivni promatrač. U igricama i VR, ego je prisutan ali je ograničen dizajnom programa i ego nema slobodu kao u realnom svijetu ili aktivnoj imaginaciji.
Kao što smo rekli, ponekad se dogodi da tijekom sudjelovanja u takvom obliku imaginacije osjetimo snažne emocionalne reakcije. To je naznaka kako medij jako dobro izražava i našu nesvjesnu dinamiku. Ili, nakon što pogledamo film ili seriju u kojoj smo se povezali sa likovima ili kada pročitamo knjigu kao Lord of the Rings), osjetimo tugu što se odvajamo od odvajamo od svijeta u kojemu smo proveli toliko vremena. Neugodna emocionalna reakcija dolazi od propuštene prilike. Film ili serija, knjiga ili igrica su na neki način bili izražaj naših nesvjesnih procesa, a sam uvid u njih je određena prilika da ih prepoznamo i saznamo nešto o sebi. Ukoliko pasivno pogledamo film, seriju, pročitamo knjigu ili odigramo igricu i ne pronađemo paralelu u našim osobnim životima, tada smo tu priliku propustili.
Ukoliko prepoznamo da smo doživjeli aspekt naše psihe i pokušamo ga prepoznati i razumjeti, (kada prepoznamo što Frodo iz TLOTR predstavlja nešto u nama), to saznanje nam daje ideju što učiniti sa svojim životom. Ako to i učinimo, tuga i nelagoda popušta a mi smo bogatiji za jedno saznanje ili korak u našoj individuaciji. Ta emocionalna reakcija se javlja zbog toga jer smo određeni aspekt imaginacije odradili na pola i nedostaje nekoliko koraka kako bi naš ulaz u svijet imaginacije bio svrsishodan. Takva vrsta imaginacije može vitalizira, ukoliko uspijemo povezati nesvjesno i svijest na konstruktivan načina, ali opet to ne čini aktivnu imaginaciju koja je daleko produktivnija, ukoliko se radi ispravno.
c) tehnike istoka
Ako promatramo istočnjačke vještine imaginacije i usporedimo ih sa aktivnom imaginacijom, vidimo kako npr., u odnosu na aktivnu imaginaciju možemo reći kako Zen meditacija ide predaleko jer teži da se zaustave fantazije koje dolaze iz nesvjesnog. Vježbe mirnog sjedenja su simbolički izražaj imobilizacije ega.
Za razliku od istočnjačkih vještina, aktivna imaginacija uzima sliku kao dobrodošlu i fokusiramo se na nju. Tu su moguće dvije pogreške: fokusiramo se previše i ostanemo na toj jednoj slici, ili premalo i slika se mijenja prebrzo i dobijemo unutarnje kino (to se često događa kod intuitivnih osoba), bez da ostvare odnos sa time što se događa.
Kada je grč svijesti toliko jak da ne možemo doprijeti do fantazije, ponekad se preporuča indirektan pristup. Često su jedino ruke u mogućnosti da nam pomognu i one mogu fantaziju modelirati u glini, u slici, riječi ili pokretu. Takav pristup treba nastaviti dok osoba nije spremna dopustiti da se stvari dogode i u samoj imaginaciji.
Ženska osoba nije mogla nikako započeti klasičnu aktivnu imaginaciju. Analitičar je preporučio pisanje. Klijentica je počela sa ključem koji je davno dobila od bake za koji nije znala što otvara. Oko toga ključa je napisala cijelu priču. U priči je taj ključ bio poklon baki od jednog zanimljivog muškarca s kojim je kasnije ušla u brak i preselila ko njega. S vremenom je otkrila kako je on zapravo zao i kako je vlasnik javne kuće. S vremenom, baka je uspjela sa ostalim ženama koje su za njega radile da se oslobodi njegovog utjecaja i u samoobrani su ga ubile, naslijedile kuću i imanje i nastavile život u ženskoj zajednici …
Takvoj priči možemo pristupiti kao snu razumjeti ju i „preslikati“ na osobni život osobe koja je aktivnu imaginaciju radila. U slučaju slike ili skulpture u glini, pristup je sličan interpretaciji slika o kojoj smo govorili, iako uvijek pokušavamo otkriti i priču koja stoji iza slike ili skulpture u glini.
Ženska osoba je spontano pokušavala u glini učiniti neku figuru i polako su se otkrivale konture prekrasnog labuda. Umjesto da u jednom trenutku stane, nastavila je mijesiti glinu u na kraju je izradila jednu bezličnu masu čije konture nisu podsjećale na ništa poznato.
Cijeli postupak je bio paralela njenom pristupu kreativnim idejama.
Posljednji i možda najteži oblik aktivne imaginacije je kroz ples. Važno je naglasiti kako je prikladnije da se osobama, čija je profesija usko povezana s određenim načinom umjetničkog izražavanja, preporuča korištenje izražaja koji nije povezan sa njihovom profesijom. Razlog za to je što profesija zahtijeva diferencijaciju svijesti i zbog toga je ego već istreniran da radi sa svojom primarnom funkcijom i samim time djeluje ograničavajuće na nesvjesno. Tako da je za slikara bolje da aktivnu imaginaciju radu pišući, a za pisca da slika.
d) razgovor sa sadržajem nesvjesnog
Možda najvažnija tehnika koja je zapravo sinonim sa aktivnom imaginacijom u klasičnom smislu je razgovor sa sadržajem nesvjesnog koji je personificiran. Jako je bitno da uzmemo u obzir s kime razgovaramo i da ne uzimamo svako rečenicu kao da dolazi od duha svetoga. Kod vizualizacije je relativno lako prepoznati s kime imamo posla i donijeti sud na toj osnovi. Ali čak i kada se ne događa vizualizacija, možemo prepoznati glas s kojim razgovaramo. Figure nesvjesnog su često ambivalentne i imaju i pozitivne i negativne strane.
e) snažne emocije i AI
Snažne emocije i afekti su često prepreka u aktivnoj imaginaciji. U tom slučaju prvo je potrebno da ih stavimo pod kontrolu kako bi mogli ostvariti odnos sa slikom u samoj imaginaciji. Tj. aktivnu imaginaciju je moguće raditi i sa određenom snažnom emocijom. Npr. kada osjetimo strašnu ljutnju zbog koje gubimo kontrolu ili žudnju za nečim ili nekim. Ponekad je prije početka aktivne imaginacije potrebno da na određeni način dovedemo tu emociju do razine kada s njom možemo raditi. Jung je koristio tehnike Joge i meditacije da to i učini. Kada je emocija dovedena na razinu da više nismo u opasnosti od identifikacije, tada s njom možemo raditi u aktivnoj imaginaciji.
Aktivnu imaginaciju, osim sa afektom, moguće je raditi i sa dijelovima tijela u slučaju somatskog simptoma ali i u slučaju ovisnosti.
Muškarac koji nije imao kontrolu nad svojim porivom za masturbacijom je započeo aktivnu imaginaciju sa svojim spolovilom. Odgovor koji je dobio je slijedeći. „Ti ćeš meni govoriti što ću ja raditi! Ako želim svršiti onda ću i svršiti i tko si ti da mi govoriš što ću ja raditi. Ako ja želim, ti ćeš me pratiti i to je to.“. Iskustvo ove imaginacije je na njega djelovalo na način da je prihvatio taj nagon kao nešto objektivno, nešto s čime se može razgovarati i čemu se može reći ne.
f) ego u AI
U aktivnoj imaginaciji potrebno je da budemo potpuno svjesni svoje osobnosti i da reagiramo u skladu sa njom.
Jung upozorava na grešku koja može upropastiti cijeli proces tj. da uđemo u proces sa fiktivnim egom a ne sa našim pravim egom. Kada ulazimo u nesvjesno kroz aktivnu imaginaciju, potrebno je da damo potpunu pažnju tome što radimo i govorimo kao i u važnoj situaciji koja nam se događa u vanjskom svijetu. To sprječava da aktivna imaginacija postane pasivna imaginacija. Ali, kada smo to učinili, potrebno je da ispraznimo um kako bi druga strana mogla učiniti svoje. Takvu pogrešku je moguće uvidjeti ukoliko emocija koja se događa u aktivnoj imaginaciji ne odgovara emociji koju bi imali u istoj situaciji u realnosti.
Npr. što bi se dogodilo ukoliko bi sreli lava u aktivnoj imaginaciji? Moja prva reakcija je da bih pobjegao, jer to bih učinio i kada bi se lav pojavio u realnosti. Ali, ukoliko bi lav progovorio i rekao „Stani, ne boj se, neću te povrijediti!“, tada se postavlja pitanje što bih učinio. Tada je potrebno da se zapitamo i pokušamo otkriti koja bi bila naša prava reakcija. Ja osobno bih vjerojatno zastao, udaljio se na sigurnu udaljenost ili na neki način zaštitio i započeo razgovor.
Muškarac je u imao dugotrajnu ljubavni odnos sa animom u aktivnoj imaginaciji ali joj nikada nije rekao kako je oženjen. Kada ga je analitičarka pitala da li bi to učinio u stvarnosti, odgovorio se to nikada ne bi dogodilo u stvarnosti. Dakle ego u aktivnoj imaginaciji nije bio jednak ego u stvarnosti. Cijela imaginacija nije bila stvarna, više kao pisanje romana.
Slijedeći primjer govori o osobi koja je u životu uvijek zaglavila i u imaginaciji se našla ispred velikog zida. Jung ju je pitao što bi učinila u realnosti i stao na tome. Kako nije mogla preko a zid je bio beskonačno dugačak i bez prolaza, trebalo joj je tri tjedna da se sjeti kako bi mogla probiti prolaz sa čekićem. Kada je to učinila i u stvarnosti je pronašla rješenje za situacije u kojima je do sada zaglavila. U takvim situacijama je važno da se paralelno radi na oba problema, problem zida u aktivnoj imaginaciji i problem u stvarnosti.
3. Slijedeći korak sastoji se od toga da svojoj fantaziji damo određeni izražaj. Zapisujući, slikanjem, kiparenjem, zapisivanjem glazbe koju smo čuli ili čak plesanjem. Plesanjem uvodimo i tijelo u igru što je često potrebno pogotovo ako su emocije i inferiorna funkcija toliko potisnute da su „zakopane u tijelu“. Ponekad je dobro imati određeni ritual prije nego počnemo (Jung kaže da je tako efikasnije iako nije siguran zašto). Važno je da razumijemo razliku između pisanja kao aktivne imaginacije i zapisivanja aktivne imaginacije. Kod zapisivanja, cilj je da zabilježimo sve događaje i reakcije koje su se dogodile u aktivnoj imaginaciji. Kod pisanja kao aktivna imaginacija, dopuštamo ruci da piše što želi. Mi kasnije možemo pokušati opisati naše subjektivno stanje.
Kada dajemo izražaj aktivnoj imaginaciji u obliku slikanja, pisanja i sl., moguće su dvije pogreške. Prva je da damo preveliki naglasak na estetskom elementu (npr. kod slikanja) i zbog toga naglaska gubimo pravo značenje i poruku aktivne imaginacije. Prenaglašena forma uništava sadržaj. Ne smijemo zaboraviti kako je ta kreacija samo kopija unutrašnje realnosti. S druge strane ako samo skiciramo sadržaj fantazije nedostaje ljubav i trud i odmah se skače na smisao cijelog pothvata i gubi doživljaj i iskustvo koji su jednako tako važni.
U sličnoj situaciji se naša Jung kada je radio na svojoj aktivnoj imaginaciji. Možda ste čuli za Crvenu knjigu koja je izdana prije nekoliko godina. On sadrži puno prekrasnih slika koje je Jung naslikao. Na početku njegove imaginacije, njegova anima je rekla kako je cijeli proces kroz koji prolazi zapravo umjetnost. Ta izjava skriva zamku, budući da je u tom slučaju Jung umjetnik, a ne osoba koja pokušava pronaći smisao u svom život. Ako je Jung umjetnik, tada je cilj umjetničko djelo a ne individuacija, što bi bilo pogrešno.
U današnjem liječenju u psihijatrijskim bolnicama, cijeli proces stane na trećem koraku. Treći korak je zapravo veliko olakšanje. Ali, još uvijek ne čini aktivnu imaginaciju
4. Četvrti korak je ono gdje ostale tehnike imaginacije prestaju a to je etička konfrontacija sa onim što je kreirano. „Što ta fantazija znači za mene i moj život?“ i „Što imaginacija traži od mene da promijenim u realnom životu?“. Kada to utvrdimo, ostaje nam još samo jedan korak.
5. Zadnji korak je možda najteži od svih. A to je primjena naučenog svega što je obećano, traženo ili rečeno, u aktivnoj imaginaciji, u stvarnosti.
VAŽNO UPOZORENJE!!!
Za kraj, jedno važno upozorenje. Ukoliko aktivnu imaginaciju shvatimo kao igru, istraživanje ili samo pokušaj da doživimo nešto nesvakidašnje, tada možemo očekivati negativne popratne simptome, aktivaciju neuroze ili u najtežim slučajevima psihoze. Aktivnu imagiaciju nesmijemo pokušavati raditi sami, bez vodstva iskusnog psihoanalitičara i bez prethodnog “blagoslova” nesvjesnog. Aktivna imaginacija je kao iznimno jak lijek, koji može spasiti, ali jednako tako i uništiti nuspojavama ukoliko se koristi uz kontraindikacije, koje su najčešće nesvjesne i možemo za njih saznati samo nakon dugotrajne i temeljite osobne psihoanalize.
Bibliografija
Barbara Hannah – Encounters with the Soul
C. G. Jung – Visions Seminar
Ian F. Baker (editor) – Methods of treatment in Analytical Psychology
Ostali tekstovi edukacije “Analitička psihologija – teorija i praksa”